Ove godine obilježena je 16. godišnjica genocida u Srebrenici. Neki se nadali, a isti ti se zasigurno i dalje nadaju, da će vrijeme učiniti svoje pa će Bošnjaci zaboraviti...
Ove godine je godišnjica genocida nad Bošnjacima u Srebrenici prigodnim programskih sadržajima obilježena i u Kairu i Istanbulu, a organizatori su bili asocijacije bošnjačkih studenata u Egiptu i Turskoj.
Povodom obilježavanja 16. godišnjice od genocida u Srebrenici, na Gradskom trgu u Bihaću veliki broj građana klanjao je jučer dženazu u odsustvu stradalim Srebreničanima. Prije toga organiziran je i mirni mimohod ulicama Bihaća. - Ovo je način, na koji svi oni koji nisu mogli...
U Dablinu (Dublin) je od 28. juna do 02. jula 2011. godine održano 21 redovno zajsedanje Evropskog vijeća za fetve i istraživanje. Ovom sedmodnevnom zasjedanju su prisustvovali eminentni islamske učenjaci iz cijelog svijeta.
U prilogu donosimo izvod iz Završne izjave ovog zasjedanja.
باسم الله الرحمن الرحيم
Nakon što je Vijeće razmotrilo referate podnešene u okviru ranije utvrđenih temata i saslušalo diskusije i mišljenja koja su iznešena, usvojilo je sljedeće preporuke:
1. Svijet danas, općenito, a Evropa posebno, zajednički je dom brojnim vjerama. Ustavi zapadnih država garantuju slobodu vjerovanja, daju sljedbenicima svake vjerske zajednice slobodu vršenja njihovih vjerskih obreda poštujući njihove specifičnosti na način koji nije u suprotnosti s ustavom. S obzirom da je islam po brojnosti sljedbenika druga vjera u zapadnjačkim društvima, da njegovi sljedbenici pridonose napretku i razvoju tih društava te da je njihovo postojanje legalno, Vijeće apelira na vlade zapadnih država da zaštite prava muslimana i svih drugih manjina i da ne dozvole ugrožavanje tih prava.
2. Vijeće još jednom potvrđuje važnost principa civilizacijskog dijaloga među svim slojevima ljudskog društva i na svim nivoima te udaljavanja od raznih oblika sukoba i trvenja polazeći od zajedničkih vrijednosti koje otvaraju široka polja konstruktivne saradnje na dobrobit cijeloga čovječanstva. Vijeće apelira na muslimane, posebno one koji žive u Evropi, da nastoje ojačati ovu konstruktivnu komunikaciju gradeći mostove povjerenja i saradnje sa svima.
3. Vijeće poziva muslimane Evrope da slijede srednji, umjereni put islama u svom nastupu i dijalogu sa drugima u okviru međusobnog uvažavanja, razumnog ljudskog suživota i plodonosne saradnje u zaštiti društava od svega što im nanosi štetu i ugrožava njihovu budućnost smatrajući to najvrijednijim ljudskim društvenim djelima kojima poziva njihova vjera i koje podržavaju njihove vrijednosti.
U petak, 08. jula, u posjeti Goraždu i Kajseriji džamiji bio je prof. dr. Zuhdija Adilović, dekan IPF u Zenici. Dr. Adilović je održao hutbu u Kajseriji džamiji a poslije akšam namaza i predavanje u sklopu redovne tribine koju organizuje Muftijstvo goraždansko i BZK Preporod.
Tema predavanja je bila "Islamski način života kao odgovor ovovremenim izazovima". Dr. Adilović je vrlo vješto napravio paralelu između društvenih problema nekada i ovih sada, te da islam nudi vrlo efikasno rješenje istih uz primjenu i pridržavanje osnovnih islamskih postulata na svim poljima ljudskog života. Problemi postoje da ih mi rješavamo, samo je pitanje koji ćemo koncept za to odabrati - islamski ili džahilijetski, bezbožnički, naglasio je dr. Adilović.
Uz mnoštvo životnih primjera ilustrativno je ukazao da je sve krize kroz koje sada prolazi kako naše cijelo društvo tako i pojedinci, moguće prevenirati a i riješiti sa islamskim konceptom življenja i djelovanja.
Predavanje je svojim prisustvom uveličao i muftija goraždanski Hamed ef. Efendić a dočekao i ugodno druženje priredio predsjednik BZK Preporod gosp. Nedžad Kurtović i imam Kajserije džamije Hfz. Alija Ef. Rahman.
