Glavni imam MIZ Prijedor Merzuk ef. Hadžirušidović u nedjelju,11.12.2011. je obišao troje jetima Hadžalić Nejru (13), Adema (10) i Hanifu (8) u njihovoj kući u Starom Gradu, a koji su prije četiri godine ostali bez majke Ajše, a sada, prije nekoliko dana, i bez oca Esada. Zajedno sa svojom suprugom, glavni imam je doveo i dvije naše džematlijke koje su potencijalne pomajke (A.B. iz Donje Puharske i J.G. iz Čejreka) ove djece da se na licu mjesta susretnu sa djecom i njihovom kućom. U društvu sa njihovim amidžom Saidom, amidžićem Adnanom i rođakom iz Ključa, naši jetimi su još jednom osjetili da nisu i neće, akoBogda, biti sami.
Tokom posjete, glavni imam je dobio telefonski poziv od visokog službenika Rijaseta iz Sarajeva koji je rekao da ima sestru i zeta (M.S.) u Tešnju, koji nemaju djece i koji su spremni, ako mi ovdje nemamo boljeg rješenja, usvojiti djecu, te da on lično garantuje za ozbiljnost potencijalnih skrbnika. Oni bi dovodili djecu u Prijedor da obiđu svoje rođake i bili bi spremni školovati ih i poslije njihove punoljetnosti. Glavni imam je isto tako dobio poziv iz dijaspore od grupe naših džematlija koji žele da ostanu anonimni, ali su voljni da svaki mjesec šalju redovan novčani iznos našim jetimima. Shodno stavu najbliže rodbine djece, zasada je prioritet da djeca budu u svojoj kući i da skrbnik (pomajka, odnosno porodica) živi sa njima u Starom Gradu.
Molimo dragog Allaha dž.š. da ovim našim jetimima u njihovom musibetu opet dadne ono što je najbolje za njih. Amin.
Na konstituirajućoj sjednici Skupštine Omladinskog kruga Medžlisa IZ Gornji Vakuf, koja je održana u subotu, 10. decembra 2011. godine, izabran je Izvršni odbor te organizacije.
U radu Skupštine učestvovalo je 27 mladih predstavnika svih džemata sa područja Medžlisa IZ Gornji Vakuf.
Uvodničar na Skupštini, ispred radne grupe bio je Ilijaz Skeho, koji je prisutne delegate upoznao o misiji Omladinskog kruga, te tijelima ove organizacije. Omer Ljubunčić, predsjednik Medžlisa IZ Gornji Vakuf je Skupštinu Omladinskog kruga proglasio historijskim trenutkom za muslimane Gornjeg Vakufa, ističući mlade ljude kao najveći resurs jednog društva.
Glavni imam Medžlisa IZ Gornji Vakuf, Enes ef. Omerović je rekao da mu je konačno ispunjen san da vidi mlade ljude Gornjeg Vakufa, muslimane, da su se pokrenuli, organizovali u želji da pomognu napredak svoje vjere i nacije.
U Izvršni odbor Omladinskog kruga izabrano je 13 članova, od toga 5 predstavnika sa područja grada, 3 sa gornjeg kraja, 3 sa donjeg kraja, te 2 predstavnika imama.
Članovi Izvršnog odbora Omladinskog kruga Medžlisa IZ Gornji Vakuf:
Gradska zona:
Ilijaz Skeho
Edin Glamočak
Maid Gafić
Aid Gafić
Samira Bakić
Gornji kraj:
Adnan Ramić
Muris Pidro
Ibrahim Latić
Donji kraj:
Elmir Crnica
Almir Muminović
Amel Mujić
Predstavnici imama:
Ibrahim Glamočak
Ilhan Čaušević
Izvršni odbor Omladinskog kruga će održati sjednicu 24.12.2011. godine kada će odabrati predsjednika Izvršnog odbora.
U petak 09.12.2011. godine u Zenici je održan sastanak Odbora za izgradnju Kompleksa Sultan-Ahmedove džamije u Zenici.
Na sastanku, kojim je predsjedavao predsjednik Odbora mr. Ejub ef. Dautović, muftija zenički, usvojen je zapisnik sa prošle sjednice, konstatovano je da je za izgradnju Kompleksa do sada prikupljeno i izvođačima radova isplaćeno ukupno 1.779.985,00 KM.
Odbor za izgradnju donio je Odluku da se u narednom periodu pristupi pojedinačnim poslovima (elektrifikacija, postavljanje krova, opremanje gasulhane, postavljanje vodočepova itd.), te da se najkasnije do prve polovine januara 2012. godine sačini finansijski predračun za gore navedene poslove.
Također, Odbor je donio Odluku da se angažuje novi nadzorni organ dipl. ing. Vedad Šestić, umjesto dosadašnjeg dipl. ing. Suada Kaknje.
Vjeronauka za novi svijet i tranziciju iz prošlosti u budućnost
Autor: Ahmet Alibašić
Prije dvadeset godina neki dalekovidni ljudi posadili su slabašnu sadnicu Vjeronauke u naš obrazovni sistem. Do danas je ta sadnica izrasla u rodnu voćku koja svoje sočne plodove u vidu vjerskog opismenjavanja i odgoja dobrohotno nudi svima oko sebe. Većina roditelja i učenika naše zemlje s radošću konzumiraju njene plodove. Nekima se, pak, ti plodovi baš i ne sviđaju i to je njihov legitiman izbor sve dok nam ne diraju našu mivku. Rado ćemo im pomoći da i oni sebi zasade voćku po svome ukusu. To svakako ne znači da možemo mirno gledati da neko lomi grane naše voćke.
A dva su načina da oni koji ne uviđaju vrijednost posla koji radite uspiju. Prvi je da vjeronauku obesmisle ili je silom protjeraju iz škole. Taj scenarij je zasad malo vjerovatan s obzirom da svake godine vjeronauka na svojevrsnom referendumu dobije 95% glasova u osnovnim i oko 80% u srednjim školama. U slobodnim društvima nema te razumne politike, političara ili stranke koji bi se usudili prkositi takvoj većini. Drugi način je da vam odvrate pažnju od vašeg osnovnog poslanja tako da svoj posao više ne radite čestito. Ako bi uspjeli u ovom posljednjem lahko bi im pošlo za rukom da ostvare i svoj osnovni cilj. Ova druga opasnost mi se čini vjerovatnijom. Zato vas molim da ostane fokusirani na učenike i ne upadnete u postavljenu zamku. Odupremo li se tome, jednoga dana bit ćemo zahvalni protivnicima vjeronauke što su spasili i nas i vjeronauku od naših ljudskih slabosti i nisu dopustili da ona postane novi marksizam.
