PREDSJEDNIK VLADE BEZ DRŽAVE I PREMIJER BEZ KOMPETENCIJA
Salam Fajad je u Berlin stigao kao premijer. Ipak, nekadašnji visokorangirani uposlenik Svjetske banke, kojeg zapad cijeni zbog njegovog integriteta je kralj bez zemlje. On nije premijer jedne države, već jedne vlasti koja nema nikakve kompetencije, koju Izrael treba da bi se brinula za mir u onim palestinskim područjima koja još nisu pod kontrolom Hamasa.
Fajad pri tome još ne zastupa ni trećinu palestinskog stanovništva. Strogo uzevši, on ima samo dva procenta jer toliko je glasova Palestinaca dobila njegova građanska lista na Paralamentarnim izborima prije dvije godine. Tek nakon što je Hamas preuzeo kontrolu nad Pojasom Gaze, on je postao premijer prelazne vlade, koja nema legitimitet u palestinskom ustavu.
Fajad, kojeg je zapadu još Arafat nemetnuo i koji je za vrijeme njegove vladavine djelovao angažirano u beznadežnoj borbi protiv korupcije, sada je i sam korumpiran.
On i predsjednik Abas se u svojim uvjeravanjima pozivaju na borbu protiv okupacije od čije milosti oni žive i zahvaljujući kojoj su priviliegirani. Pri tome ih se odriče polovina stanovništva u palestinskim područjima. Dramatični događaji u Gazi gdje trenutno stotine hiljada ljudi priređuje najveće bježanje iz zatvora svih vremena, čini se da se njih ne dotiče.
Od Fajada se u Berlinu svakako nisu čuli apeli da Palestinci u Gazi dobiju natrag svoja prava i dostojanstvo. Nije se čulo ništa više od ukočenih zahtjeva da se granica u pojasu Gaze otvori za opskrbu životnim namirnicama.
Salam Fajed je predsjednik vlade bez države, premijer bez kompetencija. Go kralj bez države. On nije ništa ponudio. On ne može donijeti mir niti za Palestince, niti za Izrael. On nije ništa više od marionete. A jedan od konaca na kojem on visi, vuče također i njemačka Vlada. Berlin također radije razgovara sa jednim premijerom koji ne psotavlja zahtjeve i u teškoćama ne donosi kritike na račun Izraela.
Sa njim se može razgovarati o dječijim vrtićima i školama i mogu se svečano najavljivati projekti koji trebaju ublažiti okrutnost opsade. Ipak mirovni proces ne boluje zbog premalo dječijih vrtića. On boluje zbog nepravde koju je Palestincima donijela 40-to godišnja potlačenosti i zbog izraelskog nedostatka volje za mirom, kao i palestinske vlade koja nije demokratski legitimna.
Bettina Marx