Islam u očima učenjaka

Svakim danom sve je više povratnika, sve je više onih koji se žele ukrcati u tu ogromnu lađu koja prima sve one koji se daviše u sumracima stranputica. Oni dolaze sa vidnim umorom, njihova tijela su izmorena, njihove mašte su premorene, a kako i ne bi - oni su bili nosioci i sljedbenici praznih propalih teza, njima se filozofija poigrala kao što se morski talasi igraju sa pjenom koja nikom hajira ne donosi. Oni dolaze i slobodno ulaze, osjećaju se slobodni, rasterećeni, poslije toliko godina srljanja i teturanja izjavljuju javno i glasno: „Uzimamo za Gospodara Allaha, za poslanika Muhammeda a.s. i vjeru islam." Brod islama sliči ledolomcu koji spašava one koji su već bili na ivici, daje im snage, živahnosti i smjelosti, daje im svjetlo pomoću koga nastavljaju put, ali sada mirnim vodama, koje više nisu opasne. Ovaj spasonosni brod isti je kao i Nuhova lađa: ko se ukrca - spašen je, a ko ostane, ili neće - neka se uspenje na najviše brdo i neka pokuša da se spasi!

Ono što je karakteristično za ovu vrstu ljudi je to da ne možemo reći za njih da su oni obični ljudi. Oni su više od običnih ljudi, oni su mnogo toga spoznali, mnogo toga naučili. Među njima je, svakako, puno: istoričara, mislilaca, filozofa, ljekara, biologa, inženjera, astronoma, astrologa, geologa i mnogih drugih koji su svojim zaslugama bili poznata imena i uživali veliku popularnost kod ljudi. Ulaskom u novu lađu mira i blagostanja ubrzo su uvidjeli da ono što su našli zauvijek je zamijenilo ono što je nekada bilo. Shvatili su da je njihova mašta često puta vođena sljepilom slijeđenja i da je filozofija života vjerovati u Boga Jedinog koji je stvorio svijet i čovjeka, te da je cilj filozofije upravo da to otkrije i dokaže. Svojim boravkom i životom u ovoj lađi otkrili su da je ona veća nego što je njihova mašta mogla pretpostaviti, zacrtati i pojmiti.

S poštovanjem i odanošću Jedinom Bogu počeli su se vraćati jedan za drugim, istorija ih je bilježila i ostat će do Kijametskog dana kao živi svjedoci.

Pitanje koje se samo postavlja glasi: Šta je to što ljude privlači islamu?

Možemo postaviti još niz potpitanja u okviru ovog pitanja. Šta je to što te ljude čini da ostavljaju svoje ideje za koje su se tako strasno zalagali i borili? Šta je to što tjera ove ljude da ostave svoj dosadašnji način života, vjerovanja i rada i spremni su da trpe mnoge napade, uvrjede i ignorisanja od strane rodbine i prijatelja?

Naravno da riječi nisu dovoljne da se pomoću njih iskažu svi duševni osjećaji i ugođaji u čovjeku u momentu kada se svaka njegova ćelija odaziva i pokorava svom Stvoritelju iskazujući mu jezikom: Nema drugog boga osim Allaha, zaista je Muhammed Njegov poslanik.

Osjećaji, sreća i smirenost koju te riječi donose sa sobom ne mogu se riječima opisati, one se mogu samo doživjeti.

Naravno, vrlo važna činjenica koju treba spomenuti jeste da je Allah dž.š. u vjeri islamu usadio ljepotu, duševnu smirenost, hranu za srca i dušu, što pripadnike islama čini stetnim i duševno sitim i smirenim, dok drugi osjećaju duševnu glad i nezadovoljstvo. Svi ovi učenjaci su živjeli teškim životom, duševno gladni, nesretni, mijenjali su sve idologije... Ulaskom u islam našli su sebe, našli su svoj mir, islam je od njih učinio ljude od kojih su svi drugi mirni. Islam im je dao duševno zadovoljstvo i mir, garantujući im blagostanje na Drugom svijetu. Islam ih je spojio sa njihovim Gospodarom i oni su sada u stalnoj vezi sa Allahom. Islam sa svojim plemenitim propisima postao je utočište njihovo, postao je njihov zaštitnik u pravnom, moralnom, imovinskom i svakom drugom pogledu.