U godinama iza nas mnogo toga je rečeno i napisano o vjeronauci. Dozvolite mi da ovom prilikom istaknem samo par razloga zašto je ona važna ne samo za nas vjernike već i za bh. zajednicu uopće.
I.
Prvo, živimo u zemlji i svijetu različitih vjera i kultura pri čemu vjera iz dana u dan dobija na značaju. Takav razvoj događaja je neočekivan pošto su cijelo 20. stoljeće govorili da se mi vjernici borimo za izgubljenu stvar, da vjera nema budućnost i da je pitanje vremena kada će vjeri u javnom životu biti objavljena i formalna osmrtnica. Danas međutim, sve govori da će uz rasu, gender i etnicitet vjera u najznačajnijoj mjeri određivati naše identitete u 21. stoljeću, nadamo se na dobro svih. Svakako, za vjernike oživljeni vjerski identiteti nisu loša vijest. Naprotiv, različitost je potencijalno bogatstvo i poticaj na „olimpijadu dobrih dijela" (festebiku el-hajrat). Pluralnost je prokletstvo samo kada ne znamo svojim razlikama upravljati. Svaki neuspjeh u tom smislu skupo se plaća. Zanimljivo je ipak da se ogromna energija ulaže u savladavanje vještine upravljanja malim preduzećima, dok se upravljanju društvima u našem obrazovanju posvećuje malo pažnje.
Postoje dva glavna pristupa upravljanju pluralnim društvima. Jedan ide ka negiranju razlika i njihovom potiskivanju i isključivanju. Mi smo taj pristup probali od 1945. do 1990. godine i skupo platili neuspjeh kad je ono što je nasilu potiskivano, mislim prije svega na nacionalne identitete, pomalo osvetnički i vrlo nasilno izbilo na javnu scenu. Jedan od razloga neuspjeha je bio i u životnoj činjenici da potpuno neutralni, tzv. goli javni prostor ne postoji. To je mit. Javni prostor bez ijedne vjere i svjetonazora je nužno bezbožni, i samim tim u odnosu na vjere diskriminirajućiprostor bez ijedne vjere i svjetonazora je ateizirani javni prostor. vjeronauku od naših ljudskih slabosti i nisu dopustibezbožni javni prostor. Javni prostor je mnogo istinski neutralniji kada na približno jednak način uključuje maksimalan broj svjetonazora. I to je drugi pristup koji zagovaramo. (Nemamo ovdje vremena za teorijsku elaboraciju razlika između različitih segmenata javnoga prostora kao što su zajednički prostor, politički prostor i javne institucije i prikladno mjesto vjere u svakom od njih. Nadamo se da ćemo uskoro imati prilike i za to).[1]
Ako, dakle, isključivanje za nas nije opcija onda je alternativa uključivanje različitih pogleda uz izgradnju međuvjerskih i međukulturnih kompetencija koje će nas spremiti da se nosimo sa izazovima zajedničkoga življenja. Bosanska porodica nije se kadra sama nositi sa zadatkom vjerskog opismenjavanja[2] jer ni sama najčešće nije dovoljno vjerski izobrazovana. (Najcitiraniji navodni „kur'anski" tekst u našim sredinama je: Pomozi sebi pa će ti i Bog pomoći!) Nisu to kadre ni vjerske zajednice iz više razloga. Između ostalog, one nikada ranije svoju vjeru nisu naučavale za liberalno demokratsko društvo niti u prisustvu drugoga. One također uglavnom nemaju sva ona znanja, umijeća i resurse potrebne za takvo nešto. Ali one to mogu u partnerstvu sa državom i svakako sa roditeljima. I one to uglavnom i čine.
Ima mišljenja da bi izazovu vjerskog opismenjavanja mnogo bolje mogao odgovoriti predmet o vjerama a ne konfesionalna vjeronauka. To je samo djelimično tako. Naime, kao što primjećuje Stephen Prothero, vjere su kao i jezici vrlo specifična stvorenja. I kao što nije moguće govoriti jezik uopćeno već moramo izabrati jedan zaseban jezik na kome ćemo se izražavati isto tako je vjerska pismenost u apstraktnom smislu nemoguća. Morate, naime, izabrati jedan jezik na kome ćete se izražavati. U tom smislu, vjeronauka je kao učenje maternjeg jezika a kultura religija kao učenje drugog jezika koga učimo zahvaljujući tome što smo već ranije savladali maternji jezik.[3]
II.
Drugo, imajući u vidu povratak vjere na društvenu pozornicu, bilo bi vrlo opasno djecu - koja će vjerovatno biti vjernici - ostaviti vjerski nepismenom ili njihovo vjersko opismenjavanje prepustiti slučaju. Njihova vjera će ih potaći da traže odgovore. U svijetu internetske komunikacije najveće šanse su da će ih naći kod svakovrsnih ekstremista, bilo onih koji im napadaju njihova uvjerenja ili onih koji im nude militantna tumačenja. Danas više nego ikada vjera bez znanja je opasna.[4]
Veliki posao u ovom smislu je urađen a novi je pred nama svake godine, sa svakom novom generacijom učenika. Ponekad nas količina problema i devijantnog ponašanja može obeshrabriti. Ali nije naša misija da ispravimo sve i jednu devijaciju već da u društveno tijesto umijesimo pozitivnu energiju koja će poput kvasca od tijesta napraviti ukusan somun; energiju koja će naš zajednički život učiniti mogućim i prijatnim.
III.
Treće, vjeronauka nam pomaže i da što bezbolnije pređemo iz prošlosti u budućnost. No, da bismo istinski iskoračili iz prošlosti potrebno je da promijenimo svoje navike uključujući sviknutost na neslobodu i zavisnost o drugima. Kada su Musa, a.s., i njegov narod prije tri hiljade godina trebali napraviti takav iskorak iz ropstva u slobodu Bog im je dao četrdeset godina i cijelu Sinajsku goru da odgoje nove, slobodne generacije koje će znati cijeniti svoju domovinu i svoju slobodu.
