Poruke Predsjednika delegatima Skupštine

- Poruka Predsjednika delegatima Skupštine (Desni Klik -->Save As)

1. Već mjesecima smo svakodnevno zasuti vijestima o tzv. finansijskoj krizi u svijetu. U posljednje vrijeme se govori o ekonomskoj krizi u svijetu. Propadaju vodeće banke i osiguravajuća društva u svijetu. Vlade SAD, Velike Britanije, Njemačke, Japana, Francuske, otkupljuju hiljade milijardi američkih dolara gubitaka koje su napravile najveće svjetske banke i osiguravajuća društva - svi iz tzv. razvijenog svijeta. Kapitalističke vlade nacionaliziraju privatne banke da bi zaštitile javni interes i ekonomsku stabilnost

Ova kriza je pogodila čitav svijet. One koji su bili više "globalizirani" pogodila je snažnije. Od lidera zapadnog kapitalizma, Amerike, do bajraktara komunizma Kine. Kriza nije samo finansijska, ona je ekonomska, društvena, ali najviše moralna. Samo "jedan čovjek" je u SAD pronevjerio 50 milijardi dolara, to je radio godinama!?? Svijet bez Boga, svijet okrenut čovjeku, svijet materijalnih vrijednosti, svijet slobode "po mjeri čovjeka" ruši se pred našim očima.

Prema ocjenama vodećih ekonimista svijeta ovo je najveća kriza u posljednjih stotinu godina, veća od Njemačke iz 1923. g. i Američke iz 1929.g. Neki od njih je smatraju najopasnijom u zadnjih 500 godina. Oni procjenjuju da će trendovi pada u svijetu ići do kraja 2010. g.  U SAD je u zadnjih šest mjeseci ostalo bez posla preko tri miliona ljudi. Ljudi ostaju bez kuća, stanova, liječenja, automobila, dionica, osiguranja, štednji, školarina... Na sceni je recesija, deflacija, inflacija, siromaštvo, smanjenje proizvodnje, kupovine, izvoza, potrošnje, kreditiranja... Stanovništvo i razvijenih i nerazvijenih zemalja hvata zebnja, zabrinutost, strah, pesimizam, očaj, panika....

Dosadašnje mjere koje su poduzimale vodeće vlade svijeta pojedinačno, međunarodne institucije i vlade zemalja kolektivno nisu zaustavile negativne tokove. Pojavljuju se procesi zatvaranja tržišta vpodećih zemalja - protekcionizam, raste strah od općeg zatvaranja, što bi posebno ugrozilo slabe i siromašne zemlje: ne bi mogle prodati viškove svojih dobara, niti kupiti nedostajuće robe - lijekove, opremu, hranu!

Dnevno raste broj osiromašenih, sirotinje i gladnih. Sve je manje izdvajanja za njihovu pomoć, jer ih je naprosto sve više! Bogati mogu i žele izdvajati  sve manje, a siromašnih i gladnih je sve više. I dok svijet još uvijek dublje tone u krizu, a ne pokazuje znakove zaustavljanja, pitka voda i hrana nedostaju sve većem broju ljudi u svijetu, prema nekim podacima blizu dvije milijarde ljudi je u potrebi!

2. Proizvodnja hrane, uprkos razvoju znanja i tehnologije, sve je veći problem, Vodeći proizvođači u svijetu, uslijed klimatskih promjena, slabog sistema navodnjavanja, zasićenosti zemljišta hemijskim komponentama za agrokulturu, subvencijama na Zapadu i negativnim efektima tih subvencija na Istoku, u zadnjih nekoliko godina su proizveli znatno manje hrane. Zalihe pšenice u SAD su prošle godine bile na najnižem nivou od 1946.g. (Amerika je daleko najveći proizvođač pšenice u svijetu)

3. Svjetska kriza nije mimoišla Bosnu i Hercegovinu. Ali je došla kasnije. Naši političari su ili govorili da nas neće pogoditi ili su pričali da to neće biti značajnije. Nažalost, svi je već dobro osjećamo. Kredit je teško dobiti, kamate su sve veće. Sve se manje kupuju stanovi i kuće! I drugo se sve manje kupuje. Slanje novca u zemlju od onih koji su vani je sve manje, jer su oni dobro pogođeni krizom tamo. Počelo je otpuštanje sa posla, privremeni ili prisilni odmori u firmama jer nema posla. Izvoz se brzo smanjuje. Ogroman broj naših građana, najviše muslimana - Bošnjaka živi od  minimalnih plaća, penzija, šehidskih, invalidskih primanja, demobiliziranih i socijalnih primanja. Brzo se smanjuje prihod od PDV, poreza, carina... Budžeti na svim nivoima se smanjuju, pa opet smanjuju. Penzioni fondovi se prazne!

