HADŽ U ISLAMU

HADŽ U ISLAMU

JUSUF RAMIĆ

Prvi hram sagrađen za ljude jest onaj u Bekki, blagoslovljen je on i putokaz svjetovima. U njemu su znamenja očevidna - mjesto na kojem je stajao Ibrahim. l onaj ko uđe u nj treba da bude bezbjedan. Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti; a onaj ko neće da vjeruje - pa, zaista, AIlah nije ovisan ni o kome.  Ali Imran. 96-97

Hadž je po šerijatskim propisima jedan od pet temeljnih islamskih dužnosti. Svaki musliman koji je punoljetan, pametan, imućan i zdrav dužan je da jednom u životu hodočasti Ka'bu u Mekki, boravi na Arefatu, obiđe Safu i Mervu i obavi druge dužnosti koje su vezane za ovaj ibadet.

Onaj koji zaniječe hadž kao obaveznu dužnost prestaje biti vjernik - musliman. Većina smatra (re'ju-l-džumhuri) da je hadž propisan šeste hidžretske godine, jer je te godine objavljen ajet »Hadž i umru radi Allaha izvršavajte!« (El-Bekare, 196). Drugi smatraju, a medu njima je i Ibn Kajjim, da je hadž kao obligatna dužnost propisan devete, odnosno desete hidžretske godine.

Postoje mnogi hadisi koji podstiču vjernike da obave ovu časnu dužnost. U nekim od njih stoji da je hadž najbolje ljudsko djelo, u drugima da je to džihad, a u trećima da su hodočasnici Allahovi ugodnici. Mi ćemo ovdje navesti samo neke od tih hadisa.

1. HADŽ - NAJBOLJE LJUDSKO DJELO

Ashabi su upitali Božjeg poslanika koje je najbolje ljudsko djelo? - Vjerovati u Allaha i Njegova poslanika - odgovori Poslanik.

-  A zatim - upitali su ashabi?

-  Boriti se na Allahovom putu - odgovori Poslanik.

-  A poslije toga - opet su upitali ashabi?

-  Iskreno, u ime Allaha, obaviti hadž, odgovori Poslanik.

2. HADŽ - BORBA I NASTOJANJE

Taberani i drugi prenose od Hasana b. Alija da je neki čovjek prilikom jednog vojnog pohoda došao Poslaniku i rekao mu: »Ja sam slab i nemoćan za borbu«, pa mu je Poslanik rekao: »Priključi se džihadu u kome nema oružja, a to je hadž«.

Od Ebu Hurejre se prenosi da je Božji poslanik jednom prilikom rekao: »Džihad starih (iznemoglih), maloljetnih, slabih i žena je hadž i umra«.

Aiša, supruga Božjeg poslanika, je jednom prilikom upitala Posla­nika koji je džihad najbolji, pa je on rekao: »Iskreno u ime Allaha hadž obaviti«.

Jednom drugom prilikom Aiša je rekla Poslaniku: »Božji poslaniče! Mi smatramo džihad najvrednijim poslom, pa zašto i mi ne idemo u borbu na Božjem putu?

- Ne, rekao je Poslanik. Za vas je najbolja borba iskren i u ime Allaha obavljen hadž«.

3. HADŽ OTKLANJA I BRIŠE GRIJEHE

Ebu Hurejra prenosie Božji poslanik rekao: »Ko ode na hadž i obavi ga bez ikakvih prestupa, vratiće se čist kao na dan kada je rođen«.

Abdullah ibn Mes'ud prenosi da je Božji poslanik rekao: »Zajedno obavite hadž i umru, jer ova dva ibadeta otklanjaju siromaštvo i grijehe, kao što kovačka mješina odstranjuje trosku iz željeza, zlata i srebra. Za pravilno obavljen hadž nema druge nagrade osim dženneta«.

Od Amra b. El-Asa se prenosi da je, kada je osjetio potrebu da primi islam, došao Božjem poslaniku i rekao mu: »Pruži mi ruku da ti dam prisegu na vjernost«. Kada je Poslanik pružio ruku ja sam je stegao, a on me upitao: »Šta želiš?« Rekao sam želim da primim islam, ali pod uslovom. Koji je to uslov, reče Poslanik. Uslov je da mi Allah oprosti ranije grijehe. Tada je Poslanik rekao: »Zar ne znaš da islam briše ono što je ranije bilo, da hidžretom (seobom) i hadžom pada u zaborav ono što je ranije učinjeno«.

