Pravo žene na razvod

Pitanje

Esselamu alejkum!

Već duže vrijeme tišti me problem u vezi s mojom prošlošću. Nažalost, ne znam da li sam tada ispravno postupila s obzirom na islamske odredbe.

Porijeklom sam iz Bosne, a živim u Njemačkoj. U ljeto 2003. godine upoznala sam mladića koji je također bosankog porijekla. Vjenčali smo se pred matičarem u Njemačkoj.

Već ubrzo došlo je do nastanka problema u braku, koji su iz dana u dan rasli. To se očitovalo u tome što se on nekontrolisano odao alkoholu, te je svu moju usteđevinu potrošio u roku od dva do tri dana. On lično zarađivao je s vremena na vrijema jako malo novca koji nije bio ni blizu dovoljan da pokrije ogromne račune za njegov telefon, a kamo li da podmiri troškove režija i stanarine. Nikada se nije ni potrudio da učestvuje u ovim troškovima, jer je on bolje znao da potroši, a mene je ostavljao sa neplaćenim računima. I tako svaki mjesec. Kada bi u nekoliko mjeseci nešto i kupio, naredna tri mjeseca bi mi zbog toga prigovarao i stavljao mi račun pod nos.

Pored toga, svakodnevno je vršio nada mnom težak psihički teror, a katkada bi me i fizički napadao. O prakticiranju islamskih obaveza ni traga, iako je prije braka na mene ostavio lijep utisak, te sam bila sigurna da je i dobar musliman.

Situacija je dosegla svoj vrhunac kada je zbog svoje bolesne ljubomore stavio mi nož pod vrat, vulgarno me vrijeđajući, te me zaključao u mojoj sobi, lišivši me tako moje slobode i časti.

Razumljivo je i zašto mi se taj čovjek počeo gaditi, pogotovo kada bi pijan došao kući i zahtijevao da ostvari svoje bračno pravo. (Izvinjavam se što sam Vam ovo morala reći.) Ovo je rezultiralo da smo više od godinu dana živjeli u odvojenim prostorijama, jer sam mu uskraćivala fizički kontakt.

Ovo sam navela samo kako bih Vam predočila okolnosti u kojima sam tada živjela.

Sa željom da se on promijeni, trpila sam ovo dvije godine. Nisam više mogla ovo podnositi, jer se situacija stalno pogoršavala, te sam bez njegovog pristanka iselila i predala zahtjev za razvod braka. Brak je nakon godinu i pol pravosnažno raskinut od strane suda u Njemačkoj.

Konačno, pitanja koja me tište:

1)  Da li je ovaj brak bio sa islamskog gledišta punovažan, s obzirom da se nismo vjenčali u džamiji, već pred matičarem u Njemačkoj. Vjenčanju je prisustvovao i određeni broj muslimana.

2)  Koliko ja znam, u islamu ženi nije dozvoljeno da raskine brak. Ona to može tražiti od muža, s tim da on na to pristane pred svjedocima, i to tri puta ponovi. Ovo u mom slučaju nije bilo moguće, jer je on čak i pred sudom odbio razvod, ali je zbog pritiska kojeg su na njega izvršili njegov i moj advokat na kraju pristao. On je naime u međuvremenu bio krivično osuđen, te je to preinačeno u moju korist, jer je bračni suživot sa osuđenikom za mene bio rizičan. Dakle, razvod nije bio njegova volja. On samo nije imao drugog rješenja. Osim toga, činu razvoda braka nije prisustvovao niti jedan musliman. Da li je, i pored toga, ovaj razvod islamski punovažan?

3)  Ni pod koju cijenu ne bih željela s njime ponovo stupiti u bračnu zajednicu. Interesuje me da li sam griješna pred Bogom zbog svojih postupaka? Da li je moj razvod i uskraćivanje fizičkog kontakta grijeh, i da li trebam zbog toga učiniti pokajanje?

Ova pitanja me mnogo zabrinjavaju, te bih Vas molila da odvojite od svog vremena, ukoliko je to moguće, te da mi date odgovor ali i savjet.

Srdačno Vam zahvaljujem, esselamu alejkum!

Odgovor

Očito je da ste pogriješili u izboru bračnog druga. Vjerovatno je to bio samo Vaš izbor bez konsultacija sa roditeljima, braćom ili nekim od bliže rodbine. Zato islam insistira da žena prije odluke o stupanju u brak dobije suglasnost roditelja, djeda, ili nekog od bliže rodbine koji ima status velije, tj. zakonskog staratelja. Upravo to što se Vama desilo česta je posljedica brzopletih i nepromišljenih odluka. Sada ćemo Vam ukratko odgovoriti na Vaša pitanja.

1. Budući da je vjenčanje održano pred većim brojem svjedoka, uz, pretpostavljamo, ispunjene uvjete šerijatske valjanosti braka, brak se smatra šerijatski ispravnim. Međutim, smatramo da ste načinili grješku što se niste vjenčali pred imamom matičarem kako bi brak zadobio vjerski blagoslov i osnaženje.

2. Žena ne može jednostrano prekinuti bračnu vezu, ali može zahtijevati od muža sporazumni raskid braka,  a ako to odbije postoji mogućnost razvoda putem suda, u slučaju trajno poremećenih odnosa u braku i nemogućnosti njegovog normalnog fukcionisanja, kao što se desilo u vašem slučaju. Za jednostrani raskid braka od strane muža nije neophodno da tri puta ponovi izjavu kojom prekida bračnu vezu, a ne uvjetuje se ni da to bude pred svjedocima. Dovoljna je jedna izjava o prekidu bračne veze i tada nastupa tzv. opozivi raskid braka. Ako muž ne opozove svoju izjavu riječju ili djelom (intimni odnos sa suprugom) i ostane pri njoj, brak se smatra razvedenim nakon isteka pričeka koji traje tri mjesečna pranja, ili tri mjeseca ako žene nema mjesečnicu.

Sudski razvod braka u vašem slučaju je šerijatski ispravan, budući da je Vaš bivši muž, vjenčavajući se pred matičarem u skladu sa zakonom dotične države, implicitno prihvatio i složio se s mogućnošću njegovog razvoda sudskim putem. Prema tome, razvod braka je punovažan, budući da je bio iz opravdanih razloga i od organa koji posjeduje nadležnost. Ne može žena biti beskonačni talac muževljeve samovolje, nasilja i nepravde bez mogućnosti rješenja svoje situacije. Jedino je na spomenuti način bilo moguće riješiti tako kompliciranu situaciju.

3. Ne znamo da li ste i koliko doprinijeli svojim postupcima da se situacija razvija u spomenutom pravcu, ali svakako bi bilo dobro da se pokajete zbog svojih eventualnih grijeha. Sasvim je sigurno da nema bezgriješnih osoba. Niste ni Vi izuzetak od ovog principa. Načelno, u normalnim okolnostima, žena u braku nema pravo uskraćivati mužu intimni odnos u skladu s islamskim propisima.