4. Ne bavimo se ovdje politikom. Ne ocjenjujemo političare, ni institucije države. Niti ih branimo, niti ih rušimo. Želimo da nađu rješenja za probleme koji nas pritišću i koji rastu. Njihova odgovornost je najveća, i njihov rad ništa ne može zamijeniti!!! Državne institucije, na svim nivoima  - svaka u okviru nadležnosti moraju biti dio rješenja a ne dio problema. Gdje god možemo, u okviru svojih mogućnosti i nadležnosti trebamo doprinijeti pozitivnim tokovima. Dio smo društva, imamo svoju ulogu i dijelimo sudbinu s njime! Naša opredjeljenja su jasna i čista: činiti i upućivati na dobro, a zabranjivati i odvraćati od zla i lošeg!

5. U mjesecima koji su pred nama realno je očekivati pogoršanje ekonomske situacije u zemlji i ekonomskog stanja stanovništva. U stanjima ekonomskih i socijalnih poremećaja u društvu pojedinačne potrebe se racionaliziraju i svode na minimume: stanovanje, odijevanje, energija, liječenje i hrana! Svježa su nam sjećanja na agresiju koju smo ovdje prošli i na minimume koje smo iskusili. Postoje važne razlike između stanja iz vremena agresije i stanja u koje ulazimo. Onda je kriza bila kod nas, ali ne u svijetu. Onda je humanitarna pomoć s vana bila okrenuta prema ovdje. Onda su mnogi odavde otišli vani. Danas je kriza u svijetu, čak kod najbogatijih. Svakim danom humanitarnu pomoć treba sve veći broj ljudi u Africi, Aziji, Latinskoj Americi... Danas se sve manje može otići bilo gdje i bilo kako. Rješenje se teško može očekivati s vana.

Svakog pojedinca, i svaku porodicu, od svih pomenutih minimuma najteže pogađa nedostatak hrane. Činjenica da moja djeca, moji stari roditelji, moja porodica "nemaju šta jesti" je upaljač čija se vatra brzo širi. Gledali smo na televiziji, ne tako davno, kako u Latinskoj Americi, Africi... gladni pojedinci, izgladnjele skupine, pregladnjele bujice s palicama i kamenjem u ruci razbijaju izloge pekara i samoposluga noseći hljeb, mlijeko, prehrambene proizvode. Napadali su skladišta tih proizvoda, agroindustriju, i konačno kuće gdje su vjerovali da ima hrane.

"Sit gladnu ne vjeruje"! U tim stanjima teško je propovijedati moral, suzdržanost, poštivanje tuđe imovine. Egzistencijalna ugroženost grije strasti, a ne hladi. Nahraniti siromaha, siroče, jetima, potrebnog kur'anska je  naredba.

6. Svjedoci smo da su naše njive, polja, voćnjaci, bašče, livade, vrtovi ostali pusti i neobrađeni, uglavnom ne našom krivnjom, nakon zločina, agresije i genocida, koji smo iskusili od 1992-95. god. Svjedoci smo da su nam sela opustila, a gradovi narasli. Svjedoci smo da sve više kupujemo mlijeko, a manje muzemo krave, da se guramo po poslugama a ne po poljima. Kupujemo koka kolu, a ne pravimo hošaf od suhih šljiva. Sve više mažemo margarin po kriški a ne kajmak; kupujemo suho meso od Lijanovića a ne pečenicu iz Visokog; kurbane iz Rumunije a ne s Vlašića...

Nemamo državnog zakona o poljoprivredi, državne strategije i državnog ministarstva. Posjedi su nam usitnjeni, mehanizacija nedovoljna, nemamo uvjete za masovnu proizvodnju. Nema kvalitetnih i dostatnih kredita za poljoprivredu. Poticaji za poljoprivrednu proizvodnju u nekim područjima postoje ali kasne ili su nedovoljni. Naši susjedi su razvijeniji agrarno i guše nas. EU bez barijera ulazi svojim proizvodima u Bosnu i Hercegovinu. Teško je motivirati mlade da se bave agrarom. Poljoprivreda u Bosni i Hercegovini, uglavnom nije unosan i profitabilan posao. "Država se ne brine za seljake", kažemo.

