KOMENTAR: HALIFAT NA SRPSKI NAČIN
Da su Bošnjaci iz Srbije kroz svoju historiju proživljavali i teža iskušenja od onih kroz koje prolaze u zadnjih nekoliko godina, posvjedočit će mnoge historijske činjenice i zapisi.
Iako dugo skrivani, podaci govore o stotinama na pravdi Boga ubijenih i u zatvore otjeranih sandžačkih Bošnjaka nakon Drugog svjetskog rata. Također, svjedoče o srpsko-komunističkim progonima u drugoj polovini proteklog stoljeća, u kojima su put Turske, SAD ili Australije otjerane cijele muslimanske porodice.
Ta država Srbija i njeni namjesnici proteklih dana iznova su udarili na duhovni identitet sandžačkih Bošnjaka, pri čemu su za instrument tog obračuna upotrijebljeni njihovi vjerski i politički autoriteti. I sve to se dešava u vrijeme dok se Bošnjaci, nakon svega što su preturili kroz stoljeća, nanovo bore za svoj opstanak u Sandžaku.
Mač kojim je sistem krenuo na toliko potrebno jedinstvo bošnjačke zajednice u Srbiji ovog puta gurnut je u ruke ostarjelog i senilnog višedecenijskog beogradskog muftije Hamdije ef. Jusufspahića koji je, umjesto da svoje penzionerske dane troši kroz mudrost komunikacije sa svojim vjernicima, skoro s epskom nadahnutošću krenuo je na svog legalno izabranog nasljednika Muamera ef. Zukorlića iz Novog Pazara.
Kordoni policije na ulicama grada koji ima najviše Bošnjaka u Srbiji, Novog Pazara, upadi u džamije i premlaćivanje vjernika na namazu, međubratsko pljuvanjc i potezanje pištolja muslimana na muslimana, tragična su posljedica borbe za halifat po beogradskom receptu, na koji su pristali sljedbenici Sejde Bajramovića u ovoj državi, a koje u maloj šaci para i još manjoj šaci vlasti nikada nije bilo teško pronaći na ovim prostorima.
Cilj međubošnjačkog obračuna u Srbiji potreba je srpskog sistema da se domogne tapije nad duhovnom snagom Bošnjaka ove države i to kroz karikaturalnu ulogu njihovih tobožnjih političkih i vjerskih predstavnika.
Da li će u tome uspjeti, zavisi upravo od mudrosti i snage Bošnjaka Srbije koji moraju znati ko su sijede brade sa predizbornih skupova Šešeljevih radikala i Koštunicinih tobožnjih demokrata.
Almasa Hadžić