Biti imam na Zapadu - izazovi i očekivanja

Published in Avgust 30, 2007
Kategorija: PROMIŠLJANJA
Štampa , E-mail

Imami na Zapadu se suočavaju sa mnoštvom izazova • Više nije dovoljno da imami budu duhovne vođe njihovih zajednica, nego trebaju ispuniti i druge uloge koje se od njih zahtijevaju • Imami treba da vode i upućuju ljude u atmosferi koja je nepovoljna za islam i muslimane • Neophodno je da su imami dobro obučeni za njihovu misiju • Posljedice napada na SAD i druge strahote su vladama zapadnih zemalja dale zeleno svjetlo da traže nekoga koga će okriviti. Nažalost, taj neko je islam, koji je izabran kao žrtva.

Piše: Idris Tawfiq

Kada je australijski muftija porijeklom iz Egipta imao primjedbu na neprimjeren način odjevanja nekih australijanki - njegov komentar je prouzrokovao toliki urnebes da je muftija bio prisiljen da ostavi posao i vrati se u Egipat. Čak su ga optužili i za diskriminaciju ženskog spola, ekstremizam i sve ostale pogreške koje su se na njegov račun mogle “prišiti”. Povod muftijinih opaski je bio provokativan način odjevanja, ali posljedice tih opaski su otišle daleko iza njenih pravih namjera da se čak u kontekst “uvukao” i islam kao negativna pojava u Australiji.

Inozemni imami u Evropi

Spomenuti događaj ilustrira vrlo važnu temu. Od krucijalnog značaja za one koji dođu na Zapad da rade imamski posao jeste da trebaju biti dobro obučeni po pitanju razumijevanja načina razmišljanja društva u kojem će raditi i živjeti. I dok je vjerska obuka tih ljudi većinom odlična, njihova upoznavanje zapadne tradicije, običaja i načina ponašanja nije zastupljena u dovoljnoj mjeri. Muslimani Australije ne poriču da islam predstavlja umjereni i tolerantni kodeks odjevanja po kojem se ponašaju muškarci i žene, ali taj kodeks i ta ubjeđenja moraju biti prezentirana na način da to australijsko društvo razumije. U Velikoj Britaniji i ostatku Evrope, trenutno se vrše veliki pritisci na muslimanske zajednice. Taj pritisak varira od jedne države do druge. U Francuskoj, pitanje zabrane hidžaba u francuskim školama još uvijek je aktuelno i predstavlja jak udarac muslimanima u toj zemlji. U Italiji, na primjer, imigracijski problemi su vrlo jasno povezani prisustvom neitalijanskih muslimana. U Velikoj Britaniji, kao i u mnogim drugim zemljama, islam se koristi kao glavni “krivac” za sva zla koja pogađaju tu zemlju. Posljedice napada na SAD i druge strahote su vladama zapadnih zemalja dale zeleno svjetlo da traže nekoga koga će okriviti. Nažalost, taj neko je islam, koji je izabran kao žrtva.

Imami treba da vode i upućuju u atmosferi koja je nepovoljna za islam i muslimane

Tako u Velikoj Britaniji, a zatim i u drugim zemljama na Zapadu, imami se suočavaju sa mnoštvom izazova. Ako ne predstavlja dovoljan izazov to što su odgovorni za predvođenje i upućivanje cjelokupne muslimanske zajednice putem islama, onda su imami pozvani da se pozabave sa toliko drugih stvari koje uveliko otežavaju njihov zadatak. Oni treba da vode i upućuju ljude u atmosferi koja je nepovoljna za islam i muslimane. Na radnom mjestu ili u školi nije uvijek lahko da musliman nađe mjesto i obavi namaz, kao što nije uvijek lahko imati pristup kupovini halal mesa ili odjevanja islamskim načinom. Za mnoge imame ovakva događanja se zbivaju u zemlji u kojoj nisu rođeni, imajući u vidu činjenicu da dolaze iz stranih zemalja kako bi bili na raspolaganju muslimanskoj zajednici na način na koji najbolje umiju.