Mi danas nemamo ni četrdeset godina ni priliku da se izoliramo i u pustinji odgojimo nove generacije. Umjesto toga, u saradnji sa roditeljima i ostalim kolegama učiteljima, nastavnicima i profesorima od učionice trebamo napraviti svoju Sinajsku goru: platformu gdje ćemo odgajati nove generacije neopterećene tegovima prošlosti; generacije koje će voljeti svoje a poštovati tuđe, koje se neće stidjeti svoga identiteta, koje neće biti epistemološki ovisni ni o svojoj prošlosti ni o drugim tradicijama, koje, konačno, neće biti ni sujevjerne ni praznovjerne. Garancija da to možemo su, s jedne strane, roditeljska ljubav koja će dati sve da njihovoj djeci bude bolje nego je bilo njima i, s druge strane, vaša znanja i vaša predanost pozivu koji ste odabrali.[5]
IV.
Četvrto, vjeronauka nije rješenje za sve probleme svijeta ali jeste most između svijeta vjere i nauke, svijeta duhovnosti i tehnologije, te između vjerskih zajednica i šire zajednice. U tom smislu već je primjetno da vjeronauka inicira pozitivne promjene i u društvu i unutar vjerskih zajednica. Vjeronauka već ima vrlo pozitivan povratni učinak na vjerske zajednice u smislu načina na koji vjeru shvatamo i tumačimo. Zahvaljujući angažmanu oko vjeronauke mi smo naučili kako tumačiti i podučavati svoju vjeru u prisustvu drugoga a da ga ne uvrijedimo, što i jeste jedan od kur'anskih naloga: „Ne grdite one kojima se oni, pored Allaha, klanjaju, da ne bi i oni nepravedno i ne misleći šta govore Allaha grdili..." (Kur'an, 6: 108).
U odnosu na Islamsku zajednicu vjeroučitelji igraju i višestruko pozitivnu ulogu kada je u pitanju osavremenjivanje odgojno-obrazovnog procesa. Zahvaljujući vjeronauci mi u Zajednici znamo šta su stručno urađeni nastavni planovi i programi, kvalitetni udžbenici, dobre pripreme, prikladne didaktičke metode rada, i slično. Zahvaljujući njoj mi smo počeli da cijenimo pedagogiju, psihologiju, didaktiku, metodiku, andragogiju... Najviše koristi od toga svakako imaju naša djeca jer ih roditelji više ne šalju ni u mekteb uz poznatu krilaticu starobosanske pedagogije: hodža, tvoje meso moje kosti.[6]
V.
Na kraju želim vam prenijeti jedno, čini mi se, za nas vrlo interesantno iskustvo bivšeg francuskog diplomate Stephane Hessela. On danas ima 94 godine. Borio se sa generalom de Golom za oslobođenje Francuske, prošao kroz više nacističkih koncentracionih logora, učestvovao u pisanju Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima... Ukratko, služio Francuskoj cijeli svoj život. Prošle godine napisao je kratki i stilski neimpresivan esej „Pobunite se!".[7] U njemu je svoje čitaoce pozvao da dignu glas protiv nepravde u svijetu, posebno protiv sve većeg jaza između bogatih i siromašnih i protiv patnji Palestinaca. Kako je esej za samo par mjeseci prodan u pola miliona primjeraka studenti njegovog bivšeg univerziteta u Parizu su ga pozvali da im održi predavanja. Pobunio se jedan lobi pa je uprava univerziteta otkazala gostoprimstvo Hesselu. Zabranu su podržali i neki ministri i neki javni intelektualci. Ali to nije spriječilo prodaju ovog eseja u više od tri i pol miliona primjeraka do danas.
Ja u ovome slučaju čitam dvije pouke za nas. Prvo, kad imate kvalitetnu ideju, uslugu ili proizvod, teško vas je zaustaviti. I drugo, i u liberalnoj demokratiji život je borba. Ona ne dokida sukobe ideja i interesa već ih samo regulira. Zato, borite se! (I Pročitajte esej!)
VI.
Svaki od razloga koje sam naveo za vjeronauku je ujedno i jedan zadatak pred vama. Zadataka je očito mnogo a šefova puno. Budite međutim ponosni na svoj poziv jer imate priliku da kad čestito radite svoj posao dobijete i ovozemaljsku i ahiretsku nagradu. Malo je takvih sretnika danas.
Hvala svima koji su doprinijeli da vjeronauka bude jedna uspješna priča u zemlji velikih neuspjeha. Hvala organizatorima na ukazanoj počasti i prilici da vam se obratim. Svima vama hvala na pažnji. Računajte na mene kao roditelja, kao nastavnika FIN-a i kao člana Centra za napredne studije.
Bog vas blagoslovio i pomogao!
(Obraćanje na Prvom kongresu islamskih vjeroučitelja, Sarajevo, 3. 12. 2011. god.)
[1] Više vidi kod: Silvio Ferrari, "Religion and the Public Sphere in the European Legal Systems" http://rps.berkeley.edu/sites/default/files/silvio-ferrari-pdf_0.pdf i Dominique Wolton,„Communication and Europe: From Multiculturalism to Cultural Cohabitation" u An Identity for Europe The Relevance of Multiculturalism in EU Construction, ur.Riva Kastoryano, New York, Palgrave Macmillan, 2009, 45-57.
[2] Vjersku pismenost Stephen Prothero definira kao sposobnost da razumijemo i koristimo vjerske pojmove, simbole, slike, vjerovanja, prakse, svete tekstove, heroje, teme i priče koji se pojavljuju u javnom životu. Stephen Prothero, Religious Literacy: What Every American Needs to Know - and Doesn't, New York, HarperCollins, 2007, 13.
[5] Vidi više u Abdulhamid Ebu Sulejman, Kriza islamske civilizacije: korijeni u kulturi i odgoju, Sarajevo, El-Kalem i CNS, 2011, str. 117-121, 222-227.
[6] Za više argumenata u prilog vjeronauci u javnim školama iz građanske perspektive vidi: Ahmet Alibašić, „Vjersko obrazovanje u javnim školama u BiH: Ka modelu koji podržava suživot i uzajamno razumijevanje" u A. Alibašić i drugi, Religija i školovanje u otvorenom društvu: Preispitivanje modela religijskog obrazovanja u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, Fond Otvoreno društvo, 2009, 11-34.
[7] Stephane Hessel, „Time for Outrage", The Nation, 7-14 Mart 2011, str. 15-19. Hrvatski prijevod: Pobunite se, Zagreb, V.B.Z., 2011.
