U organizaciji Medžlisa Islamske zajednice Zenica je u četvrtak, 26. maja 2011. godine, na Islamskom pedagoškom fakultetu u Zenici održan Okrugli sto na temu ''Serdarevićev doprinos unapređenju i reformi muslimanskih škola u BiH''. Cilj Okruglog stola bio je da se osvijetli život i djelo Muhameda Seid ef. Serdarevića kroz analizu vremena u kojem je živio i radio, te njegov doprinos reformi školstva u BiH.
Tradicionalna, četvrta po redu, "Mektepska Olimpijada" organizirana (29.05.2011.g.) u povodu završetka mektepske školske godine po broju djece, ali i njihovom interesovanju za druženjem u ime Boga ove godine premašila je organizacione i finansijske mogućnosti Medžlisa IZ Mostar. Stadion fudbalskog kluba "Soko" u Donjoj Drežnici bio je premali da zadovolji sve potrebe razdragane i razigrane djece.
Nedavni događaji u našem glavnom gradu su bili poticaj studentima IV godine Fakulteta islamskih nauka da ostave svoje svakodnevne studentske obaveze i posjete gradove u sjeverozapadnoj Bosni kako bi iz prve ruke dobili informacije o vjeronauci u njihovim školama, problemima koji tište vjernike u tim gradovima, o sudbini ratnih izbjeglica, o povratnicima, te svakodnevnom vjerskom životu njihovog stanovništva.
Studenti FIN-a su se 21. maja 2011. godine zaputili u Krajinu sa namjerom da upoznaju svoju braću i sestre po vjeri, kolege na Islamskom pedagoškom fakultetu i da sa njima razmjene mišljenja i ideje o rješavanju problema koji je zadesio naš obrazovni sistem a koji je usko vezan sa profesijom kojom će se oni baviti po završetku školovanja.
Da bi svoje putovanje obogatili u duhovnom i kulturnom smislu, studenti nisu propustili priliku da posjete vjerske i kulturno-historijske objekte u gradovima kroz koje su putovali. Posjetili su Ključ gdje su se upoznali sa imamom gradske džamije i blagajnikom Medžlisa IZ Ključ koji su ih uputili u trenutno stanje i rad Medžlisa. Domaćini su rekli da su zadovoljni posjećenošću džamija, da imaju mnogo polaznika mektebske nastave, te da se u njihovim školama pohađa vjeronauka. Nakon toga su mlade musafire počastili ručkom, zbog čega su im studenti neizmjerno zahvalni.
Sljedeće stajanje je bilo u Bihaću na Islamskom pedagoškom fakultetu, gdje su nakon odmora i zajedničkog klanjanja podne-namaza održali sastanak sa dekanom prof.dr. Štulanović Muharemom koji je studente uputio u rad Fakulteta, te rekao kako u Bihaću nije bilo problema po pitanju vjeronauke u školama, izrazivši žaljenje zbog nedavnih događaja u Kantonu Sarajevo. Prof. Štulanović je bio obradovan ovom posjetom i dao podršku ovakvim i sličnim projektima studenata, te saradnji studenata FIN-a sa studentima Islamskih pedagoških fakulteta u Zenici i Bihaću.
Nakon obilaska vjerskih i kulturno-historijskih objekata u Bihaću, i obilaska Starog grada Ostrožac, studenti su ugošćeni u internatu medrese Džemaludin Čaušević u Cazinu gdje su i prenoćili. Sutradan, 22. maja su posjetili Stari grad Velika Kladuša.
Potom su posjetili Bužim, gdje su obišli turbe braće Nanić i Muzej sobu 505. Viteške bužimske brdske brigade. Domaćini su im bili ratne kolege komandanta Izeta Nanića, zamjenik komandanta brigada Nanić Zijad i komandant brigade Sead Jusić (sada penzionisani pukovnik)koji su studente uputili u ratne i poslijeratne događaje u Bužimu.
Uslijedio je dug put do Sanskog Mosta koji su studenti iskoristili da razmjene utiske o posjećenim gradovima. Usput su posjetili i musallu u Kamengradu. Nakon klanjanja namaza u glavnoj džamiji u Sanskom Mostu, krenuli su prema Travniku. Nakon kraćeg odmora u Travniku krenuli su prema Sarajevu i svoje putovanje na polaznoj stanici, ispred Careve džamije.
Ovim putem studenti se zahvaljuju Rijasetu IZ u BiH koji je obezbijedio prevoz studenata, zatim Fakultetu islamskih nauka i dvjema firmama iz Velike Kladuše, Euroitex i Amelšeh, koji su donacijama podržali ovo putovanje te Islamskom pedagoškom fakultetu u Bihaću i Medresi Džemaludin Čaušević za gostoprimstvo.
U vrijeme jugoslavenskih država porušena je i Skender-pašina džamija u Sarajevu. Posao rušenja ove sarajevske ljepotice započela je stara Jugoslavija a dovršila komunistička...