A.R.
BZK "Preporod" Goražde je uz pomoć humanitarne organizacije IHH iz Istambula Turska obezbijedila 100 paketa sa prehrambenim namirnicama u vrijednosti od 50 KM koji su podijeljeni ugroženim stanovnicima Goražda i Istočne Bosne.
Pakete su dobili ugroženi članovi UG "Oboljelih od cerebralne paralize", UG "Mentalno retardiranih osoba", "Udruženje paraplegičara i oboljelih od dječije paralize" , UG "Bivših vojnika (ratnih veterana)" Goražde kao i ostali socijalno ugroženi stanovnici Goražda i povratnici u Istočnu Bosnu.
Ovo je rezultat dugoročne saradnje BZK "Preporod" Goražde i HO IHH iz Istambula koji svojim aktivnostima nastoji da pomogne ugrožene stanovnike Goražda i povratnike u Istočnu Bosnu.
Kroz ovu saradnju se pokazuje kolika je ljubav Turskog naroda prema Goraždu i BiH, a tome veliki doprinos daju članovi BZK "Preporod" Goražde koji su najaktivniji na prostoru Istočne Bosne i BPK-a Goražde.
T.A.
Piše: Emir Ramić, Institute for the Research of Genocide Canada
Organizacija ujedinjenih nacija (OUN) nije zaštitila svoju članicu Republiku Bosnu i Hercegovinu (RBiH) kada je postala žrtva oružane agresije, ratnih zločina i genocida, koje su nad njom vršile dvije susjedne države, SR Jugoslavija i Republika Hrvatska. Umjesto da je zaštite, Vijeće sigurnosti UN je RBiH čak uskratilo i pravo da se brani, nametanjem nezakonitog embarga na oružje - što je državu lišilo prirodnog prava na individualnu i kolektivnu samoobranu, utvrđenog Članom 51, Povelje OUN.
Ipak je ta agresija - barem u slučaju jednog od dva agresora, SR Jugoslavije - došla u formi tužbe i sudskog procesa pred Internacionalni sud pravde u predmetu Bosna i Hercegovina protiv SRJ. Donijeta je Presuda 26.2.2007., koja nažalost ne tretira genocid u okupiranim mjestima u RBiH i gradovima u opsadi, nego samo u tzv. Sigurnoj zoni UN u Srebrenici, jula 1995., te oslobađa SR Jugoslaviju (Srbiju i Crnu goru), odn. njenu pravnu nasljednicu Republiku Srbiju, od odgovornosti i za taj segment genocida kojemu je presuđeno (Srebrenica), a Republici Crnoj gori niti ne presuđuje. To je donijelo više zlih posljedica, pa IRGC želi sada usmjeriti pažnju javnosti na jednu od njih, konkretno na jednu od manifestacija aktualne faze genocida, njegovo negiranje! Naučnici znaju da kolektivno i pojedinačno negiranje genocida putem neprihvaćanja čvrstih dokaza i presuda o njegovom izvršenju, zatim putem stvaranja i širenja laži na tu temu, predstavlja konačnu, moguće dugotrajnu, fazu izvršenja tog zločina protiv čovječnosti i Internacionalnog prava. Negiranje je indikator da je genocid izvršen, a višestrano je motivirano, pri čemu su posljedice po žrtve uvijek tragične; odvija se u dvije faze - tokom i nakon izvršenja zločina - te ima za cilj da:
- svjesno i namjerno falsifikuje činjenice, posebno u vezi sa uzrocima, ciljevima i karakterom rata (npr. insistiranje na građanskom ratu, umjesto internacionalnom oružanom sukobu), te prirodom zločina (insistiranje na ¨etničkom čišćenju¨ umjesto genocidu);
- izjednači izvršioce genocida i žrtve;
- namjerno dezinformiše i obmani domaću i svjetsku javnost;
- ukaže na postojanje više (zaraćenih) strana i njihovu podjednaku krivicu i odgovornost;
- izvršioci izbjegnu odgovornost i kaznu za genocid;
- prikaže izvršioce kao heroje, koji se navodno bore za pravednu stvar, kao što je npr. po velikosrpskoj tradiciji mržnje i nasilja, istrebljenje muslimana, uključujući i Bošnjake, sveti i herojski čin, čime genocid postaje dio porodične tradicije, herojska prošlost;
- ohrabri izvršenje genocida;
- satanizira žrtve i prikaže ih kao izvršioce zločina;
- prikriva, minimalizira i relativizira genocid, posebno činjenice o broju i statusu žrtava, pri čemu se ublažavaju planska i sistematska masovna i pojedinačna ubistva;
- održi djelovanje i rezultate genocidne ideologije, politike i prakse.
