Tevba u Ramazanu

Tevba u Ramazanu

Zahvalu činim Allahu, Milostivom, Samilosnom, Onome koji prašta grijehe i prima pokajanje. Neka je salavat i selam na našeg Poslanika Muhammeda a.s. koji je tevbu činio svakodnevno sedamdeset i više puta, i koji je kazao: Neka se Allah smiluje onim svojim robovima koji su milostivi.

Braćo i sestre!

I ove godine Allah nam je podario blagodat života u ramazanu, koji zauzima posebno mjesto u životu svakog muslimana. Ako je mjesec ramazan, mjesec Allahove milosti, magfireta i zaštite, onda su ramazanski dani najbolja prilika za našu iskrenu tevbu. Tevba, ili teoba, znači pokajanje, vraćanje u okrilje vjere, kajanje za učinjene grijehe i obraćanje Allahu dž.š. za njihov oprost. Muslimani i muslimanke treba često da se kaju za svoje grijehe, a naročito ako su svjesni, ili sumnjaju da su počinili grijeh. Tevba je obavezna za teške grijehe koji izvode iz vjere, nužna za velike, a preporučljiva i za male grijehe. Da bi tevba bila primljena kod Allaha dž.š., ona mora ispunjavati najmanje tri uvjeta: prestanak griješenja, iskreno kajanje i čvrstu odluku da se grijeh više neće počiniti. Neko je upitao: - Allahov Poslaniče, šta je znak tevbe? - Samoprijekor - odgovori Poslanik.
Svi ljudi su skloni griješenju, a najbolji su oni koji se najviše kaju. Allah od nas traži da se klonimo svih vrsta grijeha, javnih i tajnih, velikih i malih. Jedino tako dokazujemo da smo iskreno predani Allahu. Tevba je simbol i znak čišćenja duše. Allah voli one koji tevbom čiste svoju dušu, kao što se u Kur'anu navodi: „Allah doista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste." Zbog toga je i Allahov Poslanik često isticao „da se Allah raduje tevbi jednoga čovjeka, više nego beduin nađenoj devi koju je izgubio u pustinji."

Ovaj i slični hadisi Allahovog Poslanika govore nam o Allahovoj milosti. Na osnovu ovoga i drugih sličnih hadisa, mi znamo da Allah više voli da nas nagrađuje, nego da nas kažnjava. Dokaz za navedeno nalazimo u Kur'anu časnom u kome se kaže: „Reci: - O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista mnogo prašta i On je milostiv."

Ovo je poziv svim ljudima, pa i griješnicima da ne gube nadu u Allahovu milost. Allah samo traži naše iskreno pokajanje. Kako se Allah raduje našoj tevbi, tako se i naš Poslanik radovao saznanju o veličini Allahove milosti. Sevban, jedan od istaknutijih ashaba, prenosi kako je Allahov Poslanik, nakon što mu je bio objavljen navedeni ajet, radosno svojim ashabima rekao: Draži mi je ovaj ajet od čitavog dunjaluka i svega što se nalazi na njemu.

Poznati mufesir Ibn Kesir, prenosi nam predaju od Amr bin Anbese r.a. koji je rekao: O Allahov Poslaniče, ja stvarno imam mnogo propusta i ružnih djela, da li će mi to biti oprošteno? Muhammed as, ga upita: - Zar ti ne svjedočiš javno da nema boga sem Allaha? Svakako da svjedočim, svjedočim i da si ti Allahov Poslanik. Alejhisselam ozaren u licu, radosno mu uzvrati: - Već su ti oprošteni do sada počinjeni grijesi.
Svima nama dobro poznati ashab Ebu Ejjub el-Ensari, tek pred svoju smrt prenio nam je jednu zanimljivu predaju od Allahovog Poslanika s.a.v.s. u kojoj se kaže: Bio sam prešutio nešto što sam čuo od Resulullaha koji je rekao: Da vi ne griješite, Uzvišeni Allah bi stvorio narod koji bi griješio (i kajao se) i kojem bi On praštao.

Može li se ovo shvatiti kao otvoren poziv Allahovog Poslanika na griješenje. Je li ovo ohrabrivanje griješnika. Ne, to je samo realno kazivanje o čovjeku i Allahovoj samilosti prema svojim stvorenjima. Kazivanje koje treba da pobudi stid kod ljudi zbog grijeha koji čine i probudi nadu u Njegovu milost. Ovo je otvoren poziv na pokajanje i ukazivanje da su vrata Allahove milosti uvijek otvorena. Ovo je isticanje Božije blagodati prema nama, kao što se u Kur'anu časnom navodi: „Onaj ko kakvo zlo učini ili se prema sebi ogriješi pa poslije zamoli Allaha da mu oprosti - naći će da Allah prašta i da je milostiv."

Braćo i sestre!

U posljednje vrijeme u našim džamijama susrećemo sve više novih džematlija koji nalaze utočište u vjeri. Sve je više mladih ljudi koji uviđaju da vjera duši daje moć i snagu i, da jedino vjera daje smisao ljudskom životu. Sve je više ljudi na Zapadu koji prihvataju islam. Raduje nas svaki povratak na Allahov put. Ako su vrata Allahove milosti uvijek otvorena, zašto i naše džamije i naša srca ne bi bila otvorena, posebno u ovim ramazanskim danima. Nije naše da sudimo šta je u ljudskim srcima. Konačan sud pripada samo Allahu, a Uzvišeni Allah u svojoj Knjizi poručuje: „Onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova hrđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je, a onaj ko se bude pokajao i dobra djela činio, on se uistinu Allahu iskreno vratio."