Pokušaj SDP-ovog ministra za nauku i obrazovanje Emira Suljagića da u Kantonu Sarajevo diskriminira bošnjačku većinu i djecu koja pohađaju vjeronauku, ostat će upamćen kao historijski događaj u odrastanju bošnjačkog naroda, jer će se vrijeme dijeliti na prije i poslije, budući da Bošnjaci više neće biti onaj isti narod, izgubljen i mlitav, kakav su bili do maja 2011. godine. Ovaj događaj je po dugoročnim refleksijama...
Kada Milorad Dodik kaže da se Srebrenica dogodila zbog Jasenovca onda on zločinu genocida u Srebrenici daje opravdanje i legitimitet, upravo onako kako mu je opravdanje i legitimitet davao ratni zločinac Ratko Mladić pričom o buni protiv dahija.
Kada Milorad Dodik kaže da se u Srebrenici nije dogodio genocid, onda Milorad Dodik ne priznaje Haški tribunal, sudske presude, i Rezoluciju o Srebrenici.
Kada potpredsjednik vlade RS Emil Vlajki (kojem provokacije stoje u opisu radnog mjesta) kaže da je RS hrišćanska zemlja, onda on provocira i potpiruje mržnju.
Kada se tik iznad Potočara gradi pravoslavna crkva, onda se provociraju preživjeli i potpiruje mržnja.
Kako je moguće, i kako da zdrav razum prihvati činjenice da se legitimizira i negira genocid uprkos svim sudskim presudama, a njegovi naredbodavci i izvršitelji javno slave, da se prkosi žrtvama genocida i da se poigrava sa kostima mrtvih?
Zdrav razum to, naravno, nikada nije i nikada neće prihvatiti (kao što neće tražiti ni opravdanja za Kazane), ali bolestan i obmanut um - hoće. Bolestan će um davati legitimitet zločinu, a obmanuti um će to bez pogovora prihvatiti. Upravo je stoga od velikog značaja uvijek bilo da se zločinački režim i politika Miloševića, Karadžića i Mladića javno osude i potvrde zločinačkim, kako bi se konačno stavila tačka na priču o „oslobađanju" Srebrenice i kako bi se stalo ukraj tim i raznim drugim obmanama. To se svih ovih godina ipak nije desilo, iz jednostavnog razloga: zato što nikoga nije bilo briga. Da jeste, bilo bi drugačije. Radovan Karadžić i Ratko Mladić bi davno bili uhapšeni, Milošević bi dočekao presudu, a njihova politika i režim bili bi osuđeni. Negatori genocida također bi bili izloženi sankcijama, a ratni zločinci, nakon odslužene kazne, ne bi bili dočekivani kao heroji nego bi se sakrivali u mišjim rupama. Zlo bi bilo i ostalo Zlo, da jednostavnije ne može biti, a istina o zločinu ne bi bila kompleksna kakvom nam se sada predstavlja i kakvom se od nas traži da je prihvatimo.
Međunarodna zajednica ipak je šutjela i od žrtava genocida svih ovih godina tražila „mir i razumijevanje", bošnjački su političari klimali glavama, čime su sljedbenici Karadžićeve i Mladićeve politike dobili vremena da nastave sa svojom politikom pravdanja zločina i, osokoljeni od strane Međunarodne zajednice, da izjednačavaju krivicu za ratna dešavanja u BiH. Ratko Mladić tek je uhapšen, nakon mnogo godina slobode i uživanja, u teškom psihofizičkom stanju, i pitanje je hoće li uopće podnijeti suđenje. I ako hoće, koliko će trajati? Kao suđenje Miloševiću i Karadžiću? Omladina širom Srbije i manjeg bh. entiteta ovog ratnog zločinca slavi kao heroja, Dodik legitimizira i negira genocid, Ketrin Ešton mu dolazi na noge, kao i Borisu Tadiću, a i mi smo haman pa pristali da budemo obmanuti kako drugačije ne može biti od ovoga čemu svjedočimo. A može, i moglo je biti, sa malo više zajedničke volje i političke moći, danas relevantnije od pravde i prava. Realpolitika za moral nikada nije ni marila, kao ni bošnjački političari za njom, još od onog trenutka kada su shvatili da su sami sebi najvažniji.
Helsinški komitet pozdravio hapšenje Ratka Mladića
Vašington - Rukovodstvo Helsinškog komiteta pozdravilo je hapšenje Ratka Mladića, vojnog lider Bosanskih Srba optuženog pred Međunarodnim Krivičnim Sudom za bivšu Jugolaviju za genocid i druge ratne zločine tokom sukoba u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine. Mladić je bio u bjekstvu od 1995. godine.
„Nakon što sam bio u Srebrenici i susreo se sa majkama mnogih ubijenih tokom genocida, moje misli i molitve su danas sa njima," izjavio je Predsjedavajući Helsinškog komiteta Kris Smit (Chris Smith).
„Avako ko je preživio zvjerstva koja su aranžirale snage Ratka Mladića u Bosni - a posebno oni koji su izgubili članove obitelji i prijatelja kao žrtve Mladićeve svireposti - je dugo čekao njegovo hapšenje i izlazak pred lice pravde. Ja se iskreno nadam da će oni osjetiti da se pravdi udovoljava kada Mladić bude konačno polagao račune.", poručio je Smit.