Ako se prisjetimo, prilikom širenja islama ljudi su ulazili u vjeru u grupama, plemenima i pojedinačno. Među njima bilo je trgovaca, pjesnika, retoričara i svih ostalih slojeva tadašnjeg društva. Šta je to što je učinilo da Ebu Bekr podijeli sav imetak na Božjem putu? Šta je to što je učinilo Osmana da odbije da bude bogat? Šta je to što je natjeralo Bilala da primi islam i suoči se sa kaznama i divljanjem mušrika (idolopoklonika) nad njim i mnogim drugim kojima je ustrajnost i nepokolebljivost bila jača vrlina od svih drugih, istrajnost na šehadetu je kod njih bila jača od mučenja kojima su bili izloženi.
Oni su u islamu pronašli ključeve smirenosti i duševnog zadovoljstva.

Da pomenemo par učenjaka koji su primili islam. Poznati sveštenik, Kopt egipatskog porijekla, Halil Filips, koji je nakon primanja islama promijenio svoje ime u Ibrahim Halil Ahmed, pisac je knjige „Muhammed u Tevratu i Indžilu". Zanimljivo, primio je islam upravo dok je pripremao doktorsku dizertaciju napada na islam. Božja knjiga Kur'an je ostavila dubokog traga na njemu. Kur'an je bio knjiga protiv koje se borio, ali taj isti čovjek se odazvao univerzalnim  pozivima Kur'ana i pretrpio je puno neugodnosti na tom putu.

Da spomenemo francuskog filozofa Rožea Garodija, koji je rođen 1913. u Marselju. Živio je jedno vrijeme u kandžama marksizma. Bilo je to njegovo pravo mučenje, njegov život nije imao nikakvu vrujednost. Nakon izvjesnog vremena vraća se utočištu islama i iskazuje svoju odanost i predanost Uzvišenom Allahu.

S druge strane, imamo poznatog engleskog filozofa Džordža Bernarda Šoua rođenog 1856. Dobitnik je Nobelove nagrade za literaturu 1925. god. Branio je islam i štitio ga, mada javno nije primio islam. Napisao je poznati članak o Poslaniku a.s. i završavajući članak kaže: „Kada bi Muhammed ustao iz mezara riješio bi sve probleme čovječanstva i to pijući findžan kahve." Zatim je rekao: „Ja vidim puno mog naroda ulazi u islam, i to s dokazima jasnim, i ova vjera će naći sebi plodno tlo na ovom kontinentu (Evropi)."

Jedan od vrlo poznatih ruskih pisaca Lav Nikolajević Tolstoj rođen 1828. a umro 1910. god. Zbog svojih pisanja i stavova o Muhammedu a.s. dobio je nenaklonost crkve. Čuvene su njegove riječi o Kur'anu: „Kur'an će sa svojim propisima obuhvatiti svijet zbog svoje primijenjivosti i kompaktibilnosti sa zdravim razumom i stremljenjima čovjeka." Njegove završne riječi o islamskom pravu bile su: „Da, razumio sam, shvatio sam, spoznao sam. Ono što treba čovječanstvu je Božji zakon koji će potvrditi i uspostaviti istinu, a laž uništiti", misleći, naravno, za islam.
Ovo su bili pojedini primjeri koji ukazuju na veličinu islama kao Božje vjere koja donosi ljudima mir, spas, smiraj i progres na oba svijeta.

Na kraju ćemo navesti zanimljivo promišljanje dr. Imad-d-Din Halila, velikog islamskog učenjaka, koji kaže: „Islam je uvijek uspijevao da u svoje redove privuče inteligentne ljude,  posebnih afiniteta i kulturoloških osobina, to iz razloga što je kulturološki prosperitet kod muslimana bio jedan od podsticaja ljudima ove vrste da u islamu prepoznaju ovu odliku, a koja se, prije svega, odlikuje jedinstvenom snagom da odgovori izazovima i potrebama čovjeka u svakom vremenu."

dr. Mehmed Mešić (www.glas-islama.info)