Nedostatak Presude Internacionalnog suda pravde da je odgovornost Srbije svela samo na „nesprečavanje genocida u Srebrenici", znatan segment srpske akademske elite koristi za sveukupno negiranje zločina agresije na RBiH i zločina genocida nad Bošnjacima
Kada je Internacionalni sud pravde donio presudu o odgovornosti Republike Srbije samo za „nesprečavanje genocida u Srebrenici", veliki segment srpske akademske javnosti je to uzeo kao „potvrdu da Srbija nije bila u ratu protiv BiH", što je poricanju dalo novi zamah. U tom nedostatku, ta je bulumenta usiljeno pročitala svoj alibi za poricanje agresije i genocida u politici, medijima, pravnim procesima i obrazovnom sistemu. Paralelno sa time, bošnjačke lidere uopšte niti ne interesuje izvršenje barem onog pozitivnog dijela Presude koji omogućava ukidanje Republike srpske, države koja se stvara na genocidu.
Negator agresije i genocida Srđa Trifković
Osporavanje agresije i genocida u RBiH se odvija na različite načine. Otvoreni poricatelji kao Srđa Trifković često kao primjer uzimaju snimak pripadnika srbijanske specijalne jedinice 'Škorpioni' koji ubijaju šest mladića Bošnjaka. Prema njemu, taj snimak je manipulacija koja ne dokazuje da se u Srebrenici desio genocid. Negator Trifković tvrdi da je snimak iz Srebrenice imao nekoliko zadataka: da prikači kolektivnu odgovornost srpskom narodu u cjelini; da se iskoristi desetogodišnjica Srebrenice za ¨denacifikaciju¨ odnosno de-srbizaciju Srbije i da se uradi revizija Dejtonskog sporazuma, s ciljem da se ukine Republika srpska i stvori centralizirana, unitarna BiH. Cilj je u suštini, kako kaže negator Trifković, da se retroaktivno opravda politika zapadnih sila. Akcijom Instituta za istraživanje genocide Kanada (IRGC), Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike (KBSA) i nekih drugih organizacija sa tla Sjeverne Amerike, negatoru agresije i genocida Srđi Trifkoviću je zabranjen ulaz u Kanadu i tako spriječeno njegovo širenje laži na univerzitetu u Vankuveru.
Negator agresije i genocida Darko Trifunović
Trifkovića slijede brojni drugi koji nastavljaju negiranje agresije i genocida. Darko Trifunović, predavač na Fakultetu za bezbednost, promovirao je priče o „islamskom terorizmu u BiH", što mu je poslužilo kao osnova za negiranje Presude Internacionalnog suda pravde. Trifunović poriče i presudu Krstiću. On tvrdi da je u Srebrenici pogubljeno manje od 100 muškaraca. Akcijom KBSA u saradnji sa bošnjačkim organizacijama u i van BiH, spriječen je odlazak Darka Trifunovića na Kongres Evropske policije u Njemačkoj, čime je spriječeno širenje laži o agresiji na RBiH i genocidu protiv Bošnjaka.
Negator agresije i genocida Emil Vlajki
Linija poricanja koju iznosi Emil Vlajki, hrvatski član vlasti u RS, postala je odomaćena. U tekstu ¨Srebrenica kao metafora¨, Vlajki piše da su ¨dokazi za navodni masakr bili i ostali traljavi¨ ali da je propagandni ratno-politički kompleks SAD ¨učinio svoje¨ i da je ¨Srebrenica postala jedan od najvećih mitova dvadesetog stoljeća¨ prema kojem su ¨Srbi optuženi za najstravičniji masakr počinjen u Evropi nakon Hitlerovih vremena¨. Vlajki optužuje propagandni ratno-politički kompleks SAD i za činjenicu da je Srebrenica ušla u anale internacionalnih institucija, školske udžbenike i antologije o svjetskim genocidima. Ali mu najviše smeta ono što je nazvao ¨mit Srebrenice¨, koji je, prema njemu, proradio u toj mjeri ¨da su ljudi na Zapadu dobili Pavlovljeve uslovne reflekse: čim im se kaže riječ 'Srbi', oni odmah pomisle na Srebrenicu, i obratno¨.