Glavni imami Medžlisa IZ Prijedor i Kozarac, Merzuk ef. Hadžirušidović i Amir ef. Mahić darivali su prvorođeno dijete u novoj 1433. hidžretskoj godini u Prijedoru. Adnan i Sanela Hadžalić, nastanjeni u Donjoj Puharskoj u Prijedoru u nedjelju 27.11.2011., odnosno 2. muharrema 1433. u 14 h dobili su zdravog dječaka kojem su dali ime Bernan. Bernanu je, u kućnoj posjeti, glavni imam Medžlisa IZ Prijedor, proučio ezan i ikamet.
Prema informacijama iz Matičnog ureda u Prijedoru u periodu protekle hidžretske godine u Prijedoru se rodilo 102 djece čiji su se roditelji izjasnili da su islamske vjeroispovijesti. Od toga je 17 iz Bosanski/Novi grad, 7 iz Bosanska/ Kozarska Dubica i ostalo Prijedorska naselja, a od toga 23 iz Kozarca.
U subotu 03.12.2011. godine u organizaciji Džematskog odbora džemata „Deer Park" a na samom kraju uspješne mektebske 2011. godine, organizovana je jednodnevna ekskurzija polaznika mekteba ovog džemata u poznato historijsko mjesto Sovereighn Hill-Ballarat. Polaznike mekteba je vodio imam džemata sa roditeljima naših polaznika. Ovo mjesto je udaljeno od Melbourna oko 100km a poznato je po čuvenom rudniku zlata. Također, ovo mjesto je sačuvalo skoro sve detalje načina života sa kraja 18. i početka 19. stoljeća.
Tu se može vidjeti tradicionalna odjeća iz tog perioda koju nose djevojke i žene kao i ljudi i mladići, također, prisutni su još uvijek i stari zanati kojim su se bavili stanovnici tog mjesta kao i autentičan rudnik u kome se nekada tražilo zlato i naravno sve je to otvoreno za posjetitelje i turiste koji tu dolaze u velikom broju.
Ova posjeta je bila historijska i veoma interesantna i za naše polaznike mekteba i roditelje koji su u prelijepom danu uživali u traženju zlata i u obilascima ovog historijskog grada koji svakog posjetitelja vrati u devetnaesti vijek. A posebno interesantna je bila posjeta rudnicima zlata u kojima se turistima prokaže način kako se dolazilo do zlato a poseban detalj je kratki film o iskopavanju samo jednog komada zlata koji je bio težak oko 69 kg. U sklopu ove posjete obišli smo i historijski muzej u ovom mjestu, u kome su sačuvani brojni predmeti koji su korišteni u tom periodu kao što je novac, garderoba, predmeti za ishranu, prevozna sredstva i druge stvari.
Zaista kada pogledamo sva ova rudna bogatstva koja imaju pojedine zemlje a među kojima je i Australija u obliku zlata, dijamanta ili nafte možemo se samo prisjetiti kur`anskog ajeta u kome Allah dž.š. kaže: "Allah onoga koga On hoće opskrbljuje bez muke". Dakle, Australija je zasigurno jedna od vodećih zemalja u svijetu po rudnim bogatstvima različitih ruda, a naročito zlata.
Naravno, ovakav vid druženja polaznika mekteba ima za cilj da provedu vrijeme zajedno ali i da upoznaju zemlju u kojoj žive i naravno da naprave usporedbu sa svim historijskim vrijednostima sa zemljom iz koje vode porijeklo a to je naša Bosna i Hercegovina koja ima toliko dugu tradiciju i toliko sačuvanu historiju da se trebamo svi ponositi na ono što je naše i naravno našu djecu učiti o svojim kulturno historijskim vrijednostima,a upravo nam je ova posjeta pokazala kako treba paziti na historijske vrijednosti, odnosno kako to lijepo rade Australci. Veoma su porazne vijesti kada čujemo da je samo pitanje dana kada će se ugasiti Zemaljski Muzej u Sarajevu jer nema sredstava za održavanje i da naša vlada ne odvaja dovoljno sredstava za očuvanje naših historijskih vrijednosti.
Zahvaljujemo se Džematskom odboru koji je podržao ovu mektebsku aktivnost,i koji zaista daje nesebičnu podršku radu mekteba i mektebske nastave i kroz razne druge vidove aktivnosti, zahvaljujemo se Išik Koleđu koji su nam pozajmili autobus za ovo druženje i h. Rasimu koji je vozio autobus i proveo vrijeme sa nama, zahvaljujemo se roditeljima koji su podržali ovu aktivnost i koji su jako zadovoljni kao i polaznici mekteba koji su pitali na kraju druženje, efendija gdje ćemo ići ako Bog da, na sljedeću exkurziju. Dakle, dugo ćemo pamtiti po lijepom ovaj prelijepi dan druženja polaznika mekteba džemata „Deer Park", roditelja djece kao i Imama džemata sa njegovom porodicom.
Zahvalni smo dragom Bogu koji nam je ovo omogućio i molimo Ga da očuvamo svoje vrijednosti u ovoj dalekoj ali bogatoj i demokratskoj zemlji. Amin!
Poznato je da je Darvinova teorija evolucije glavna osnova materijalizma. Mnogi ljudi, kada čuju za teoriju evolucije ili darvinizam, misle da se to tiče samo biologije i da nema nekog značaja za njihov svakidašnji život. Takvo shvatanje je sasvim pogrešno jer teorija evolucije predstavlja čvrstu osnovu jedne pogubne filozofije, materijalizma, koja ima uticaj nad velikim brojem ljudi. Materijalistička filozofija i svjetonazor uzrokovali su velika nasilja, krvoprolića i ratove, ne samo lokalnog karaktera već i svjetskih razmjera. Zbog te pogubne filozofije stradale su stotine miliona ljudi. U ovom prilogu pročitajte da li se, kada je u pitanju teorija evolucije, radi o nauci ili je, zapravo, riječ o strašnoj podvali?