7. Kada su svjetske krize, kada se pojave društveni poremećaji, kada nema ponude koliko potražnje, onda hrana nije roba, ona postaje strateški instrument. Sjećamo se problema ishrane u opkoljenom Sarajevu, Žepi, Srebrenici, Tešnju, Goraždu. Nije bilo moguće uvesti sjeme, umejtno gnojivo...

U vremenima ekonomskih kriza cijena hrane raste, a kupovna moć stanovništva opada. U Njemačkoj je 1923. god. kažu trebalo "tri kilograma njemačkih maraka za kilogram hljeba".

U kućnom budžetu većine onih koji kupuju hranu, već danas je stavka za hranu najveća. Ojačajmo kućne budžete, olakšajmo teret krize, smanjimo strah od budućnosti!

Pozovimo sve koji mogu proizvoditi hranu da to čine. Budimo primjer mi sami gdje god je to moguće. Pozovimo naše ukućane, rodbinu, džematlije, pripadnike pravog puta, sve koji žele čuti - DA PROIZVODIMO HRANU. Ne zato što bi bilo profitabilno, nego što je  nužno.

Dragi Bog nas je obdario plodnom zemljom, a ne pustinjskim pijeskom, kamenjarom ili ledenjacima. Milosni nas je obdario čistom vodom u izobilju. Sredstvima za proizvodnju i znanjima. Milostivi nas je obdario suncem i hladom, godišnjim dobima i raznovrsnošću hrane.  Israf nije samo rasipanje dobara, već i nekorištenje resursa. Neće nas samo "saprijeti" mrva koja padne sa sofre, već i njiva koja se ne zasije, voćnjak koji se ne obreže, krava koja se ne uzgoji, kruh koji se od svog žita ne samelje, pekmez koji se u svom kazanu ne ispeče! Njimet koji se potrebnom ne udijeli.

Mi smo alimi, mi smo imami, mi smo prvi u našim džematima. Još nije kasno, za ovu godinu, pozivamo da se više polja zasije žitom, da se više bašči i voćnjaka zasadi i okreči, da se više livada pokosi, da se više vrtova posadi, da se više hajvana i živine uzgoji.

"Kod Allahi dž.š. je bolja ruka koja daje od one koja prima"

"ON je taj koji stvara vinograde, poduprte i ne poduprte, i palme i njive rszličitih okusa, i masline i šipke, slične i različite, - jedite plodove njihove kad plod dadu, i podajte na dan zetve i berbe ono na što drugi pravo imaju, i ne rasipajte, jer On ne voli rasipnike."   S. En-am, 141.

"Allahovo je da ukaze na pravi put, a ima ih i krivih , a da On hoće, sve bi vas uputio..

On spušta s neba vodu koju pijete i kojom se natapa rastinje kojima stoku napasate.

On čini da vam pomoću nje raste zito, i masline, i palme, i grozdje, i svakovrsni plodovi - to je, zaista, dokaz za ljude koji razmišljaju."  S. En.Nahl 9-11

" Jusufe, o prijatelju, protumači nam šta znači: sedam mršavih krava pojede sedam debelih; i sedam klasova zelenih i sedam drugih sasušenih, - pa da se vratim ljudima da bi saznali."

" Sijaćete    sedam godina uzastopno,"-reče- " pa ono što pozanjete u klasu ostavite, osim    ono malo što ćete jesti, jer će poslije toga doći sedam teških koje će pojesti ono što ste za njih pripremili, ostaće jedino ono malo što ćete za sjetvu sačuvati.

Zatim će ,poslije toga, doći godina u kojoj će ljudima kiše u obilju biti i u kojoj će cijediti. S  Jusuf

Boziji poslanik Muhamed a.s. je kazao:

" Nema ni jednog muslimana koji zasadi sadnicu ili posije usjev od koga štogod pojede ptica, čovjek ili zivotinja, a da mu se to sve ne računa posebnom sadakom."

" Volio bih da sam vas zatekao da obradjujete ovu zemlju, pa na taj način koristite i insanu i hajvanu, nego što ste se posvetili ibadetu." rekao je Muhamed a.s. jednoj grupi koja se bila zarekla da će se odreći svega ovozemnog i posvetiti se isključivo postu i namazu.

Iskoristimo naša sastajanja da objasnimo važnost proizvodnje hrane. Iskoristimo hutbe, vazove, sijela, svaki oblik razgovora. Odmah! Sutra, prekosutra. Ponavljajmo to. Navodimo dobre primjere. Pokrenimo ljude na rad, aktivnost, dobro, optimizam! Naša nada, naš uspjeh, naše rješenje je u našim rukama, Božijem blagoslovom našeg rada.