ISLAM JE JOŠ UVIJEK NAJNESHVAĆENIJA RELIGIJA - ZAŠTO?
Dostavljanje poruke o islamu
deislamiziranim Bošnjacima i nemuslimanima danas je složeno, ali ne i nerješivo
pitanje. S jedne strane, suočeni smo sa velikim problemom nekorektnog
informiranja o islamu u nemuslimanskim i antiislamskim medijima, udžbenicima,
knjigama i priručnicima, kako u školama i na fakultetima, tako i u knjižnicama
i bibliotekama. Usto, protivnici islama i muslimana čine ozbiljne napore da
okleveću i svijetu pruže dezinformacije o islamu i njegovim sljedbenicima. S
druge strane, postojao je i još postoji informativni vakuum u pogledu
dostavljanja korektne informacije o islamu na Zapadu uopće, a u zemljama
Balkana posebno.
Radi ilustracije animoziteta prema
muslimanima zbog sistematskog širenja dezinformacija, neka posluže rezultati
jedne ankete koja je nedavno sprovedena u Americi putem poznatog protestantskog
magazina "Christian Century". Lista pokazuje procente roditelja koji svojoj
djeci ne bi dozvolili da zasnuju bračnu zajednicu sa muslimanom/muslimankom:
56 Evangelisti
33 Jevreji
29 Protestanti neevangelisti
29 Katolici
26 Protestanti crnci
Zbog toga što je broj muslimana u
bivšoj Jugoslaviji u poređenju sa cjelokupnim stanovništvem bio relativno mali,
kao i zbog neblagonaklonog tretiranja vjera od tadašnjeg režima, situacija se i
nije mogla bitnije popraviti. Tokom posljednjih događaja muslimani su po broju
postali prva vjerska zajednica u demokratskoj međunarodno priznatoj i suverenoj
Bosni i Hercegovini tako da su pripadnici njenog većinskog bošnjačkog naroda
pred svekolikim izazovima da iziđu ususret obavezi ispunjavanja vakuuma u
pogledu dostavljanja korektnog znanja o islamu i muslimanima, da uklone
dezinformacije i da se svim miroljubivim dozvoljenim sredstvima bore protiv
njih, posebno u svjetlu vijesti da je Radio-televizija Islamske zajednice u
Bosni i Hercegovini "Bir", Program radija, započela emitiranje.
Propagiranje islama u Bosni i Hercegovini
Postoji nekoliko valjanih razloga koji
obavezuju muslimane na dostavljanje informacije o islamu ne samo bh. narodima,
već i narodima ostalih evropskih zemalja, a preko dijaspore i žiteljima Amerike
i Australije, na primjeren i suvremen način.
Prije svega, to je dužnost na koju
nas je Allah dž.š. obavezao. U Kur'anu a.š. Allah dž.š. je propisao
muslimanskom ummetu da čovječanstvu dostavi poruku Svoje posljednje Objave:
"I tako smo od Vas stvorili
pravednu zajednicu da budete svjedoci protiv ostalih ljudi i da Poslanik bude
protiv Vas svjedok." 2:143
Ovdje svjedočenje znači dostaviti
poruku islama, tj. pozivati ljude Allahu dž.š. (kao što je kazano u Kur'anu
41:33).
Poslanik je upotpunio svoju misiju
prenijevši poruku islama cijelom Arabijskom poluotoku i šaljući vjeropozivajuća
pisma državnicima susjednih zemalja. U svom je govoru na oprosnom hadžu
naglasio obavezu propagiranja islama svakom muslimanu kazavši:
"Oni koji su prisutni neka dostave moju poruku odsutnim!" (Buhari)
Nije nam Poslanik nigdje u svom
djelovanju sugerirao da sa dostavljanjem poruke islama treba početi tek onda
kada postanemo savršeno islamsko društvo. U Buharijinoj zbirci nalazimo ove
njegove riječi:
"Prenesite od mene drugim makar i jedan ajet!"
Stoga, ni pojedinac ni zajednica
nemaju pravo odgađati ovu dužnost pod isprikom da je najprije nužno postići
stepen vlastitoga savršenstva u vjeri; čim neko nešto sazna o islamu, dužnost
mu je to prenijeti onom ko nije imao priliku da to sazna i pozivati ga, u ime
Boga, Njegovoj istinskoj vjeri.
Premda je prenošenje poruke islama drugim članovima ljudske zajednice posebno naglašeno i naređeno, nije nam dozvoljeno uvoditi ljude u vjeru silom ili prinudom, jer je to Allah dž.š. nedvosmisleno zabranio (Kur'an 2:256) Članovi ljudskoga roda na zemlji imaju Bogom dž.š. datu slobodu da se predaju Njemu (isključivo Bogu) ili pak "taaguutu" tj. sotoni.
Moralno i duhovno liječenje
Muslimani su, i generalno i globalno
posmatrano, moralni i duhovni liječnici kojima je Allah dž.š. stavio u dužnost
obavezu dijagnosticiranja "pacijenata" i njihovo liječenje. Muslimani nerijetko tvrde kako islam
predstavlja lijek za bolesti Zapada, međutim, još uvijek im nedostaje
inicijative, znanja i kuraži da islamsku medicinu ponude zapadnim društvima. Zar može biti prihvatljivo da "doktor
medicine" sjedi sa bolesnicima koji plaču i jecaju a da im ne ponudi lijek?!
Slično je sa muslimanima, moralnim i duhovnim liječnicima, koji žive u
društvima velikog broja moralno-duhovnih bolesnika, znaju za lijek, ali ga
"kriju". Oni prema samima sebi imaju obavezu, ne samo da ne prihvate socijalne,
moralne i duhovne bolesti i izopačenosti Zapada, već da "ugroženim" pruže
liječenje lijekovima koje nudi islam.