Shodno iskrenosti same tevbe bit će i stanje pokajnika nakon nje. Ibn Kajjim, Allah mu se smilovao, kaže: „Zaista su grijesi duševne bolesti kao što su groznica i bolovi tjelesne bolesti. I kada se pacijent izliječi od bolesti on povrati svoju snagu kao i prije,a najbolje je kad postane još jači, kao da i nije bolovao. Snaga je poput dobrih djela, bolest poput grijeha, a zdravlje poput pokajanja. Tako se neki ljudi nikada ne uspiju izliječiti, neki uspiju povratiti zdravlje uz određeni tretman, onako kako su bili prije bolesti, neki čak postanu još jači nakon bolesti jer su sredstva liječenja bila jaka i korisna, a neki savladaju bolest zbog toga što sama bolest nije bila opasna, a to nekada bude i uzrok njihova ozdravljenja.

Naš život brzo prolazi. Nemojmo dozvoliti da nas šejtan zavara, pa da nam se dunjaluk pričini vječnim. Vjernikovo srce to sebi ne smije dopustiti. Islam nas ne uči da se odreknemo dunjaluka i njegovih ljepota, već da sebi pripremimo mjesto na ahiretu gdje ćemo ubirati plodove onoga što smo na dunjaluku zasijali. Zamislimo se nad vremenom i njegovim posljedicama o kome govori Poslanik a.s. u jednom hadisu:

Doći će vrijeme kad će moj Ummet voljeti petoro, a zanemariri petoro:
voljet će dunjaluk, a zaboravit će na ahiret,
voljet će bogastvo, a zaboravit će da se za njega polaže račun na Sudnjemu danu,
voljet će ono što je Allah stvorio, a zaboravit će na Stvoritelja,
voljet će grijehe, a zaboravit će na tevbu,
voljet će dvorce i lijepe zgrade, a zaboravit će na kabur.

Zamislimo se i razmislimo dobro. Upitajmo se nije li taj zeman koji je Poslanik davno nagovijestio već došao i da li su njegovi znakovi počeli da nagrizaju i naša srca. Ne zaboravimo u ovim mubarek ramazanskim danima da nas Allah poziva u okrilje milosti i oprosta, u okrilje Svoje vjere. Vrijeme neumitno teče. Propao je i ponižen svako onaj ko u ovome mjesecu ne zaradi džennet. Zato „nastojte da zaslužite oprost od Gospodara svoga i džennet prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji su Bogu pokorni."

Otvorimo sebi vrata dženneta, tako što ćemo otvoriti vrata radosti drugom čovjeku. Džennet za džennet. Radujmo se džennetu onako kako se džennet raduje našem dolasku. Ne činimo ni sebi ni drugima život teškim i tmurnim. Izmirimo se sa ljudima, posebno sa komšijama i svojim najbližim. Pružimo ruku drugom i prihvatimo pruženu ruku. Onaj ko ne htjedne primiti izvinjenje druge osobe, neće stići do moga izvora u Džennetu, kaže Resulullah.

Mnogo puta čovjek poželi da započne novu, bolju i kvalitetniju stranicu svoga života, ali taj svoj početak obično vezuje za neki vanjski faktor. Učinit ću to kada mi se životni uslovi malo poboljšaju ili kada promijenim ovu sredinu, ili dok dođe to i to vrijeme, ili od tog i tog datuma. Tako većina razmišlja, uzdajući se u Allahovu milost, jer za iskrenu tevbu nikada nije kasno, kako Muhammed a.s ističe: Ko se pokaje i obrati Allahu zbog nekog grijeha prije nego duša dođe u grlo, Allah će mu primiti njegovo pokajanje.

Ipak, nemojmo čekati, krenimo danas. Ramazan je najbolja prilika. Ako budemo čekali da nam neko od ljudi da podstrek da mijenjamo svoj vlastiti život, naravno na bolje, to čekanje neće nam donijeti nikakvo dobro. Na taj način mi samo sebi produžavamo vrijeme boravka u tami. Čuvajmo se odgađanja. Nikakvom odugovlačenju i iščekivanju nema mjesta! Resulullah s.a.v.s. kaže: Allah pruža Svoju ruku noću da bi se pokajao griješnik dana, i pruža Svoju ruku danju da bi se pokajao griješnik noći. Kako god se važni poslovi nikada ne odgađaju za sutra, tako se i tevba ne odgađa. Niko ne zna hoće li to sutra, a kamo li starost dočekati.

Ako imaš na svojoj duši grijeha, nemoj da te opterećuju! Taman da ih imaš koliko sva mora imaju pjene, ako se iskreno i odlučno pokaješ, Allaha dragog za oprost zamoliš, On će ti sigurno oprostiti. Ako je i bilo ranije nepokornosti, nemoj da ona bude zapreka pred tvojim iskrenim povratkom. Samo, ovaj tvoj povratak ne smije biti kratka šetnja, nakon koje se opet vraćaš u svoj moralni nered i ponor iz koga si došao. Sjeti se samo koliko je mladih ljudi koji traže svoj put i, neki ga nikada ne nađu. Predajte se svojoj vjeri, srećni i zahvalni što vam je Allah ukazao na put sreće i uspjeha.

Gospodaru naš;
učini nas od onih koji se iskreno kaju za svoje grijehe i od Tebe oprost traže, primi naše pokajanje jer Tvoja milost je neizmjerna, Ti si od milostivih najmilostiviji.

Šefko Sulejmanović

(www.preporod.com/index.php/duhovna-obzorja-rubrike-39/881-tevba-u-ramazanu)