Tajne Arefata temeljnog dijela hadždža

• Vjerovjesnik, s.a.v.s., kaže: "Nema dana u kojem Allah oslobodi više robova od Vatre, kao što je Dan Arefata. Allah se toga dana približi, a zatim se njima hvali melekima i kaže: ‘Šta žele ovi ljudi?'" (hadis) "Hadždž je Arefat." (hadis) Džebelu-r-rahme (Brdo milosti) je mjesto na Arefatu na kojem su se susreli Adem, a.s., i hazreti Hava nakon njihovog izlaska iz Dženneta "Najbolji posao koji čovjek može za vrijeme Kurban bajrama uraditi, a to je ujedno tada i najdraži posao Allahu, dž.š., jeste puštanje krvi svome kurbanu." (hadis)

Deveti dan mjeseca zul-hidždžeta naziva se Dan Arefata jer tada hadžije izvršavaju obavezni sastavni dio hadždža - boravak na brdu Arefat. To stajanje (boravak) mora se ostvariti, makar jedan trenutak, u periodu od kada nastupi podne namaz devetog zul-hidždžeta, pa do zore desetog zul-hidždžeta, s tim što se Arefat ne smije napuštati prije zalaska sunca devetog zul-hidždžeta. Svi obredi hadždža se mogu nadoknaditi ili iskupiti osim stajanja na Arefatu. Zbog toga je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Hadždž je Arefat." (bilježe Ahmed i dr.) Okupljanje ljudi na Arefatu u tolikom broju asocira na Sudnji dan, kada će svaki musliman stati pred Boga i odgovarati za svoja djela. Nakon zalaska sunca, hadžije napuštaju planinu Arefat i noć provode u blizini Muzdelife, gdje sakupljaju kamenčiće, kako bi ih bacali na džemretima. Treba naglasiti da se dove na Arefatu posebno primaju.

Arefat i Džebelu-r-rahme (Brdo milosti)

Arefat je visoravan 22 km jugoistočno od El-Mesdžidi-l-Harama. Ukupna površina Arefata je 10,4 km2 i čitava visoravan se nalazi van granica harema, a smatra se jednim od mešaira. Postoje predaje prema kojima je Arefat dobio ime po tome što su se tu upoznali Adem, a.s.,  i hazreti Hava (od arapskog arefe: znati, upoznati). Nakon što su prekršili zabranu Allaha, dž.š., Adem, a.s., i h. Hava su kažnjeni progonstvom iz Dženneta i spušteni su na Zemlju. Islamski historičar Ibn Džerir et-Taberi  navodi predaju od Ibn Abbasa da je Adem, a.s., spušten negdje u Indiji, a h. Hava u Džeddi u blizini Mekke. Nakon spuštanja na Zemlju krenuli su u potragu jedno za drugim da bi se konačno susreli na Arefatu, na brdu koje se i dan danas zove Džebelu-r-rahme (Brdo milosti) i koje nas podsjeća na Allahovu, dž.š., neograničenu milost ukazanu ljudskom rodu.
Drugi, pak, kažu da je Arefat dobio ime po tome što ljudi na njemu priznaju svoje grijehe (od arapskog i'terefe: priznati), te navode i mišljenje kako je značenje Arefata: spoznaja ili vrh spoznaje. Na ovom mjestu se skupe sve hadžije, i to devetog zul-hidždžeta. Tu klanjaju podne i ikindiju sastavljeno i skraćeno provodeći čitav dan u dovama, namazu, zikru i ostalim ibadetima.

Vrijednost i preporučene radnje za vrijeme Arefata

Najbolja dova je dova na dan Arefata. Vjerovjesnik, s.a.v.s., u hadisu koji bilježi Muslim, veli: "Najbolja dova je dova na dan Arefata, a najbolje što sam rekao i što su govorili poslanici prije mene je: ‘La ilahe illellahu vahdehu la šerike lehu lehu-l-mulku ve lehu-l-hamdu ve huve ‘ala kulli šej'in kadir.'" (Nema istinskog božanstva osim Allaha Jedinog, On nema sudruga, Njemu pripada vlast i zahvala, On oživljava i usmrćuje i On sve može).
U drugom hadisu, Poslanik, s.a.v.s., kaže: "Nema dana u kojem Allah oslobodi više robova od Vatre, kao što je Dan Arefata. Allah se toga dana približi, a zatim se njima hvali melekima i kaže: ‘Šta žele ovi ljudi?'" (Muslim)
Prenosi se da je Ibnul-Mubarek kazao: "Došao sam kod Sufjana es-Sevrija, r.a., dok se on nalazio u predakšamsko doba na Arefatu, zatekao sam ga kako sjedi na koljenima, a oči mu ispunjene suzama, pa sam ga upitao: ‘Ko je najgori pojedinac u ovoj skupini?' Odgovorio mi je: ‘To je onaj koji misli da mu Allah neće oprostiti (tj. koji se tog dana ne nada Allahovom oprostu).'"
Za vrijeme Arefata hadžijama su preporučene određene radnje koje je lijepo raditi: stajati na mjestu na kojem je stajao Allahov Poslanik, s.a.v.s., kod velikog ravnog kamena u podnožju Džebelu-r-rahmeta; što više učiti Kur'an, dove i spominjati Allaha, dž.š. Usame ibn Zejd, r.a., prenosi hadis u kojem kaže: "Bio sam na Arefatu iza Poslanika, s.a.v.s., a on je digao ruke učeći dovu, pa mu je deva na kojoj je jahao pogela tako da mu je ispao povodac, međutim on ga je dohvatio jednom rukom dok je drugu i dalje držao dignutu." Lijepo je i što više učiti telbijju s čime će prestati kada počne bacati kamenčiće na Džemretul-akabi; na Arefat otići putem zvanom Dabb, a vratiti se sa Arefata putem El-Me'zemin; prilikom bacanja svakog kamenčića reći Allahu ekber.. itd.

