Ašikovanje

Pitanje 

Selamun alejkum poštovano braćo!
Tražio sam adresu na koju mogu poslati svoja pitanja i dobio sam vašu adresu. Mladić sam od 21god, i prije nego što postavim svoje pitanje želio bih samo na brzinu reći nesto o sebi. Musliman sam, vjerujem u Allaha dž.š., Njegovu knjigu i u Poslanika s.a.v.s. Na žalost nisam uvijek bio kao sad. Jedno sam vrijeme i ako sam znao da mi je islam vjera i da sam dužan biti dobar musliman, skrenuo sa pravog puta. Imao sam loše drustvo, radio sam loše stvari, imao sam kontakta sa drogom i alkoholom (neka mi dragi Allah oprosti) veće i manje grijehe. Hvala dragom Allahu koji mi je dao snagu i koji mi je otvorio oči. Kajem se za loše stvari koje sam radio, i danas svim silama pokušavam biti čist, klanjati redovno namaz, i raditi ono što je dobro za vjeru i za mene, i to sve u ime Allaha dž.š.. Taj preokret nije se desio od danas na sutra već mi je trebalo vremena a i danas još radim na sebi.
Ja živim u inostranstvu. U BiH sam upoznao jednu djevojku koja mi se na prvi pogled svidila i htio sam da je bolje upoznam. Ja sam učinio taj prvi korak. Počeli smo se dopisivati porukama i po nekad se čujemo telefonom.
Tad, na početku nisam mislio na ništa ozbiljno, kontao sam malo za provod i protiv dosade, neka mi Allah oprosti. Poslije sam vidio da djevojka ima dobrih osobina i da bi se sa njom mogla i ozbiljnija veza imati. Ja sam pet godina stariji od nje i neke stvari što će ona još naučiti sam ja već prošao. Primjetio sam, a i ona mi je već rekla da joj dosta značim, da za momka još nikad nije osjetila ljubav kao što je za mene i želi ozbiljnu vezu. Stvar je u tome, ja sam se vratio na pravi put, klanjam namaze, čitam, trudim se maksimalno da budem dobar musliman, osjetim kod sebe promjenu, mirniji sam postao, ozbiljniji, više razmišljam itd. Ona je još u mladim godinama i zna ona za svoju vjeru, ali je ne praktikuje. Još ima onaj ritam školske drugarice, zezanje, izlasci itd. (pretpostavljam da znate šta mislim, ako imate djecu a i svi smo prošli kroz to). Islam traži od nas da se ženimo i udajemo u ime Allaha dž.s. Ja sam pitao jednog jarana koji je dobar vjernik šta misli o tome i rekao mi je da normalno ne bi smio to raditi, jer doći će momenat kad se zagrlimo i kad npr. ona hoće poljubac,i kaže da tad jednostavno čovjek manje razmišlja mozgom, već se u njemu budi nešto drugo. Ja sam mu rekao da što se spavanja tiče ne želim to, jer vidim stvar sa te strane da je i ona nečija kćerka ili sestra i ne bi se lijepo osjećao kad bi to uradio i zato bih to odbio odmah a i ona mi je dala riječ da to nije radila i da ne želi dok se ne uda, što jako cijenim. Jaran mi je na to odgovorio da ipak nije dobro jer ako bi već imao vezu onda ne bi smio da se sa djevojkom grlim i nekada ljubim, već da čekam dok se ne uzmemo.
Braćo, ja stvarno ne znam šta ću, iritiran sam totalno. Pogledajte kakvo je vrijeme danas došlo, nema respekta, nema vjere, nema poštovanja, dobročinstva je sve manje, svako sebi vuče, prokletstvo, pare, šejtan i materijalizam vladaju ljudskim dušama, braća muslimani u BiH braću vjernike ismijavaju Subhanallah, blud, ubijanja, rat itd. Ja sve što sam htio je finu djevojku da osjetim njenu ljubav, da imam duhovnu satisfakciju kad sam sa njom, da budem tu za nju, da zajedno idemo normalnim pravcem i da je učinim sretnom, jer ne zaslužuje loše. Zar je to stvarno tako velik grijeh kad pogledamo katastrofalno stanje koje je zavladalo? Ona se možda još nije vjeri vratila, ali ko od nas je uspio da se nakon grešaka promjeni od danas na sutra. Zato sam na početku rekao za sebe da sam pravio velike greške i trebalo mi je vremena da se promjenim, jer ja bih radije da ona zavoli Allaha dž.š., islam, namaz za tri godine, ali da ga zavoli radi nje nego da ga zavoli u roku od dvije sedmice radi mene. Jer to je grijeh, npr. ja ne studiram fax radi oca majke ili brata, već radi sebe jer će meni sutra trebati. Tako isto za vjeru, ako ću se ja mjenjati i postati vjernik radi nekog onda mi džaba to jer je veliki grijeh. Ja to činim radi Allaha dž.š. iz ljubavi, respekta, straha prema njemu. A za to zaista treba vremena, ali sam spreman sačekati, savjetovati i podržavati je na tom putu, polahko ali sigurno. To je ta borba sa samim sobom, džihad, a on dugo traje i nije lahak. Niko nije bezgriješan ili perfektan, i  roditelj ima strpljenja i sabura dok mu se djete mjenja nakon sto je učinilo veliku grešku. Zato bih i ja bio spreman za strpljenje i sabur kad je ona u pitanju.

Sad me interesuje šta vi mislite o tome? Kako da nastupam? Kako da se ponašam u tome svemu? Je li ispravno to što hoću da imam djevojku ili moram obavezno čekati pravu i ne darnuti je ni jednom (normalan dodir, milovanje na ne zabranjenim mjestima, zagrliti je ili poljubit) dok se ne uzmemo. Sve što hoću je malo ljubavi da osjetim i ljubavi da dadnem, da vidim osmijeh na njenom licu bez i jedne loše namjere. Braća se ubijaju međusobno, završe u zatvoru, ili propadne im cijeli život pa se jednog dana u samoći pokaju i plakajući padaju na sedždu i traže oprost od Uzvišenog Allaha dž.š. Ja mu već sad na sedždu padam, ne pijem, ne uzimam droge, pokušavam biti što bolji prema familiji svojoj, jaranima, prijateljima, nemuslimanima (da vide šta je pravi musliman kako je fin i pošten), klanjam, čitam o vjeri, itd., djelim, ne kradem. I zar je nakon toga svega stvarno haram to što hoću ozbiljnu vezu sa djevojkom? Molim Vas da me posavjetujete!

Odgovor

Prije braka nije dozvoljeno osamljivati se sa djevojkom, a pogotovo ne dodirivati je ili pokazivati bilo kakvu intimnost. To što Vi želite činiti sa djevojkom prije braka je haram - muslimanu i muslimanki strogo zabranjeno djelo. Uobičajeno upoznavanje i razgovor nisu zabranjeni.