Negator agresije i genocida Milivoje Ivanišević
Milivoje Ivanišević, publicista koji kaže da se bavi istraživanjem ratnih zločina u BiH, u svojoj knjizi Traganje za istinom, promoviranoj na Pravnom fakultetu u Nišu 2008., tvrdi da nije bilo genocida u Srebrenici: ¨Otkako su se Srbi 11. jula 1995. godine, oružjem kao što su i isterani, vratili u Srebrenicu počele su da kruže priče o velikom broju ubijenih muslimana, iznad svega nedužnih muslimanskih civila, staraca, žena i dece. Vremenom su te brojke neprestano umnožavane i konačno dostigle tolike razmere da danas - ne samo Haški tribunal, muslimanske verske i civilne vlasti, što se moglo očekivati i što je možda i logično - već i zvaničnici drugih država, često govore o genocidu.¨ On optužuje brojne nevladine organizacije, naročito sarajevske i beogradske, da insistiraju na temi genocida čime Srbima nameću iracionalnu krivicu. ¨Nametnuti kult Srebrenice kao da još uvek bdi nad našom savešću i postaje metafora gotovo nezamislivog i, povrh toga, čak genocidnog zločina Srba nad nedužnim meštanima tog u bosanskim gudurama i bespuću zagubljenog gradića¨, piše Ivanišević. Detaljnija analiza njegove rečenice navodi na zaključak da poricati ne možemo ono što ne znamo, već samo ono što znamo.
Nadogradnja velikosrpskog programa uključuje borbu za očuvanje ratnog, agresorskog, genocidnog plijena
Jedna od glavnih teza koju plasira srpska elita s Dobricom Ćosićem na čelu, jeste pogubnost stvaranja obje Jugoslavije za srpski narod. Govori se o historijskom promašaju, gubljenju historijskog vremena i gubitku šanse da se stvori Velika Srbija, što je Pašiću, navodno, nuđeno Londonskim paktom. U članku ¨Naši porazi nisu konačni¨ (magazin NIN, oktobra 2008.), Ćosić pod pritiskom činjenica spominje i srpsku krivicu za zločine, ali koliko je taj poziv na suočavanje dubok, govori i to da u istom članku ističe da su ¨Srbi osvojili i neke istorijske pobede: Republiku Srpsku¨.
U članku ¨Demokratske laži o bosanskom ratu¨ (Politika, februar 2009.), Ćosić optužuje Zapad: ¨Àli Srbi, prokaženi Srbi, uz pomoć razumnih i svesnih ljudi iz sveta, dužni su da se bore za istorijsku istinu o bosanskom ratu i pred licem sveta i potomcima dokažu da su u BiH boreći se za svoju slobodu opet branili i hrišćansku Evropu od džihadskog islama. A Evropa ih je za tu odbranu kaznila bombardovanjem NATO avijacijom.¨
Mnogi nesmotreno podcjenjuju utjecaj Dobrice Ćosića u aktualnom ¨dorađivanju¨ velikosrpskog programa, koji uključuje borbu za očuvanje ratnog plijena, ali diplomatskim putem i s demokratskom legitimacijom. Na integraciji Republike srpske u prostor Republike Srbije, strateški se radi od potpisivanja Dejtonskog sporazuma (koji taj proces i omogućuje). Odnos te vrste prema Republici srpskoj se prelama i preko interpretacije rata u BiH, kada se on tretira kao ¨oslobodilački rat¨ Srba u BiH, ¨koji su ostvarili veliku istorijsku pobedu¨. U predgovoru za knjigu Nikole Koljevića Stvaranje Republike Srpske, Ćosić piše da je to ¨prva srpska država preko Drine¨, te da je Radovan Karadžić ¨njen najznačajniji tvorac¨, koji nije ratni zločinac, već ¨politički vođa naroda Republike Srpske¨.
Prema doradi Ćosićevog nacionalnog programa, nakon hapšenja Radovana Karadžića i Ratka Mladića, u svrhu očuvanja ratnog plijena i realizacije plana odvajanja Republike srpske, bilo je nužno dodatno radikalizirati Milorada Dodika. Postoji čitava organizacija na čelu sa Dobricom Čosićem, koja vrši ¨kontrolu štete¨ (damage control) ne samo u interpretaciji, nego i u očuvanju ratnog plijena. Tu su osobe iz domena kulture, nauke, medija, obavještajnih službi...