Teorija evolucije i zločinačke ideologije
Nema sumnje da su zločinačke ideologije poput rasizma, nacizma i fašizma koristile upravo teorijuevolucije kao naučnu podlogu u kreiranju svojim naučavanja, aktivnosti i programa. Te ideologije nemaju ništa zajedničko s ljudskošću, s obzirom da je, prema njihovim naučavanjima, život poprište trajne borbe, na kojem ostaju snažni a s njegove scene nestaju slabi. Zato je pravo snažnih naroda (kao što su germanski u slučaju nacista, ili kao što su bijelci ili bijela rasa u slučaju rasista) da svoju volju nameću drugim narodima, da s njima postupaju nehumano, ekspolatišu ih i ubijaju, ako treba čak i do istrebljenja. Također, teorija evolucije je imala izuzetno jak uticaj na marksističke filozofe poput Karla Marksa i dr. Dobro je poznata njegova misao u vezi s teorijom evolucije za koju je rekao da je "ta teorija primjena naše (marksističke) filozofije u klasnoj borbi u prirodi." Na taj način Marks je naglasio ideju o prirodnoj selekciji u Darvinovoj teoriji evolucije. Imajući u vidu navedeno postaje jasno zašto su ideologije poput nacizma i komunizma uzrokovale tolika krvoprolića i ratove. U pozadini tih ideologija su materijalizam i teorija evolucije. Nacistička ideologija je uzrokovala Drugi svjetski rat koji je odnio preko šezdeset miliona ljudi. Također komunizam, čija je osnova dijalektički materijalizam i Darvinova teorija evolucije, uzrokovao je nasilnu smrt više od stotinu miliona ljudi.
Otkrića moderne nauke dokazala su da svijet nije vječan, već da ima svoj početak i da je stvoren. To u potpunosti ruši glavnu postavku materijalizma. U vezi s ovom tematikom izuzetno korisnu studiju napisao je prof. dr. Caner Taslaman, koju je naslovio: Veliki prasak, filozofija i Bog. U njoj su izneseni brojni naučni dokazi o tome da materija i kosmos nisu vječni, već da su stvoreni i da imaju svoj početak i kraj. Ova knjiga je veoma utemeljena, u njenom pisanju autor je konsultovao preko dvije stotine izvora čiji su autori savremeni znanstvenici iz područja astronomije, fizike, hemije, biologije, medicine, genetike, astrofizike, filozofije i drugih naučnih oblasti. (Ova korisna knjiga objavljena je i na bosanskom jeziku, u izdanju Dobra knjiga, Sarajevo, 2010.)
Također, Darvinova teorija evolucije doživjela je naučni kolaps. Naročito su je porazile dvije naučne oblasti: genetika i biohemija. Danas hiljade naučnika diljem svijeta odbacuju tu teoriju kao naučno neutemeljenu. O tome su napisane mnoge knjige i studije. Međutim, evidentno je da se ta teorija, i pored neupitnih naučnih dokaza o njenoj ništavnosti, još pokušava održati. Ona se i dalje nudi osnovcima u udžbenicima biologije. Postavlja se logičko pitanje: zašto se materijalizam i njegova "naučna" osnova (evolucionizam) i dalje uporno brane? Ko to i zašto želi odbraniti Darvina i materijaliste?
Prilikom odgovora na ovo pitanje potrebno je imati u vidu da postoje krugovi kojima je stalo do toga da Darvin i teorija evolucije trebaju biti odbranjeni, i to po svaku cijenu. Ti krugovi imaju svoje inerese i ogromnu materijalnu korist od teorije evolucije i onoga što iz nje proističe. Ukoliko bi se prihvatila ništavnost te teorije to bi imalo za posljedicu brojne implikacije u području morala, kulture, umjetnosti, književnosti itd. Sa rušenjem teorije koja naučava da je čovjek nastao od životinje izgubila bi se osnova za širenje nemorala, nastranosti i perverzije, jer ako je čovjek potomak životinja onda ga ne treba ničim ograničavati, ni vjerom ni moralom. Drugačije kazano, ako je čovjek evoluirao iz životinje, njemu i ne preostaje ništa nego da svoje nagone slijedi ne spustavajući ih, s obzirom da etika i savjest, kako naučavaju materijalisti, "nisu ništa osim lažne opne koje je proizvelo društvo i ne zaslužuju nikakvu pažnju niti zanimanje za njih". (Vidjeti: M. Fethullah Gulen, Istina o stvaranju i teorija evolucije, str. 8)
Naravno, svima je poznato da profit koji se ostvaruje promoviranjem razvrata, pornografije, nasilja, alkohola i drugih poroka i nastranosti dostiže astronomske cifre. Zastrašujući je podatak koji su prenijeli mediji (poput npr. hrvatskog portala www.znanost.com i drugih) u kojem se navodi da se u SAD-u godišnje proizvede deset hiljada (10.000) porno filmova! To, dakle, samo u SAD-u, a koliko ih se onda proizvede u ostalim dijelovima svijeta? Ovo je samo jedan segment koji govori o tome zašto se Darvin i njegova teorija trebaju po svaku cijenu odbraniti i zaštiti.
Indoktrinacija evolucijom
Evidentno je, dakle, da je materijalizam postao jedna vrsta dogme i indoktrinacije a teorija evolucije je postala ideologija.[1] Ta teorija vodi u ateizam jer odobrava bavljenje tumačenjem svijeta i života bez potrebe za Stvoriteljem. Zbog toga se teorija evolucije želi nametnutu masama putem školskih udžbenika i medija. Ljudi koji stalno susreću indoktriniranje evolucije u medijima, akademskim izvorima i "naučnim" platformama, ne uspijevaju vidjeti da je prihvatanje ove teorije u suprotnosti s najosnovnijim principima rezonovanja. Ljudski um je, bez dvojbe, izgrađen tako da, gdje god vidi red, razumije da tu postoji volja koja organizira i stoji iza tog reda. Slučajnost stvara nered, haos i konfuziju.[2]
Također, treba imati u vidu da materijalistička indoktrinacija djeluje na znatan broj ljudi koji se bave naukom. Mladi znanstvenici koji čine prve korake u svojoj naučnoj karijeri vremenom usvajaju materijalistički pogled na svijet. Opčinjeni tom magijom, mnogi znanstvenici-evolucionisti nastavljaju traganje za naučnom potvrdom neracionalnih i zastarjelih tvrdnji evolucionista iz 19. stoljeća, koje su već davno pobijene naučnim dokazima. Naravno, u prilog tome ide i jedna dodatna činjenica: postoji mehanizam koji mlade naučnike tjera da budu evolucionisti i materijalisti a to je napredovanje u karijeri. Naime, u zapadnim zemljama naučnik treba pokazati određene standarde kako bi bio promoviran, primao akademska priznanja ili, pak, objavljivao članke u naučnim časopisima. Otvoreno prihvatanje teorije evolucije smatra se glavnim kriterijem.[3]
Zbog svega navedenog, teorija evolucije se nastoji održati svim sredstvima. Poražavajuća je okolnost da se za njeno promoviranje i održavanje troše ogromne sume novca, dok se za promoviranje istine o postojanju Kreatora Koji je savršeno stvorio ovaj svijet i Koji nad njim bdije i održava ga, vrlo malo ulaže.[4] U tom pogledu odgovornost vladajućih sistema u muslimanskom svijetu koji troše ogromne sume za trivijalne stvari je, uistinu, velika. Ali, i kolektivna odgovornost muslimana, koji su dozvolili da njima upravljaju takvi sistemi i oligarhije, nije isključena.
