O MUSLIMANSKIM KRIJENIMA BARAKA OBAME

     Dalje on navodi: "Neke rečene stvari su tačne, neke ne, te zato pišem ovo pismo da bih pojasnio stvari u vezi toga. Da, tačno je da ja imam ime koje je uobičajeno među kenijskim muslimanima, odakle je došao moj otac, i da je moje srednje ime Husein. Barak je ime koje znači blagoslov, a ime Husein je oblik koji je izveden iz riječi ljepota. Pošto ne postoji ništa loše sa konceptom Božanskog blagoslova i ljepote koju On stvara, ja ne mogu uvidjeti koji bi bio problem s ovim imenima. Neki će možda reći da bi bilo nezgodno imati predsjednika sličnog imena kao smaknuti bivši irački diktator? Moj je odgovor na ovo jednostavno ne; prije da je snaga i ljepota Amerike u tome da sin jednog Afrikanca, s imenom koje "zvuči simpatično", rođen pod britanskom kolonijalnom vlašću, sada može biti ozbiljan kandidat za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država.

     Moj otac je bio musliman i, premda ga ne znam dobro, religija moga oca i njegova porodica su uvijek bili nešto za što sam bio zainteresiran. Ovaj interes je postao još jači kada se moja majka udala za indonezijskog muslimana i, kao dijete, ja sam živio u Indoneziji te pohađao školu s ostalim muslimanskim učenicima. Vidio sam njihove roditelje te posmatrao njihove dnevne molitve, majke su bile pokrivene hidžabom, te atmosferu u školi koja bi se mijenjala tokom ramazana i proslave Bajrama. Čovjek za kojeg se moja majka udala nije bio previše religiozan; ali bi kadkad posjećivao džamiju, također imao je u kući primjerke Kur'ana na različitim jezicima i knjige koje govore o životu Božijeg poslanika Muhammeda. S vremena na vrijeme bi i citirao islamske fraze kao što su npr: "niko uistinu ne vjeruje dok ne želi za svoga brata isto ono što želi samom sebi", "okrutnost je gora od ubistva" i "svi ljudi su jednaki, jedina razlika je u našim djelima"

     Odrastajući na Havajima sa mojom majkom i njenim roditeljima dovelo je do toga da islam uveliko izblijedi iz moje svijesti. Moja majka me je podučila vrijednostima humanizma i ja nisam odrastao u domu gdje je učena religija. Sa tim sam se susreo tek kasnije, kada sam pohađao koledž na Kolumbia univerzitetu i pravo na Harwardu, pošto je obje škole pohađalo dosta muslimana. Neki od njih su bili moji prijatelji i mnogi od njih su dolazili iz država koje imaju neprijateljske odnose sa našom nacijom. Iskustvo iz mog ranog djetinjstva u Indoneziji mi je pomoglo da ih upoznam, učim od njih i za mene muslimani ne predstavljaju ništa strano. U mojim iskustvima do koledža muslimani nisu bili ništa manje egzotični od mormona, Jevreja ili Jehovinih svjedoka. Nakon koledža stanovao sam u Čikagu i radio kao organizator u lokalnoj zajednici. Čikago inače ima jednu od najvećih muslimanskih populacija u Americi (oko 300 000 ) i muslimani su jedni od najproduktivnijih građana u ovome području. Sreo sam veliki broj muslimana prilikom svoga posla kao organizator i kasnije u mojoj ranoj političkoj karijeri. U njihovim domovima sam jeo, igrao se sa njihovom djecom i gledao ih kao prijetelje, kolege i tražio njihov savjet.

     Nakon terorističkog napada od 11. 9. bio sam duboko potrešen kao ostatak Amerike i želio sam pravdu za žrtve ovog užasnog napada, ali nisam krivio sve muslimane niti islam kao religiju. Na temelju svog iskustva poznajem dobar karakter većine muslimana i vrijednost koju su donijeli u Ameriku. Mnogi, koji lično nisu poznavali muslimane, osudili su cjelokupnu religiju za loše postupke nekolicine; moja iskustva su me naučila da je to bilo nešto glupo i nerazumno. Poslije, imao sam šansu da posjetim domovinu porijekla moga oca i upoznam muslimanske rođake, uključujući moju nenu. Otkrio sam da su to bili ljudi koji su željeli iste stvari u životu kao ljudi ovdje u Americi, vrijedno su radili, trudili se da naprave bolju budućnost za svoju djecu, te se molili Bogu da im omogući uspjeh. To je ono što ću donijeti u ured predsjednika SAD. Odnosit ću se prema muslimanima iz pozicije familijarnosti i poštovanja, što je u ovom periodu historije naše nacije itekako potrebno."