Vječiti uzor, Muhammed, a.s.

Među brojnim razlozima koji ističu Muhammeda, a.s., kao najznačajnijeg čovjeka svih vremena i prostora na ovoj našoj planeti je i Kur'anom utvrđena činjenica da je on kao posljednji Božiji poslanik svojim životom i radom ukazivao na primjenu konačne Božije Objave. U teoriji uvijek ima sporova, pojednici i skupine tumače često na svoj način, što dovodi do velikih razlika u primjeni svake ideologije, pa i religijske. Ali praktični život Resulullaha je jasan putokaz, koji svijetli.

Život Pejgamberov sačuvan je srećom u zapisima često i do detalja što nije slučaj sa drugim Božijim poslanicima, o kojima se uglavnom prenose legende, izuzev ovog sadržaja koji je dat u Kur'anu i objašnjenjima Muhammeda, a.s. Odvojenost djela od riječi, nažalost, kod brojnih pripadnika islama zahtijeva od nas da kroz proslave mevluda ne odajemo samo počast Muhammedu, a.s.,  već i da dublje izučavamo njegov život i rad da bi svi mi našli Pravi put u našem svakidašnjem životu. Sreća je da je njegov uzor toliko bogat i širok da u njemu svi mogu naći poticaj i primjer, obični ljudi i oni koji su se uzdigli naukom, bogatstvom ili položajem, djeca omladina, odrasliji i stariji, državnici radnici, službenici vojskovođe, muževi, braća, očevi, rođaci i susjedi, zdravi i bolesni, ukratko svako i u svako doba. Njegov interes za djecu i omladinu bio je stalno prisutan; igrao se sa svojim unucima kod kuće, na ulici je prvi djecu pozdravljao i redovito milovao, davao im je mjesta u safovima džemata, nakon namaza u sofi (medinske džamije) posebno je podučavao h. Aliju i druge mladiće koji su pokazivali dublji interes za vjeru; pitao ih je za mišljenje i uključivao u sve skupine koje su primale odgovornost i zadatak. Na drugoj strani ukazivao je mladim generacijama na nužnost prvog poštovanja roditeljima, danas mi jasnije uviđamo šta to znači u vrijeme kad dio mladih olahko napušta roditelje, u preporukama za materijalne žrtve on daje prvenstvo bližoj pa daljoj rodbini, jer svaki pojedinac u nevolji može i treba od rodbine da očekuje najbržu i najveću podršku.

Vrijeme je cijenio kao posebno blago i stalno ukazivao na propast lijenosti i pasivnosti. Njegov dnevni život je bio u stalnoj dinamici, a noću se obraćao Stvoritelju dugim i dubokim zikrom da mu zahvali na blagodati koje nam daje. Materijalna davanja je učinio sastavnim dijelom vjere, za sve u nevolji bez obzira na vjerske i druge pripadnosti, jer je patnja svima teška.

Nama ostaje samo ono što ovdje podijelimo, a izgubljeno je ono što smo (u luksuzu i nehaju) potrošili. Kad su u pitanju interesi uže ili šire Islamske zajednice, imovinska žrtva je ibadet koji se stavlja iznad vlastitih interesa. Prednost namaza u džematu, prije svega u okupljanju mještana, da zajedno rade i odgovaraju, da odmah pomognu onome u nevolji. Posjet bolesnom, starom invalidu i drugim u stanju potrebe bila je njegova svakodnevna praksa kao i ispraćaj do mezara. Finansije, položaje i zadatke dijelio je prema sposobnostima.

Islamsku vojsku koju je on vodio trebalo je povjeriti nekome kada ga je zahvatila bolest. On se nije dvoumio da vojskovođom učini mladog vojnika, koji je prije bio rob, iako su ga okružili ashabi koji su i ranije primili islam i imali ugled svuda, a učio je to zato jer je mladić bio najsposobniji za ovaj zadatak. Muhammed, a.s., nije bio namršten. On je govorio: ''Ako ništa ne možeš učiniti za druge, dočekaj ih nasmijana lica''. Uvijek skroman, raspoložen i sretan na svoj izuzetan način zračio je oko sebe i davao moralnu snagu drugima; Karlajl ističe: Volim posebno Muhammeda zato što je bio jednostavan i skroman i nije nikad govorio što i sam nije činio.

Neka nam i ovogodišnji mevludi posluže da ispitamo sebe i okrenemo se primjeru Božijeg poslanika Muhammeda, alejhiselam, kako kaže Resul: ''De'a ma jeribuke ila ma la jeribuke - Ostavi ono što ti je sumnjivo, a drži se onoga u čemu nemaš sumnje''.

Pripremio: Rekić Senad