Teorija evolucije i izmišljanje dokaza
Evolucionisti su spremni da čak i izmišljaju "dokaze" i posežu za krivotvoriteljskim postupcima, sve s ciljem očuvanja teorije evolucije. Evidentirano je više pokušaja krivotvorenja dokaza. Prvi postupak krivotvorenja iznio je njemački naučnik Erns Hekel (1834-1919), koji se, nakon što je uvidio da se pojave vezane za embrije ne mogu usaglasiti s teorijom evolucije, upustio u postupak retuširanja i krivotvorenja naučnih činjenica. Međutim, drugi naučnici su to ubrzo otkrili i Hekel je morao priznati naučni i moralni skandal. Priznanje o krivotvorenju iznio je u decembru 1908., u članku u kojem je rekao "da on nije jedini koji se upustio u postupak krivotvorenja radi dokazivanja ispravnosti teorije evolucije, već je bilo na stotine naučnika i filozofa koji su, prilikom objašnjavanja tijela živih bića, sa stanovišta anatomije, histologije i embriologije, slike falsifikovali samo radi usaglašavanja s teorijom evolucije." (Gulen, Istina o stvaranju i teorija evolucije, str. 9)
Dakle, prema svjedočenju ovog evolucioniste bilo je na stotine primjera krivotvorenja. Dobro je poznat postupak krivotvorenja u Engleskoj, a to je krivotvorenje tzv. "piltdaunskog čovjeka" (polumajmun - polučovjek), koji je započeo 1912. godine. U vezi s tim, akteri su izradili fosil lobanje, sklopljen iz skeleta ljudske lobanje i čeljusti majmuna orangutana, u koje su usađeni ljudski zubi. Lobanju su prikazali kao "uzorak koji nedostaje u nizu etapa evolucije i da je to karika između stadija majmuna i čovjeka". Taj postupak krivotvorenja je obmanuo čak i velike naučnike biologe i stomatologe, koji su krivotvorenu lobanju ispitivali narednih četrdeset godina. U vezi s tim napisane su hiljade knjiga, urađene brojne doktrorske disertacije. Objavljeno je oko milion naslova s raspravama o tome. Godine 1949. naučnik Kenet Pejdž Oukli, s Oksfordskog univerziteta, na toj lobanji je uradio flourescentni opit na osnovu kojeg je ustanovio da lobanja nije stara onoliko koliko se tvrdilo (prethodno se tvrdilo da je stara preko pola miliona godina). Nakon što je urađena detaljna pretraga putem x-zraka ustanovljeno je lobanja sasvim krivotvorena i podmetnuta. U izvještaju 1953. godine, u vezi s tim slučajem, iznosi se sljedeće:
"Piltdaunski čovjek nije ništa drugo nego plod krivotvorenja i podvale vješto izvedene od strane profesionalaca. Lobanja pripada savremenom čovjeku, a što se tiče kostiju majmunske čeljusti, ona je pripadala desetogodišnjem majmunu orangutanu. Zubi su ljudski, vještački umetnuti i nasađeni na čeljusne kosti. Ispostavilo se, također, da su kosti podvrgnute postupku hemijskog nagrizanja rastvorom kalijevog dihromata, da bi se proizveli tragovi pjega i otisaka koji im daju drevan historijski izgled."
U vezi s krivotvorenja dokaza za teorijeu evolucije napisana su brojna djela, a profesor M. Fethullah Gulen je u svom djelu Istina o stvaranju i teorija evolucije spomenuo neke od njih. Jedan od recenzenata prijevoda ove knjige na bosanskom jeziku, prof. dr. Ago Omerbašić (inače, profesor na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu), napisao je: "Cjelokupan razvoj zapadnog mišljenja, rascjep na nauku i vjeronauku, uspjesi prirodnih nauka, tehnička revolucija, sveopća ateizacija društva pripremili su pogodan teren za prihvatanje darvinističke teorije. Zapravo, teorija evolucije je uvijek ostala samo teorija, nikad nije postala nauka. Zašto? Zato što se njeno učenje bazira na pretpostavkama, ona nije u stanju da dā odgovor na mnoga važna pitanja i to ruši njene temelje. Poznati su slučajevi krivotvorenja i izmšljanja dokaza da bi se opravdala ova teorija. A razlog je samo jedan: na sve načine održati ateistički pogled na svijet i ne priznati Allahovo postojanje i Njegovu svemoć."
Dakle, u svjetlu navedenih činjenica postaje jasno zašto se toliko nastojalo, a isto se to čini i danas, da se ova teorija sačuva na sve moguće načine, čak i krivotvorenjem nauke i izmišljem dokaza. Teorija evolucije vodi u ateizam s obzirom da odobrava bavljenje tumačenjem svijeta i života bez potrebe za Stvoriteljem.
Međutim, posljednjih godina je, kao što se iznosi u predgovoru Gulenove knjige, između aktera teorije evolucije i zagovornika stvaranja počela oštra polemika oko jednog fizičkog zakona koji iz temelja obara teoriju evolucije, a to je drugi zakon termodinamike. Taj zakon pokazuje da svemir, od samog početka, ide ka rasplinjavanju, propadanju i toplotnom umiranju. Zvijezde emitiraju zračenje (toplotu, svjetlost itd.), a gorivo im se troši. Evidentno je da sve što se prepusti samo sebi propada i nestaje. Tako npr. ako se ostavi komad mesa ili voćka, oni nakon izvjesnog vremena počnu da se kvare i truhnu. Isto tako, ako se kuća ili automobil ostave bez vođenja brige o njima i bez održavanja, oni ubrzano propadaju. Zapravo, ne postoji ništa što evoluira, u smislu da mu se stanje poboljšava, ako bude prepušteno samo sebi i niko se ne bude uplitao svojim znanjem i voljom u cilju poboljšanja. Vrijeme je u svemu faktor rušenja, a ne faktor izgradnje, jer stvari, ukoliko se prepuste same sebi, teže propadanju i nestajanju. One, dakle, ne evoluiraju, niti im se povećava njihova složenost ili razina poretka. U okrilju ovog fizičkog zakona (drugi zakon termodinamike) nije moguća nikakva nasumična evolucija koja se zasniva na slučajnostima, jer je ovaj svijet okrenut propadanju, a ne evoluiranju.