„Veoma mi je drago čuti da su srbijanske vlasti uhapsile Ratka Mladića.", prokomentarisao je dopredsjedavajući Helsinškog komiteta senator Benjamin L. Cardin. „Trebalo je dosta vremena i pritiska kako bi se prevazišle brojne postavljene prepreke koje su se nalazile na putu do njegova hapšenja. Podsjećam predsjednika Srbije Borisa Tadića da je Goran Hadžić još uvijek u bjekstvu te da mora biti pronađen kako bi se dobila jasna slika Tadićeve predanosti da se Miloševićeva era ostavi iza leđa Srbije, i u tome ima moju punu podršku. Ovo je dobar dan za Srbiju, Bosnu kao i sve druge države u regionu.", poručio je Cardin.
Helsinški komitet SAD-a je bio među prvi koji su ulagali međunarodne napore kako bi se odlučno odgovorilo na dešavanja tokom sukoba u Bosni i Hercegovini tokom 1992-95. godine, uključujući i pozive za ukidanje embarga na oružje za Bosnu i Hercegovinu kao i uspostavu međunarodnog suda u Hagu. Putem javnih rasprava, dopisa, zakonodavnih napora, bilateralnih susreta, posjeta i druženja parlamentaraca iz cijele Europe, Helsinški komitet je u kontinuitetu i konzistentno vršio pritisak na sve države iz regiona kako bi u potpunosti sarađivale sa Međunarodnim Krivičnim Sudom za bivšu Jugoslaviju, koji se nalazi u Hagu.
U julu 2007. godine, predsjedavajućem Helsinškog komiteta Kristoferu H. Smitu (Christopher H. Smith), koji je 1995. godine predsjedavao javnoj raspravi posvećenoj genocidu u Srebrenici i autor rezolucije 199 iz 2005. godine, kojom je službeno masakr u Srebrenici priznat kao genocid, je dodijeljeno priznanje „Srebrenica 1995" od strane udruženja „Majke Srebrenice" kao zahvalnica za doprinos u borbi protiv genocida u svijetu.
Reakcija senator Boba Dola
„Današnje hapšenje Ratka Mladića, kasapina sa Balkana, je već odavno zakašnjelo. Uvjeren sam da će Međunarodni sud za ratne zločine u Hagu odmah pokrenuti proces protiv njega", poručio je jučer senator Bob Dol (Bob Dole).
„Iako su Srbijanske vlasti dozvolile Mladiću da se ovako dugo krije u njihovoj zemlji, ovo je važan korak koji će omogućiti Srbiji i njenom narodu, koji je bio potlačen i držan daleko od napretka, da krenu naprijed, u 21. stoljeće i okoriste se od integracije u Evropu.", dodao je senator Dol.
„Sa svoje strane, Sjedinjene Američke Države bi trebale iskoristiti ovu priliku da poduče političko rukovodstvo kao da vrate jedinstvo u Bosnu i Hercegovinu - državu koju su Mladić, Slobodan Milošević i Radovan Karadžić iskomadali kroz genocid. Paralizovana ustavnom krizom, Bosna i Hercegovina nije bila u neizvjesnijoj poziciji još od kraja srbijanske agresije prije 15 godina.", rekao je senator Dol.
„Ono što je danas najvažnije jeste da se sjetimo Mladićevih žrtava - hiljada muškaraca, žena i djece čije je živote on divljački uzeo. Pridružujem se bezbroju drugih širom svijeta u molitvi i nadi da će porodice žrtava naći utjehu u obećanju pravde i pobjedi dobrog nad zlom", rekao je na kraju svoje izjave senator Bob Dol.
Rijasetov web portal dobio je kopiju pisma koje je jedna Bošnjakinja iz Austrije poslala ministru obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo , a u kojem ona svoj doprinos raspravi oko statusa vjeronauke daje na primjeru svog iskustva školovanja i rada u Austriji. -Poštovani g. ministre, ne želim kritikovati ni vas niti Vaše postupke vezane za tretiranje vjeronauke...
"Tako sam ja na FTV-u s izjavom o vjeronauci prošao kao Mujo u onom davnašnjem vicu u kojem je nakon teškog saobraćajnog udesa na ekskurziji, probudivši se sav u zavojima u bolnici u Vladivostoku pitao medicinsku sestru da li je čitav. A ona mu, da ga utješi i uvjeri, kaže da jeste i da je vidjela kako mu (dolje) piše OLJA. A Mujo će na to kroz plač: "Šta bona čitav? Pa, pisalo je: MUJO S ALIPAŠINOG POLJA."
Kada Milorad Dodik kaže da se Srebrenica dogodila zbog Jasenovca onda on zločinu genocida u Srebrenici daje opravdanje i legitimitet, upravo onako kako mu je opravdanje i legitimitet davao ratni zločinac Ratko Mladić pričom o buni protiv dahija.
Helsinški komitet pozdravio hapšenje Ratka Mladića