4. HODOČASNICI - ALLAHOVI UGODNICI

Nesai, Ibn Madže i drugi prenose od Ebu Hurejre da je Poslanik rekao: »Hodočasnici, koji obavljaju hadž i umru, su Allahovi ugodnici. Allah će im dati ono što oni traže, odazvaće se njihovoj molbi i nadoknaditi im ono što su potrošili na tom putu. Svaki dinar biće nagrađen po hiljadu hiljada nagrada«.

5. NAGRADA ZA HADŽ JE DŽENNET

Buharija i Muslim prenose od Ebu Hurejre da je Božji poslanik rekao: »Oprošteni su grijesi počinjeni između dvije umre, a za hadž, obavljen samo u ime Allaha, džennet je jedina nagrada«.

Ibn Džurejdž prenosi od Džabira da je Božji poslanik rekao: »Ka'ba je stup islama. Ko krene u namjeri da je obiđe biće bezbjedan kod Allaha. Ako umre ući će u dženet, a ako se vrati, vratiće se sa nagradom i bogatstvom«.¹)

HODOČAŠĆE BOŽJEG POSLANIKA MUHAMMEDA (A.S.)

Božji poslanik Muhammed (a.s.) je za svoga života tri puta obavio hadž. Dva prije islama i jedan, oproštajni, u islamu.

Hadž, kao ustanova, bio je poznat i kod predislamskih Arapa. U arapskoj predislamskoj poeziji mnogi su opisali svoj put na hadž. Nabiga Ez-Zubjani spominje čak i mjesta kroz koja je prolazio. Amr ibn Kulsum u muallaki spominje Ebtah, dolinu Meke, i šatore podignute u toj dolini za vrijeme hadža. O tome on ovako kaže:

Plemenu Ma'ad dobro je znano,

kad svoja kubeta kraj njih podignemo,

ako izaberu mir, mi ih hranimo,

ako izaberu rat, mi ih ništimo.

Zabranjujemo ono što hoćemo,

odsjedamo tamo gdje želimo.

Što nam nije drago, ostavljamo,

Što nam se dopada, uzimamo.

Na drugoj strani Zuhejr ibn Ebi Sulma se zaklinje Ka'bom, spominje tavaf oko nje i kaže:

Zaklinjem se kućom oko koje ljudi obilaze,

a koju Kurejš i Džurhum sagradiše,

zaklinjem se: blago vama koji se nađete

u prilici svakoj, teškoj ili lakoj.^1a)

Ustanova hadža, dakle, bila je poznata i u predislamskom dobu. Predislamski Arapi su u obrede hadža unijeli i neke svoje predislamske običaje i time izmijenili propise koje je Allah ozakonio još iz vremena Ibrahima (a.s.). Kur'an je mnoge od tih predislamskih običaja dokinuo kao npr. običaj prskanja zidova Ka'be kurbanskom krvlju, ili npr. običaj po kome su tavaf oko Ka'be obavljali goli i ljudi i žene. Ljudi danju, a žene noću.

.

Poslanik je devete hidžretske godine poslao Ebu Bekra na hadž i naredio mu da obznani da se tavaf oko Ka'be od danas ne može obavljati bez odjeće.

Sljedeće, desete hidžretske godine, Poslanik je obavio svoj prvi i jedini hadž u islamu. Iz Poslanikovih riječi: »O ljudi, čujte što ću vam reći, jer ja ne znam hoću li se s vama više sastati na ovome mjestu« i njegovog oproštajnog postupka ljudi su zaključili da se on neće više sa njima vidjeti, pa su ovaj hadž nazvali oproštajnim hadžom, hadžom u kome se on oprostio sa njima i oni sa njim.

Od Ibn Omera se prenosi da je rekao: »Poslanik je na Dan klanja kurbana stao između džemreta na hadžu koji je obavljao i rekao: »Ovo je dan velikog hadža«. Potom je nastavio: »Bože moj, budi mu svjedok« i opraštao se sa ljudima, pa su oni rekli: »Ovo je oproštajni hadž«. Dva mjeseca poslije toga Poslanik je preselio na drugi svijet, ahiret.

Oproštajni hadž se naziva još i hadž saopćenja (Hadždžetu-l-bela-gi). Nazvan je tako zbog fragmenta u hutbi koju je Poslanik tom prilikom održao, a koji glasi:

-  Da li sam dovoljno saopćio ?

-  Da, rekoše.