Domaći imami

Sada, neki ljudi će sugerirati da je odgovor vrlo jednostavan. Reći će da budućnost leži u postavljanju domaćih imama koji će služiti lokalnoj zajednici. Tako bi britanski imami bili zaduženi za Veliku Britaniju, francuski imami za Francusku...itd. Čak i kada bi ovo bilo poželjno, trebalo bi mnogo vremena da se tako nešto postigne. Pitamo se, da li ovakva inicijativa ima za cilj istinski napredak? Ne smijemo pasti u zamku govora o “britanskim muslimanima”, ili “francuskim muslimanima” kao što bi to zapadne vlade željele od nas da uradimo. Muslimani su muslimani gdje god živjeli i oni igraju vitalnu ulogu u društvu kojem pripadaju. Ova priča o “britanskim muslimanima” predstavlja želju za kontrolom kod onih koji nisu muslimani i kojih nije briga za islam. Veoma je bitno da muslimanske zajednice sarađuju sa vladom zemlje kojoj pripadaju kada je to u najboljim interesima zemlje. Mada islam ne predstavlja prijetnju prema bilo kojoj zemlji, vlade koje pokušavaju “popraviti” islam kako bi se uklopio u njihove zamisli nikome ne donosi pravu korist. Velika Britanija će prosperirati ne traganjem načina kojim će se kontrolisati islam i muslimani, nego isključivo dopuštanjem muslimanima da uspijevaju i napreduju.

Ono što je neophodno jeste da su imami dobro obučeni za njihovu misiju

Zaista je neophodno da imami budu dobro pripremljeni za svoj zadatak. Ali, možda je ovo upravo to što zapadne vlade ne žele. Britanska vlada i njene ambasade u inozemstvu, na primjer, mnogo govore o želji promoviranja tolerancije i međusobnog razumijevanja u multi-kulturalnoj zemlji kao što je Velika Britanija. Stvarne napore kod promoviranja takvog dijaloga je veoma teško pronaći. Postoji dovoljno problema u Britaniji u kojoj njeni ministri ljudima predočavaju netačne informacije o islamu, te bi vlada trebala razriješiti prvo ove stvari pa tek onda govoriti o toleranciji i razumijevanju.

Jesu li ozbiljni?

Ono što je potrebno uraditi, ako su britanska i druge zapadne vlade uistinu ozbiljne, jeste da imaju dobro obučene i obrazovane imame služeći muslimane njihovih zemalja i na taj način pomoći stranim imamima da se što bolje integriraju i pripreme za svoj zadatak. Situacija je vrlo često obratna, a to je da imami nailaze na raznorazne prepreke i kušnje koje ih sprečavaju da služe muslimane Zapada. Više nije dovoljno da imami budu duhovne vođe njihovih zajednica, nego trebaju ispuniti i druge uloge koje se od njih zahtijevaju. Imami trebaju biti predstavnici i glasnogovornici muslimanske zajednice. Moraju biti sposobni da razgovaraju sa medijima i novinarima. Od njih se zahtijeva da komuniciraju sa predvodnicima drugih vjera. Imami trebaju biti dobre računovođe, organizatori, obilaziti škole, bolnice i zatvore. Trebaju biti dobri govornici, učitelji, treneri...itd. Drugim riječima, u ovom modernom svijetu, imamima je potrebno da koriste moderne metode pomoću kojih će se obratiti modernom svijetu i na taj način doprinijeti da se stvarna, neiskvarena poruka islama može čuti. Najbitnije je da su imami, koji dolaze izvana, dobro podučeni o zemlji u kojoj namjeravaju raditi i podučavati. Da imaju informacije o historijatu te zemlje i njenom geografskom položaju. Također, veoma je važno da poznavaju jezik naroda kojem će služiti. Potrebno je da razumiju njihovu tradiciju, običaje i njihov način življenja.

Obuka imama

Postoji mnogo stručnjaka koji bi pružili ovakvu vrstu obuke. Mi trebamo stručnjake u svakom polju, i kao muslimani, mi ih imamo. Ono što nemamo je usklađen i konzistentan program koji se može primjeniti za sve imame koji bi putovali iz svojih zemalja da pomognu i služe muslimanima na Zapadu. Odličan korak naprijed se, na primjer, desio u Velikoj Britaniji u obuci imama. Muslimansko Vijeće Britanije i Islamska fondacija su organizirale izvrsne seminare obuke imama. Moramo raditi zajedno, jedni sa drugima, kako bi pripremili imame prije nego se upute u inozemstvo. Mi moramo gledati naprijed, u budućnost, te kao muslimani ne smijemo čekati kako bismo slijedili druge, ili se zadovoljiti dnevnim zadaćama koje su nam postavili i odredili nemuslimani. Umjesto toga, trebamo početi educirati naše imame kako da najbolje služe i pomažu zajednice muslimana, jer će na taj način najbolje služiti i društvima u kojim žive.

S engleskog:
Abdulkadir Indžić

(www.preporod.com, )