(Novi horizonti, br. 148, decembar 2011.)
[1] Sam Darvin, koji se smatra utemeljiteljem teorije evolucije, bio je mnogo oprezniji od mnogih kasnijih protagonista ove teorije. Tako je npr. u poglavlju "Poteškoće u teoriji" svog čuvenog djela Porijeklo vrsta, između ostalog, spomenuo da se poteškoće i prigovori njegovoj teoriji mogu sagledati u sljedećim pitanjima: Ukoliko su jedne vrste potekle od drugih vrsta pomoću finih odstupanja, zašto posvuda ne vidimo bezbrojne prijelazne oblike? Zašto sva priroda nije u konfuziji, umjesto što su vrste, kao što vidimo, tako dobro definirane. Pošto su po ovoj teoriji bezbrojne prijelazne forme morale postojati, zašto ih ne nalazimo ugrađene u bezbrojnim zemljinim slojevima? Zašto ne nalazimo blisko povezane prijelazne vrste u srednjoj regiji (sloju), koji potiče iz doba u kome su vladali posredni (prelazni) uvjeti za život? (Vidjeti: Charles Darwin, Postanak vrsta, Zagreb, 2000., str. 125) Dakle, Darvinu je bilo sasvim jasno da njegova teorija sadrži brojne nedostatke i nejasnoće, pa je zbog toga bio veoma oprezan, za razliku od potonjih evolucionista koji će svim silama nastojati da odbrane ovu teoriju, ne prezajući čak ni od toga da krivotvore nauku i izmišljaju dokaze. O ovome će biti govora malo kasnije.
[2] U 51. ajetu sure El-Kehf, Allah Uzvišeni kaže: Nisam ih (ljude) za svjedoke uzeo kad sam nebesa i Zemlju stvarao, a niti prilikom stvaranja njih samih! Za pomagače nisam uzimao one koji će na krivi put odvoditi. Istaknuti savremeni komentator Kur'ana iz Egipta šejh Muhammed Mutevelli eš-Ša'ravi smatra da ovaj ajet sadrži jednu mudžizu (natprirodni fenomen) jer ukazuje da će se tokom povijesti pojaviti oni koji će, kada je u pitanju stvaranje svijeta i čovjeka, odvoditi ljude u zabludu i na krivi put. Takvi su se, doista, i pojavili a jedan od njih je i Darvin sa svojom teorijom evolucije, koja naučava da je čovjek nastao slučajno, evolocijom iz životinje. Zato mnogi istražvači za tu teoriju s pravom kažu da je ona, zapravo, najveća podvala u povijesti ljudskog roda.
[3] Harun Yahya, Podvale teorije evolucije, Bosančica-print, Sarajevo, 2001., str. 13.
[4] U septembru 2008. godine svjetski mediji su prenijeli informaciju da Anglikanska i Katolička crkva smatraju da Darvinova teorija evolucije nije u suprotnosti sa Biblijom i biblijskim učenjem o postanku čovjeka. Štaviše, predstavnici Anglikanske crkve, čije je sjedište u Engleskoj, izvinuli su se Čarlsu Darvinu. U proglasu koji je potpisao dr. Malcolm Brown, svećenik zadužen za odnose Crkve sa javnošću, između ostalog stoji: "Charles Darwin: 200 godina od tvog rođenja, Anglikanska crkva duguje ti ispriku zbog neshvaćanja, i što smo zbog prve krive reakcije potakli druge da te još uvijek krivo tumače..." U saopćenju Katoličke crkve koje je iznio vatikanski ministar za kulturu nadbiskup Gianfranco Ravasi navodi se da Crkva nikada nije osudila niti zabranila Darvinovu knjigu Porijeklo vrsta, te da Katolička crkva ne zastupa doslovno čitanje Knjige postanka prema kojem je Bog stvorio svijet za šest dana i koje stoji u osnovi kreacionizma, nego navodi da je riječ o alegoriji o načinu na koji je Bog stvorio svijet. Međutim, Katolička crkva nema namjeru da se izvinjava Čarlsu Darvinu zbog ranijih negativnih stavova u vezi s njegovim učenjem, istakao je navedeni organ Katoličke crkve.
Doista, kada se čuju ovakve vijesti onda nema načina na koji bi čovjek iskazao svoje čuđenje! Pa, zar se izvinjavati Darvinu, čija je teorija ljudskome rodu donijela toliko patnje, zla i stradanja?? To, i pored brojnih biblijskih tekstova (a da ne govorimo o kur'anskim!) koji sasvim jasno govore o Božijoj kreaciji! Bilo bi mnogo bolje da je Crkva uputila svoju ispriku vrhunskim naučnicima koji su spaljeni na lomači ili su okusili okrutnost inkvizicije, samo zato što su svojim teorijama, u kojima su iznosili naučne činjenice i dokaze, što će kasnije biti i potvrđeno, proturječili biblijsko-kršćanskim dogmama. Ili se Crkva, možda, boji da bi Darvinova teorija mogla, ipak, biti ponovo „dokazana", pa bi na taj način Crkva bila ponovo kompromitovana? Ako se ovakve stvari dešavaju od strane vjerskih institucija koje imaju milione sljedbenika, onda nije čudno što se već duže vremena u Anglikanskoj crkvi u Engleskoj vodi debata o tome da se homoseksualcima i lezbijkama dozvoli da mogu ući u svećeničku službu! Ili, pak, to što katolički papa, prilikom nedavne posjete SAD-u mora da plati odštetu od dvije milijarde dolara porodicama djece koju su napastvovali katolički svećenici pedofili. Jer, ako je u osnovi čovjeka životinja i ako on vodi porijeklo od životinje - kao što tvrde evolucionisti - onda ga ne bi trebalo sputavati nikakvim moralnim ograničenjima, jer kao takvom njemu je sve dozvoljeno! Mi na to kažemo: Inna lillah ve inna ilejhi radži'un! Svi smo mi Allahovi, Allah Uzvišeni je naš Stvoritelj, Njemu ćemo se vratiti i On će nas pitati za ono šta smo radili i u šta smo vjerovali.
Najbolji način da se obilježi nova 1433. h.g. je tradicionalna podjela paketića najmlađim članovima džemata, polaznicima mekteba i mališanima. Džemat Jezerski-Dijelovi zajedno sa svojim imamom Muhamed ef. Begić, i džematskim odborom, već tradicionalno posvećuju pažnju Hidžri, i tim povodom se organizira program u džamiji.