-  Neka prisutni obavijesti onog koji je odsutan, reče Poslanik. Umru, mali hadž (El-hadždžu-1-esgar) Poslanik je obavio četiri

puta. Prvi put šeste hidžretske godine kada je bio spriječen od strane idolopoklonika na Hudejbiji. O tome i Kur'an govori »Hadž i umru radi Allaha izvršavajte! A ako budete spriječeni, onda kurbane koji vam se nađu pri ruci zakoljite...« (El-Bekare, 196).

Drugu umru Poslanik je obavio sljedeće, sedme, hidžretske godine. Ova umra poznata je u historiji islama kao naknadna umra (umretu-l-kadai). Islamski istraživači se razilaze po pitanju ove naknade, obzirom da je umra, po nekima, sunnet, a ne farz.²)

Treću umru Poslanik je obavio osme hidžretske godine, poslije osvajanja Mekke i pobjede na Hunejnu. Ova umra poznata je pod imenom umretu-I-dži'rana.

Četvrtu umru Poslanik je obavio na Oproštajnom hadžu, desete hidžretske godine. Ona je poznata pod imenom umretu-1-vedai (Opro­štajna umra). Sve Poslanikove umre su obavljene u mjesecu zul-ka'de, osim ove posljednje koju je Poslanik počeo u ovom mjesecu, a završio u mjesecu zul-hidžetu. ³)

DA LI JE UMRA FARZ ILI NIJE

Jedni smatraju (Šafija i Ahmed ibn Hanbel) da je umra farzi ajn, stroga individualna vjerska dužnost i da spada u kategoriju hadža. Podlogu za ovo mišljenje oni nalaze u ajetu »Hadž i umru radi Allaha izvršavajte« i hadisima Božjeg poslanika u kojima stoji: »Hadž i umra su farz«; »Nema nijednog muslimana, a da mu u dužnost nije stavljena

umra«. Poslanik je, kada mu je došao jedan čovjek i rekao da njegov otac nije u stanju da obavi hadž i umru, naredio da za svoga starog i iznemoglog oca obavi hadž i umru.

Buharija je izričit da je umra stroga vjerska obaveza (vadžib). On je kada je raspoređivao ogromni materijal za svoju knjigu (Sahihu-1-Bu-hari) izdvojio jedno poglavlje pod naslovom Vadzibu-1-umreti ve fadluha i time stavio do znanja da je umra vadžib.

Drugi smatraju (Ebu Hanifa i Malik) daje umra sunneti muekkede, potvrđeni sunnet. Svoje mišljenje zasnivaju na kur'anskim ajetima koja govore o hadžu kao obaveznoj dužnosti, ali u kojima se ne spominje umra kao obaveza, npr. »Hodočastiti Ka'bu dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti« (Ali Imran, 97), »I oglasi ljudima hadž dolaziće ti pješke i na kamilama iznurenim; dolaziće iz mjesta dalekih...« (El-Hadž, 27) i hadisima Božjeg poslanika u kojima stoji: »Hadž je farz (džihad), a umra je sunnet (tetavvu').« Kada je jedan ashab upitao Poslanika da li je umra stroga vjerska dužnost, on je odgovorio da nije i dodao; »A bolje vam je da umru obavite«.⁴)

HADŽ KAO OBAVEZA JEDANPUT U ŽIVOTU ILI VIŠE PUTA

Vanjski smisao ajeta »Hodočastit Ka'bu dužan je, Allahi radi, svaki onaj koji je u mogućnosti« ukazuje da je svaki punoljetan, pametan, zdrav i imućan musliman dužan da obavi hadž, ali samo jedanput u životu. To je mišljenje većine, jer u ajetu ne postoji ništa što bi ukazivalo na opetovanje ove dužnosti. To isto potvrđuje i Poslanik u hutbi koju prenosi Ebu Hurejra, a bilježi Muslim u kojoj stoji:

»O ljudi, Allah vam je propisao hadž kao obaveznu dužnost, pa izvršavajte tu obavezu...«. Na ove riječi jedan od prisutnih je upitao Poslanika: »Je li svake godine Božji poslanice?«. Poslanik nije ništa rekao, a ovaj je to tri puta opetovao, nakon čega je Poslanik rekao: »Ako kažem da, bila bi to obaveza koju ne biste mogli izvršavati«.

Poslije toga Poslanik je dodao: »Kad vas ja ostavljam na miru, ostavite i vi mene. Oni koji su bili prije vas propali su samo zbog mnogog ispitivanja i neslaganja sa svojim vjerovjesnicima. Kada vam što naredim onda to izvršavajte koliko možete, a kada vam što zabranim, onda to ostavite«.