Islamski nalog koji zabranjuje
alkohol i opojna sredstva npr. izliječili bi zapadno društvo od alkoholizma i
odavanja drogama. Islam eliminira kako ponudu tako i potražnju (zlo)upotrebe
droga. Nadalje, islamski sistem izdvajanja onoga čime nas je Bog opskrbio
(zekat) uspostavio bi društvenu pravdu i jednakost u materijalnom pogledu.
Zabrana brakolomstva i preljube uklonila bi probleme visokog procenta razvoda,
problem razvedenih roditelja i maloljetničke delikvencije. Jednakost svih u
društvu i ravnopravnost u pogledu dobijanja prilike za uspjeh u radu
uspostavila bi društvenu pravdu i blagostanje za sve podjednako. Prihvatanjem
koncepta odgovornosti Allahu dž.š. koji sve vidi, sve može, sve zna, sve čuje i
koji je pravedan, smanjio bi stepen kriminala na tačku koja bi omogućila mir i
sigurnost za sve.
Uzroci nemoći muslimanskih društava
Islamski obnovitelji u mnogim muslimanskim
zemljama sve čine da se uspostavi islamski način života, ali, po našem
mišljenju ne uspijevaju uglavnom zbog slijedećeg:
a) Duhovna zamrlost i korupcija,
b) Nedostatak razumijevanja islama i njegovih naloga,
c) Sekularno nastrojeni i opresivni vladari, kraljevi, emiri i diktatori,
potpomognuti antiislamski raspoloženim Zapadom,
d) Uvijek prisutna ruka zapadnih kontarobavještajnih službi, koja upotrebljava
sve vrste prljavih trikova da zaustavi uspon islama pod izgovorom borbe protiv
funadamentalizma.
Međutim, kada bi se islam uspio proširiti na Zapadu u značajnoj mjeri i kada bi mnogo više ljudi tamo shvatilo islam pravilno, među muslimanima bi se našao i značajan broj političara, novinara, prosvjetnih radnika, biznismena, diplomata i drugih. Sa onim koji već suosjećaju simpatije prema islamu i nastoje na svim nivoima zaštititi interese islama i muslimana, oni ne bi dozvolili stranim sumnjivim kontraobavještajnim organizacijama da vršljaju u muslimanskim zemljama i djeluju na neprijateljski način. Nasuprot tome je primjer države Izrael i zapadno-evropskih zemalja gdje se ove organizacije ne miješaju u unutrašnje stvari tih zemalja dozvoljavajući im da budu uređene na način kako to njihovi građani žele. U slučaju muslimanskih zemalja pak, strani neprijatelj je tamo da kuje zavjere protiv islamskih vrijednosti i oživljavanja islama kao načina života. Prodor islama bi na Zapadu, u svakom slučaju, imao pozitivan psihološki efekat, posebno na arapsko-islamske zemlje i njihove stanovnike, koji taj Zapad s neobjašnjivim zanosom vole imitirati.
Ko se ne posveti taj se ne prosvijet(l)i
Poslanik a.s. je uzor muslimanima od kojih
se traži da budu uzor ostatku ljudskoga roda. Tek onda, kada sebi stave u
dužnost da islam prezentiraju drugima, shvatiti će važnost ove uloge. O islamu
će morati učiti prije nego ga drugima predoče tako da će to imati pozitivnog
uticaja u smislu njihovog vlastitog napredovanja i pročišćenja, kako moralnog
tako i duhovnog. A da je to put ka uspjehu koji znači osvajanje ključeva
dženneta jamči nam Allah dž.š. i obećava:
"Postići će šta želi onaj koji se očisti." (Kur'an 87:14)
Da'wa kao termin
Prema mnogim znanstvenicima koji se bave
problematikom propagiranja islama treba koristiti termin DA'WA, koji
podrazumijeva prenošenje poruke islama nemuslimanima i indiferentnim
muslimanima, koji ne prakticiraju islam. Ove slojeve muslimana treba iznova
poučavati (islamizirati) i motivirati kako bi postali bolji vjernici.
Radna definicija da'we za institute
za islamsko informiranje i obrazovanje, kao i radio-televizijske kuće koje bi
po našem mišljenju islamske zajednice širom svijeta što prije trebalo da
osnuju, mogao bi uključivati slijedeće funkcije:
a. Prenošenje poruka islama nemuslimanima,
b. Ulaganje napora u pravcu uklanjanja pogrešnih informacija o islamu i
muslimanima iz školskih udžbenika i svih vrsta medija,
c. Ulaganja napora u uključivanje novih članova u islamsku zajednicu,
d. Iznalaženje izvora materijalnih sredstava, regrutiranje dobrovoljaca i
obezbjeđivanje treninga za da'wa aktiviste.
Izvori razvoja
Razvoj IZ i njena aktivnost na da'wi zahtjevali bi kadrovske i materijalne izvore. Muslimani BiH bi u ovoj početnoj fazi morali zahtjevati pomoć od svojih članova. Novi muslimani, posebno, oni iz intelektualnih krugova, ulazeći u islam, sa sobom bi nosili vlastita materijalna sredstva i sposobnosti. Muhammed a.s. je, kako prenosi Buhari, rekao da su novopridošli muslimani koji su se isticali svojim moralnim osobinama u predislamskom dobu prednjačili kao muslimani nakon što su prigrlili islam. To jednostavno znači da će propagiranje islama postati jedan vlastiti katalizator razvoja nakon uložene enegrije, novca i znanja. Međutim, ovo se neće dogoditi dok god u organizirani početak ne zakoračimo sa definiranim ciljevima podstičući ga sve dok sam od sebe ne počne napredovati i davati rezultate.
Dr. Senad Agić