Hidžret kod Bošnjaka u džematu Saff Odense u Danskoj
Malik ibn Enes reče: ”Nije ljepši dan osvanuo u historiji od onog momenta kad sam ugledao Poslanika s.a.v.s. da ide od Senijjetul Veda.” To je bio momenat kada su Medinelije, Ensarije i Muhadžiri ugledali Poslanika s.a.v.s. u pratnji Ebu Bekra da se približava gradu. To je bilo preseljenje muslimana, koji nisu mogli više trpiti zulum mušrika. Preseljenje, odnosno Hidžret iz Mekke u Medinu označava prvu godinu hidžretskog kalendara, koja je arbitrarno usvojena kao početak računjanja vremena za vrijeme halife Omera. Hidžret se desio 622. po Isa. a.s.
Nije mi ljepši dan osvanuo od subote 25. oktobra, odnosno 1. muharrema 1436. godine. Taj dan je bio lijep, posebno ispunjen toplotom, isključivo zato što se pričalo o Poslaniku s.a.v.s., o Hidžretu, o insanijjetu, o žrtvi. Džemat Saff Odense u Danskoj bio je domaćin obilježavanja ulaska u Hidžretsku 1436. godinu. Mnoštvo djevojčica u mahramama, dječaka lijepo dotjeranih, mnoštvo ljudi - za tren me vratilo u djetinjstvo i skupove u mahalskoj džamiji – te ta uvijek fascinantna i nikad dokučena melodija tekbira, iznesena glasovima prisutnih, koja nanovo i na neobjašnjiv način poput blagog povjetarca širi smiraj na svaki dio duše vjernika. Možda baš tekbiri prenose djelić osjećaja Ibrahima a.s., u trenutku kada mu Džibril donosi ovna, da ga žrtvuje na mjesto svoga voljenog Ismaila.
Te večeri vaiz je bio Sulejman ef. Čeliković, koji je došao iz Kaknja. On je svojim nadahnutim načinom govora i sposobnošću ilustriranja predstavljao detalje dešavanja Hidžreta, te stavljao u kontekst poruke Hidžreta u današnju turbulentnu svakodnevnicu. Govoreći o Esmi, kćerki Ebu Bekra, koja nije izdala Poslanikas.a.v.s. i babu Ebu Bekra mušricima, te je i zbog toga udarcem Ebu Džehla i okrvavila, dala svima nama lekciju kako se brani vjera. I ako je bila mala djevojčica, ona je znala šta brani. U koliko naša omladina ne bude znala šta je vjera, neće znati ni šta će braniti. Nadalje spominjući Poslanika s.a.v.s., kako je penjući se u pećinu prokrvario na nogama, htio je reći nama da će put vjere biti težak, i da Poslanik sam svojim primjerom to svjedoči. I ako je Poslanik – i najodabranijini on nije pošteđen iskušenja. Dalje u svome obraćanju Sulejman ef. je govorio kako je Poslanik s.a.v.s. prvo sagradio džamiju Kuba dolazeći u Medinu, htijući povući paralelu sa velelijepim objektom koji su Bošnjaci Odense i cijele Danske kupili i preuredili u džamiju i popratne objekte, da bi na taj način očuvali svoju vjeru i tradiciju. ”Ono sto je Gazi Husrev Beg za Sarajevo, i Ferhat paša za Banja Luku, to ste vi za Odensu,” govorio je ef. Čeliković.
Uspomene na našu prelijepu domovinu evocirali smo slušajući recitacije polaznika mekteba džemata Saff Odense.Pod strogom palicom vrijednog imama u džematu Saff Elmedina ef. Kadrića, mališani su na čitkom bosanskom jeziku zborili najljepše stihove i recitacije o Bosni i Hercegovini, te životopisu Poslanika s.a.v.s.,a prije početka programa,polaznicima mektebske nastave su uručeni paketići u povodu nove hidžretske godine. Elmedin ef. naglasio je važnost mektebske nastave, te je uputio apel roditeljima da šalju djecu na pouku, koja se u džematu Saff odvija tri puta sedmično. Gostima se obratio i Nermin ef. Babić, glavni imam Islamske Zajednice Bošnjaka u Danskoj, koji je u svom obraćanju govorio o našoj duhovnoj hidžri, koja treba da promijeni naše, kako unutarnje i pojedinačno, tako i međubratsko stanje, u ono stanje kakvo su posjedovali Muhadžiri i Ensarije.
Program su svojim prisustvom uvećali i hor džemata Randers, na čelu sa velikim pregaocem na putu Islama, hadži Kadrijom Pitarevićem, koji je aškile tumačio ilahiju ”U Medinu pošao bih”. Njegovo tumačenje izmamilo je suze džematlijama, zbog ljubavi prema Poslaniku s.a.v.s.
Na kraju ostaje čestitka vrijednom džematskom odboru Džemata Saff, te imamu džemata, na uspješno organizovanoj manifestaciji, i molba Allahu dž.š. da ih učvrsti na putu širanje Islama.
Mirza Gunić