Hadž je prema gore izloženom stroga vjerska dužnost koja se mora jedanput u životu, kada se steknu uslovi, izvršiti. Ako musliman jedanput u životu obavi hadž, on nije više obavezan da to ponovi, makar ponovo stekao uslove za hadž.⁵)

DA LI SE HADŽ, KADA SE STEKNU USLOVI, MOŽE ODGODITI ILI NE?

Neki smatraju (Šafija, Sevri, Evzai i drugi) da se hadž, kada se steknu uslovi, može odgoditi i obaviti u nekom drugom vremenu. Podlogu za ovakav stav oni nalaze u činjenici da je Poslanik svoj hadž obavio desete hidžretske godine iako je hadž kao obavezna vjerska dužnost bio propisan šeste hidžretske godine.

Drugi smatraju (Ebu Hanifa, Malik i Ahmed ibn Hanbel) da se hadž mora odmah obaviti Čim se za to steknu uslovi. Podlogu za ovakav stav nalaze u hadisima Božjeg poslanika u kojima stoji: »Ko namjerava da obavi hadž, neka požuri«, »Požurite sa hadžom dok se nije pojavio razlog koji će vas spriječiti (bolest ili nešto drugo)«. Obzirom da mi, jugoslavenski muslimani, pripadamo hanefijskom mezhebu onda odla­ganje hadža, kada se steknu uslovi, ne dolazi u obzir.⁶)

NEPROVEDIVOST OBREDA HADŽA I UMRE

1. Nepovredivost vremena

Uzvišeni Allah uKur'anukaže: »Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema AHahovoj Knjizi, od dana kada je nebesa i Zemlju stvorio, a četiri su nepovrediva... U njima ne griješite« (Et-Tevba 36).

Poslanik je u hutbi na Oproštajnom hadžu rekao: »Godina ima dvanaest mjeseci, od kojih su četiri nepovrediva. Tri su uzastopna: zul-ka'de, zul-hidždže i muharrem, a Četvrti, redžeb, pada između džumada i ša'bana«.⁷)

U ovim mjesecima koji su ujedno i mjeseci hadža zabranjena je borba i prolijevanje krvi kako bi hadžije u miru obavile petu islamsku dužnost - hadž i umru u mjesecu redžebu. I danas je u praksi da se umra obavlja u mjesecu redžebu, mada se ona može obaviti u bilo koje doba godine. Umra obavljena u ovom mjesecu naziva se redžebijja.

U vezi sa nepovredivim mjesecima jeste i njihovo premještanje. Naime, u predislamskom dobu mnoga arapska plemena su vrlo često vodila međusobne ratove. Ako bi nastupio nepovredivi mjesec, a oni bili u ratu, rat ne bi prekidali, nego bi taj mjesec proglasili običnim, a neki drugi nepovredivim. O tome Allah dž.š. u Kur'anu kaže: »Premje­štanjem ovih mjeseci samo se povećava nevjerovanje, čime se nevjernici dovode u zabludu: jedne godine ga proglašavaju običnim, a druge godine ga smatraju nepovredivim - da bi ispunili broj onih mjeseci koje je Allah učinio nepovredivim pa drže običnim one koje je Allah učinio nepovredivim. Ružni postupci njihovi predstavljeni su im kao lijepi« (Et-Tevba, 37).

U tumačenju ovog ajeta komentatori Kur'ana se razilaze. Jedni smatraju da riječ nesi' treba uzeti u značenju interkalacije, dopune, lunarnoj godini kako bi se izjednačila sa solarnom godinom. Predislam-

ski Arapi su se bavili astronomskim računanjem vremena, kretanjima Sunca i Mjeseca, pa su i nazive svojih mjeseci doveli u sklad sa pojedinim godišnjim dobima.

Iz navedene veze mjesečevih imena sa godišnjim dobima mnogi zaključuju da su predislamski Arapi upotrebljavali luni-solarnu godinu, odnosno da su dopunjavanjem usklađivali kretanje Sunca i Mjeseca.

Drugi smatraju da riječ nesi' znači premještanje zabrane ratovanja u jednom od nepovredivih mjeseci na druge mjesece.