Sankcioniranje masovnih zločina od strane internacionalnih i nacionalnih sudova, očekivano se nije pokazalo učinkovitim za moralnu obnovu srpskog društva; nije došlo do priznavanja zločinačke politike i preuzimanja odgovornosti. Naprotiv! Najveći dio srpske elite smatra da će svjetska zajednica pokazati razumijevanje prema zahtjevima da se ovaj dio Evrope preuredi po nacističkoj osnovi, što podrazumijeva podjelu BiH, pa i po cijenu da Srbija prijeti odbijanjem članstva u EU. Ćosić i mnogi drugi kažu da se ¨svaka politika koja nacionalni spas vidi samo u EU, smatra iluzijom i sirotinjskom utopijom¨. Zbog toga srbijanska politika prema Haškom tribunalu teži da se suđenja Karadžiću i Mladiću obave uz manji obim i lakšu kvalifikaciju zločina, a da presude ne budu pravna prepreka za podjelu BiH.
Nakon smjene Miloševićevog režima, srpska elita je dopunila njegovu strategiju
Nakon smjene režima Slobodana Miloševića, velikosrpska elita je dopunila njegovu strategiju. Odmah nakon 5. oktobra 2000., formirana je tzv. ¨(Koštunicina) Komisija za istinu i pomirenje¨. Njena polazna premisa bila je da se suočavanje stavi u širi historijski kontekst koji bi prikazao da su Srbi tokom 20. vijeka bili žrtve drugih, te da su ratovi 1990-tih rezultat te srpske žrtve. U BiH su do sada bile dvije slične inicijative, ali je jedini rezultat postigla Komisija za Srebrenicu koju je imenovala Vlada RS u decembru 2003. Ona je pored konkretnih i relevantnih istraživačkih rezultata iza sebe imala i politički konsenzus.
Aktuelna je debata o Komisiji za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima na prostoru bivše Jugoslavije (REKOM), koalicije nevladinih organizacija. Politički konsenzus za REKOM još uvijek ne postoji i ne treba ga stvarati jer je taj pristup ustvari zamka koja može doprinijeti dodatnoj relativizaciji zločina. Najveći broj žrtava u BiH bili su Bošnjaci, i to kao ciljana grupa. I stoga individualizacija krivice stvara najveću prazninu u Internacionalnom krivičnom pravu, jer u konačnoj računici taj pristup dovodi do toga da se zločin genocida isplati.
Bošnjaci trebaju odbaciti pritiske da ¨zaborave genocid, napuste poziciju žrtve¨
Bošnjaci se moraju uvijek pozivati na Povelju OUN, Internacionalno pravo, Konvenciju o genocidu - te u svim relevantnim rješavanjima svojih problema koristiti naznačena akta Internacionalnog prava i pridodane dokumente i presude, a spomenuti i hiljadugodišnje postojanje države Bosne, njezin kontinuitet.
Bošnjaci trebaju isticati da dejtonsko uređenje BiH počiva na rezultatima agresije, ratnih zločina i zločina genocida; da postojeći ustavnopravni sistem BiH nije u skladu sa Poveljom OUN i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama. I zato trebaju insistirati na povratku primjene Povelje OUN, Internacionalnog prava, naročito Konvencije o genocidu kao i presuda od suda Den Haaga, u cilju sprječavanja ponižavanja žrtve i rastakanja države, društva i građana. Bošnjaci su izbačeni iz domena pravne zaštite i stoga su žrtve svakom onome ko ih ubija, ranjava, progoni, pljačka, terorizira... bez po sebe štetnih konzekvenci. I zato moraju ustati u zaštitu svojih ljudskih prava i građanskog dostojanstva - jer između ubijanja, silovanja, premlaćivanja u konc. logorima sa jedne, i protjerivanja Bošnjaka uz otimanje njihove imovine, sa druge strane, nema principijelne razlike.
Ni jedna dosadašnja satisfakcija za bošnjačke patnje i žrtve, nije dokučila suštinu pravde: ukidanje entitetskog uređenja, a time Republike srpske kao tekovine zločina agresije i genocida. Od Bošnjaka se traži da ¨zaborave genocid i napuste poziciju žrtve¨, pa čak i ¨da se izvinu za srpske žrtve¨, te da društveni status grade kao samoprogonitelji - kako bi Srbi i Hrvati bili usrećeni. Nema većeg poniženja od podaništva i stoga Bošnjaci na to ne smiju pristati, nego se moraju sačuvati i kao bošnjački narod i kao bosanskohercegovački građani, kako bi sačuvali državu Bosnu i Hercegovinu i sebe u toj državi.