Prvi dan nove 1433. H.G. u džamiji džemata Jezerski-Dijelovi, je organiziran program povodom nove Hidžretske godine, u organizaciji džematskog imama Muhamed ef. Begić, a izvedbi mektebskih polaznika. Veoma lijep, prigodan, i topao program u izvedbi čak 55 djece polaznika mektebske pouke, koji su svojom brojnošću, svojim lijepim i umiljatim glasićima, nadovezivajući se jedan za drugim, kazali mnoštvo lijepih i pučnih stvari prisutnima u dzamiji. Programski sadržaj je realiziran u periodu od akšama do jacije, a džamija je kako smo i navikli bila popunjena vjernicima-džematlijama.
Ovakav način organiziranja programa povodom hidžre, je od izuzetnog značaja, jer djeca učestvuju u programu i svojim ličnim angažmanom obilježavaju ovaj značajan dan za povijest islama, i samim tim će nekad u životu ponijeti jednu bar pozitivnu uspomenu, da su kao djeca u džamiji bili učesnici programa povodom hidžre.
Naravno ako tu još dodamo i šlag na tortu, a to jeste poklone, ili paketiće koje je džemat obezbijedio svojim najmlađim članovima, onda će ovo njihovo prisjećanje biti slađe.
Sve ovo djeluje kao poseban stimulans djeci koja pohađaju mekteb, onima koji ne idu izaziva želju za mektebskom klupom, a onima koji završe izaziva nostalgiju... Ali je primjetno da se djeca vesele Hidžri, da je djeca očekuju, i nadaju joj se što je pozitivno u svakom slučaju.
Ove godine je u džematu Jezerski-Dijelovi podijeljeno preko 100 paketića, a to znači 100 lica sretnih i veselih, a isto tako budućih džematlija koji će paziti na svoje mališane koji budu te sreće.
Ovom prilikom džemat Jezerski-Dijelovi se zahvaljuje svima koji su na bilo koji način učestvovali da se desi ova ljepota u našoj džamiji. Džematlijama što podržaše projekat materijalno, odboru i imamu što su organizirali ovaj program, mektebskoj djeci i imamu što su realizirali program, da nas sve Allah nagradi za naš trud i svima želimo sretnu i berićetnu novu 1433. H.G.
U nedjelju, 04. decembra 2011. godine, poslije akšam namaza u Šehidskoj džamiji na Han Ploči petnaestak žena i djevojaka zajedno su pravile Ašuru.
Obaveze oko pripremanja ovog jela podijelile su dan prije. Svaka od žena i djevojaka koja je mogla učestvovati u pravljenju Ašure uzela je u obavezu da će skuhati nekoliko sastojaka, voća, povrća i sl., a onda su nakon klanjanja akšam namaza sve pripremljeno sastavile i prva džematska Ašura od povratka iz muhadžerluka je bila gotova.
Jedan dio je podijeljen odmah nakon jacije namaza džematlijama koji su bili na jaciji, a preostalo je podijeljeno u ponedjeljak.
Dogovoreno je da, ako Bog da, pravljenje Ašure postane tradicija, te da se slična druženja za žene nastave svake subote od akšama do jacije.
Na ovim druženjima je poželjno da se pridruže sve žene i djevojke iz džemata Han Ploča, ali i iz ostalih džemata, te da zajedno učestvujemo u realizaciji korisnih projekata za žene i cijelu zajednicu.
Ovih dana na prostorima naše lijepe Bosne aktuelni su napadi na predmet islamske vjeronauke čime se želi dokaza da je to beskoristan predmet koji čak i negativno utiče na učenike praveći među njima podjele. Ali na veliku žalost onih koji žele to dokazati vjeroučitelji širom drage Bosne iz dana u dan dokazuju da je predmet islamske vjeronauke neodvojiv dio odgojno-obrazovanog sistema. Svakog dana vjeroučitelji, na čelu sa VPS službom Rijaseta IZ BiH, djelima govore da su dorasli svome poslu. Iz dana u dan vjeroučitelji redaju uspjeh za uspjehom u svome rade. Pored kvalitetno pokrivene nastave islamske vjeronauke vjeroučitelji pridobijaju srca svojih učenika koji rado provode svoje trenutke školovanja s njima.
Vjeroučitelj Nedžad Ejubović sa svojim učenicama
Još jedan takav pozitivan primjer nam stiže iz rudarskog grada Banovića gdje je vrijedni vjeroučitelj Ejubović Nedžad sa svojim učenicima osvojio zavidne rezultate. Naime, 11.11.2011. godine OŠ „Banovići"u saradnji sa Crvenim krstom BiH bili su organizatori općinskog takmičenja „Misli mine" za osnovne škole. Na tom takmičenju prvom mjesto osvojila je ekipa OŠ „Banovići" koju je vodio vjeroučitelj Ejubović Nedžad i time zaslužila plasman za kantonalno takmičenje, dok je drugo mjesto pripalo OŠ „Treštenica" čiju ekipu je vodila vjeroučiteljica Velagić Ziba.
Na dan Prvog kongresa vjeroučitelja koji je održan 03.12.2011. godine učenice OŠ „Banovići" , Vanja Horvat, Marija Ćorić i Emina Avdić, dok je njihov nastavnik Ejubović Nedžad prisustvovao tom kongresu, kao domaćini kantonalnog takmičenja osvojile su prvo mjesto čime zaslužuju plasman za federalno takmičenje koje će se održati u subotu 10.12.2011. godine. Ovim uspjehom su ove vrijedne učenice potvrdile svoju odlučnost da pozitivno promovišu svoju školu. Naravno, pored velikog truda i zalaganja spomenutih učenica velika zasluga pripada i njihovom voditelju sekcije vjeroučitelju Ejubović Nedžadu. Svojim postupkom vjeroučitelj Nedžad Ejubović je dokazao i još jednu bitnu stvar a to je da se vjeroučitelji islamske vjeronauke vrlo dobro snalaze u radu s multietničkim grupama učenika i da razvijaju kod učenika osjećaj suživota.
Našem vjeroučitelju Nedžadu a i svim ostalim vjeroučiteljima želimo mnogo uspjeha u radu i poručujemo im da budu ponosni na ono što rade.
Autor: Ahmet Alibašić
Piše: dr. hafiz Safvet Halilović