Treće mišljenje spaja dva gore izložena u jednu cjelinu. Predislam­ski Arapi su zbog ratovanja premještali nepovredive mjesece, a u isto vrijeme su nastojali da vrijeme hadža dovedu u sklad sa svojim trgovačkim poslovima pa su nekada dopunjavali lunarnu godinu trinae­stim mjesecom, a nekada vršili premještanje nepovredivih mjeseci o čemu govori i Kur'an u gore citiranom ajetu.⁸)

2. Nepovredivost mjesta

Nepovredivi grad Mekka i nepovredivi mjeseci (EShuru-l-hunim) su objedinjeni i stavljeni u funkciju hadža i umre. Ko se nađe u Ka'bi i njenoj okolini, taj je na sigurnom mjestu: »I učinili smo Ka'bu utočištem i sigurnim mjestom ljudima« (El-Bekare, 125).

U Ka'bi i njenoj okolini nije dozvoljeno ubijanje i ratovanje, uništavanje prirode i bilo čega drugog što je u suprotnosti sa ljudskim dostojanstvom.

Poslanik je drugog dana po oslobođenju Meke okupio prisutne pa im je. poslije zahvale Allahu, održao govor u kome je rekao:

»O ljudi, Allah vam je. zaista, učinio Meku nepovredivom od vremena kada je stvorio nebesa i Zemlju pa sve do Sudnjeg dana. Nikome ko vjeruje u Allaha i u onaj svijet nije dozvoljeno da u Meki prolijeva krv ili da u njoj siječe drveče. To nije bilo dozvoljeno nikome prije mene, a neće biti dozvoljeno nikome i poslije mene. Meni je bilo dozvoljeno samo neko vrijeme kao kazna stanovnicima Meke. Meka je ponovo postala nepovrediva kao Sto je i bila. Neka prisutni obavijesti onog koji je odsutan. Ako vam neko kaže da se Božji poslanik horio u Meki, recite mu Allah je to dozvolio Poslaniku, a vama nije«.

3. Nepovredivost obreda

U koliko hadžija dok je u Jhramu napravi neki prekršaj onda to povlači i određenu kaznu. PrekrSaji mogu biti lakše i teže prirode kao npr. spolno općenje, ružan govor i svađa »Hadž je u određenim mjesecima, onome ko se obaveže da će u njima obaviti hadž, nema spolnog općenja i nema ružnih riječi i nema svađe u danima hadža« (El-Bekare, 197), zatim upotreba mirisa, šivane odjeće itd. o čemu detaljnije raspravljaju djela iz oblasti šerijatskog prava - ibadat.⁹)

Svi ovi prekršaji su sankcionisani, a cilj svega ovoga jeste da se sačuva nepovredivost obreda vezanih za hadž i umru.

Kada su Poslanika upitali što im je dozvoljeno da obuku dok su u ihramu, on je rekao: »Ne oblačite odjeću koja je sašivena, a ni onu koja je namirisana, zatim kapu i tomu slično. Ako neko nema obuće, neka obuče mestve, samo neka ih podreže do ispod gležnjeva«. Za prekršaj ove vrste potreban je iskup. Potrebno je da hadžija posti tri dana, odnosno da zakolje kurbana ili da podijeli milostinju (sadaku).

Ovo je jedan od lakših prekršaja. Drugi, teži, kvare hadž i umru pa se i hadž i umra moraju ponoviti naredne godine.

¹) Sejjid Sabik, Fikhu-s-sunneti, str. 1/527-528, Bejrut 1977.

^1a) Sulejman Grozdanić, Stara arapska književnost, str. 98, 153, Sarajevo 1971

²)  Ahmed Abdulgafur Attar, Hadždžetu-n-nebijii ve ahkamn-l-hadždži ve-1-umreti, str. 359, Mekka 1976.

³)  Ibid, str. 362 i dalje.

⁴) Muhamed Ali Es-Sabuni,Tefsirnaja!i-l-ahkami, str. 1/246, Mekka 1973. godine.

⁵) Ibid, str. 1/415, 530; Sejjid Sabik, navedeno djelo, str. 1/529.

⁶) Muhamed Ali Es-Sabuni, navedeno djelo, str.  1/415; Scjjid Sabik, naveden« djelo. sir. 1/530.

⁷) Sahihu-l-Buhari, str. 5/177; Ibn HiSam, Sira, sir. 2/603.

⁸) O razilaženjima mufcssira u pogledu tumačenja riječi nesi' potrebno je pogledali Tefsir od Kurtubije i djelo Tarihu-l-felekl inde-l-«rebi od Imama Ibrahima Ahmcda.

⁹) Kurtubi, Tefsir, str. 2/384; Ibn El-Arcbi, Ahkamu-l-Kur'anl, str. 1/134; El-Fikhu ale-l-mezahibi-l-erfaea i druga djela iz oblasti fikha.