Ovih, tugom ispunjenih, dana pratimo pripreme za dženazu i ukop 613 srebreničkih žrtava. Preko medija ili uživo, mogli smo vidjeti majke, sestre, sugrađane kako ispraćaju konvoj koji prenosi tabute šehida, tekbire učeći. Nema teže suze od majčine i uzdaha težeg od njenog, a ona opet pokušava da odsabura i uprkos ogromnom bolu tekbire uči!
U Memorijalnom centru Potočari danas se obilježava 16. godišnjica genocida nad Bošnjacima u Srebrenici, ubijenih nakon što su snage Vojske Republike Srpske u julu 1995. godine zauzele nekadašnju UN-ovu zaštićenu zonu. U Memorijalnom centru...
U uredu općinskog načelnika u petak (08.07) je upriličen prijem za reisu-l-ulemu dr. Mustafu ef. Cerića, u čijoj su pratnji bili muftija bihaćki Hasan ef. Makić, predsjednik Izvršnog odbora Medžlisa islamske zajednice Velika Kladuša Arif ef. Erdić i predsjednik Ilmije odbora Velika Kladuša Izudin ef. Hilić. Domaćini delegaciji Islamske zajednice bili su općinski načelnik Admil Mulalić sa svojim savjetnicima i premijer USK-a dr.sci. Hamdija Lipovača.
Na prijemu načelnik Mulalić upoznao je reisu-l-ulemu dr. Mustafu ef. Cerića o specifičnostima Velike Kladuše, o aktuelnim projektima kao i o planovima za naredni period. Bilo je riječi i o vjerskom životu u ovom gradu, odnosu lokalne zajednice prema Islamskoj zajednici, zatim o izgradnji velikog broja džamija na području Općine Velika Kladuša. Prema riječima načelnika Mulalića ova posjeta predstavlja historijski događaj za Veliku Kladušu, obzirom da je reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić prvi put poslije rata u zvaničnoj posjeti Općini Velika Kladuša. Premijer Lipovača istaknuo je da ova posjeta ohrabruje, daje dodatni optimizam i energiju za bolji rad. Zadovoljstvo na pozivu i ukazanom gostoprimstvu nije krio reis Cerić, kazavši da je posebno zadovoljan i pozitivno iznenađen urađenim na polju infrastrukture i pomoći mladim osobama kroz projekte stipendiranja, osiguravanja besplatnog prijevoza učenika, finansiranje liječenja u komunama ovisnika opjnih i drugih droga, od strane Općine Velika Kladuša. U svom govoru na prijemu poručio da svi Krajišnici treba da čuvaju institucionalnost IZ i jedinstvo Bošnjaka - Muslimana, kao i da se Krajišnici još jače povežu sa Sarajevom kako bi se očuvao kulturni,vjerski i tradicionalni identitet Bošnjaka.
Nakon prijema u uredu, delegacija Islamske zajednice zajedno sa načelnikom Mulalićem i premijerom Lipovačom uputila se prema Gradskoj sportskoj dvorani na Svečanu sjednicu Skupštine Medžlisa IZ Velika Kladuša. Na sjednici su uručena priznanja i plakete od strane Medžlisa i Udruženja Ilmijje pojedinicima koji su na bilo koji način pomogli u izgradnji džamija u Velikoj Kladuši kao i za doprinos u jačanju vjerskog života. Govorilo se o radu i poslovanju Medžlisa, izgrađenim objektima i aktuelnoj vjerskoj situaciji na području velikokladuške općine.
Prisutnima su se obratili Arif ef. Erdić, predsjednik Izvršnog odbora Medžlisa IZ V.Kladuša, v.d. Glavnog imama Medžlisa IZ V. Kladuša Zumret ef .Ćoragić, Izudin ef. Hilić, predsjednik Udruženja „Ilmijje" Velika Kladuša, te načelnik Mulalić, premijer Lipovača, muftija bihaćki Hasan ef. Makić i na kraju reisu-l-ulema Cerić. Ovom prilikom reis Cerić je uručio načelniku Mulaliću Mushaf Fadil-paše Šerifovića, primjerak kojeg posjeduje samo mali broj ljudi u BIH. Posjeta reisa Cerića nastavljena je i u subotu (09.07) gdje je reisu-l-ulema prisustvovao otvorenju džamije u džematu Begluk.