Najbolji posao za vrijeme Kurban bajrama

Prema propisima islama u jednoj godini lunarnog islamskog kalendara proslavljaju se dva Bajrama, prvi u trajanju od tri dana (1., 2., i 3. ševval) kojim se obilježava završetak mubarek mjeseca ramazana (Ramazanski bajram); i drugi u trajanju od četiri dana (10., 11., 12., i 13. zu-l-hidždžeta) koji je vezan za obrede hadždža (Kurban bajram ili Hadži-bajram). U jednom hadisu Vjerovjesnik, s.a.v.s., precizira da "najbolji posao koji čovjek može za vrijeme Kurban bajrama uraditi, a to je ujedno tada i najdraži posao Allahu, dž.š., jeste puštanje krvi svome kurbanu. On će mu (kurbanu) pristupiti sa svim svojim znakovima na Sudnjem danu. Zaista, taj posao stigne Allahu, dž.š., prije nego što padne prva kap krvi na zemlju. Pa uljepšajte svoje poslove kurbanom." (Buharija i Muslim)
U drugom hadisu, Enes ibn Malik, r.a., kaže: "Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., stigao u Medinu njezini stanovnici imali su svoja dva dana u kojima su igrali i zabavljali se. Upitao je: ‘Koji su ovo dani?', pa su mu rekli: ‘Mi smo ih proslavljali u džahilijjetu.' Allahov Poslanik, s.a.v.s., im tada reče: ‘Zaista vam je Allah zamijenio te dane boljim: danima Kurban-bajrama i Ramazanskog bajrama.'"

Međusobno potpomaganje u dobročinstvu i bogobojaznosti

Allah, dž.š., naređuje muslimanima da se međusobno pomažu u svim korisnim i dozvoljenim poslovima. Ta obaveza je obligatne prirode jer islamsko bratstvo podrazumijeva međusobno potpomaganje i solidarnost. Uzvišeni, dž.š., u Kur'anu veli: "Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu!" (El-Maide, 2.) Vjerovjesnik, s.a.v.s., veli: "Pomozi svoga brata, bio on nasilnik ili ako mu je nasilje učinjeno." Jedan od ashaba upita: "Pomoći ću mu ako mu bude učinjeno nasilje, ali kako ću mu pomoći ako je on nasilnik?" "Spriječi ga u nasilju", odgovori Poslanik, a.s.
Onaj koji pomaže svom bratu po vjeri i njemu će Allah, dž.š., pomoći onda kada mu pomoć bude potrebna. To potvrđuju riječi Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: "Ko od vjernika otkloni jednu od ovosvjetskih nedaća, Allah će otkloniti njegovu nedaću na Sudnjem danu. Ko olakša poteškoću nevoljnika, Allah će njemu olakšati na dunjaluku i ahiretu. Ko pokrije sramotu muslimana, Allah će pokriti njegovu sramotu na dunjaluku i na ahiretu. Allah pomaže svom robu sve dok on pomaže svom bratu (po vjeri)." (Muslim)
Musliman je ogledalo drugom muslimanu i želi mu samo dobro. Enes, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Nijedan od vas neće biti pravi vjernik, sve dok ne bude želio svome bratu (muslimanu) ono što želi sam sebi." (Buharija i Muslim) Potom islam traži da se ljubav i blagost iskaže prema rodbini, siročadi, siromasima i ostalim ljudima. Allah, dž.š., je Blag i voli blagost. Na preko deset mjesta u Kur'anu je Allah, dž.š., je za Sebe kazao da je On Blag (Halim). Aiša, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Zaista je Allah Blag i voli blagost (ljubaznost) u svim stvarima." (Buharija i Muslim) Blagost i ljubaznost su osobine koje vjernika čuvaju od džehennemske vatre, jer u hadisu kojeg prenosi Ibn Mes'ud, r.a., Vjerovjesnik, s.a.v.s., kaže: "Hoćete li da vam kažem ko je zabranjen džehennemskoj vatri, ili kome je vatra zabranjena (ulazak u nju)? Zabranjena je svakom bliskom, blagom i ljubaznom (čovjeku)." (Tirmizi-hasen)
Imam Sujutija veli: "Deset stvari su pokazatelji lijepog ponašanja: neispoljavanje stalnog oportunizma, držanje zlatne sredine, netraganje za tuđim greškama i propustima, uljepšavanje onoga što izgleda kao grijeh a to nije, traganje za onim što opravdava tuđe grijehe, pretpostavka da su počinjeni zbog neke poteškoće, prioritet samoprijekora nad prijekorom drugih, opredjeljenost za spoznaju vlastitih a ne tuđih mahana, uljudnost i veseo pristup prema starijem i mlađem, te blago obraćanje riječima prema svakome."
Jedan arapski mudrac je rekao: "Četiri stvari stvaraju ljubav (mehabbet): lijepo ophođenje prema ljudima, činjenje dobročinstva, težnja ka sporazumu i ostavljanje licemjerstva."

Abdulkadir Indžić

uzeto sa www.preporod.com