Iz sarajevskog džemata Podlugovi organizovan odlazak na dženazu u Kozarac
Nakon sabah-namaza zajednička fotografija, a onda put Prijedora i Kozarca. Nakon što je deset momaka iz džemata pješačilo od Podlugova do Potočara, otganiziranja autobusa iz naše sredine do Nezuka odakle je 28 ljudi iz naše srdine pridružilo se „Maršu mira“ te posjete Potočarima, 20.7.2014. veliki broj džematlija iz Podlugova krenuo je na dženazu u Kozarac. Dan žalosti. Već drugi put ovoga jula, već drugi put ovog Ramazana. Poema „Hava, majka Prijedorčanka“, o majci Havi i njenom gubitku šest sinova i muža. Gromoglasno učenje ajeta o snazi, o tome da se svi Bogu vraćamo, da žrtve na Njegovom putu ne mogu biti proglašene mrtvim. Kozarac, gradski stadion-sve podsjeća na Potočare, na Višegrad, na Vlasenicu... Poredani tabuti, u njima kosti, pored njih čuče majke, sestre, supruge, grče se, jecaju, miluju zeleni pokrivač. Nakon 22 godine saznale su gdje su kosti njihovih najdražih. Moći će im otići na mezarje proučiti fatihu. O razmjeri zločina počinjenog u Prijedoru, Kozarcu i okolini saznajemo iz obraćanja Enise Duratović-Hegić, kojoj su kada je imala osam godina ubijeni brojni članovi porodice. Ona je istakla da je 22 godine čekala da se pronađu njihova tijela, te da se ovaj zločin ne može ni oprostiti ni zaboraviti. Ona i njen muž jučer su se oprostili od 27 članova svoje porodice. -Neka se više nikada i nikome ne ponovi sudbina koja je nas zadesila. Molimo Gospodara svjetova da nas u našoj borbi pomogne, da one koji su zločine počinili stigne dunjalučka kazna, ako izbjegnu onu ovozemaljsku. Utjeha nam je Bože, da Tvoj sud neće moći izbjeći - navela je Duratović-Hegić.
Organizovan prijevoz iz Džemata Podlugovi
I mi iz Ilijaša, stigli smo u Kozarac na kolektivnu dženazu, suosjećamo s boli, društvo smo u patnji. Većina putnika iz Ilijaša zapravo je iz Srebrenice, preživjeli su slične stvari kao i Prijedorčani. Prijevoz je bio organizovan iz Džemata Podlugovi. Poslije sabah namaza, krenuli smo na tužni daleki put. I u Podlugovima je u julu sve u znaku sjećanja na naše stradale nevine žrtve-tako je organizovan i pješački pohod nekoliko momaka i jedne djevojke u Srebrenicu, kao i Dani sjećanja na genocid u Srebrenici. I znaju naši sugrađani da nije kraj, da se moramo prisjećati ma koliko boljelo, da možda smognemo snage da oprostimo, ali zaboraviti se ne smije kako se nikada i nikome ne bi ponovilo. Delegacija Udruženja porodica šehida i pogunulih boraca Općine Ilijaš i Džemat Podlugovi odali su počast, proučili fatihu i položili cvijeće na zvaničnom obilježavanju 22 godine stradanja u Prijedoru i kolektivne dženaze i sahrane za žrtve.
Dženaza i obraćanje zvaničnika
S tugom, boli, suzama i porukama da se nikada ne zaboravi zločin nad Bošnjacima u Prijedoru i da odgovorne mora stići ruka pravde hiljade građana ispratilo je jučer na ukop posmrtne ostatke 284 bošnjačke i jedne hrvatske žrtve koje su ubijene tokom proteklog rata na području Prijedora. Posmrtni ostaci žrtava su nakon 22 godine ekshumirani iz masovne grobnice Tomašica. Osnovna poruka iz Kozarca je da zločinci moraju biti kažnjeni i da će ih, ako ne ovozemaljska, onda stići Božija pravda, ali i da je sramotno što u Prijedoru i RS nije dan žalosti. Reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović kazao je da s „tugom i boli spuštaju u mir mezarja kukavički ubijene Prijedorčane“. -Danas u Prijedoru i Kozarcu, kao i neki dan u Srebrenici, pa još prije u Vlasenici, Bratuncu i Zvorniku na Drini, svjedočimo dubokom bezdanu u kojem je rođeno zlo zločina genocida. To zlo začeto je u lažnoj svetosavskoj duhovnosti i uzgajano na poljima mržnje. Sablasno je ono i zastrašujuće - naveo je ef. Kavazović. U Prijedoru je, naveo je, „počinjen genocid“. -Ovdje, u Prijedoru, izdat je ljudski rod i ta izdaja još uvijek traje u Haagu i New Yorku. Tomašica je i danas slika tog bezdušnog svijeta, njegovo ružno lice, izdajnički i kukavički duh koji se boji da presudi genocidu koji je ovdje počinjen. Možda nećemo upamtiti nakazna lica svih zločinaca koji su počinili genocid nad našim narodom, ali ćemo pamtiti lica onih koji ih nisu osudili za ono što su činili - rekao je Kavazović. Prisutnima na kolektivnoj dženazi se obratio i visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko koji je rekao da se porodice i svi ostalih od ubijenih danas opraštaju po drugi put. -Ne smijemo ih zaboraviti, jer ako ih zaboravimo, kao da smo ih mi ubili. Danas se sjećamo i jednog od najstarijih prava na svijetu, a to je pravo na dostojanstvo. Laž i nepravda nemaju budućnost, samo na istini i pravdi se može graditi mir. Mi znamo da Haški sud nije jedini sud. Ima i onaj Božiji i tamo je sve zapisano. Mrtvima želimo da budu u džennetu, jer znamo da je njima tamo najljepše mjesto, a mrtvome Hrvatu Anti Doliću, želimo mjesto u raju - rekao je Inzko. Nakon klanjanja dženaza bošnjačkim žrtvama nekoliko hiljada članova porodica i drugih građana BiH na lokalna mezarja, Bišćani, Čarakovo, Hambarine, Rakovčani, Rizvanovići, Zecovi, Skela i Kamičani su prevezeni posmrtni ostaci ubijenih Bošnjaka, te ispraćena i jedna žrtva hrvatske nacionalnosti Anto Dolić. Identificirane žrtve pronađene su uglavnom u masovnoj grobnici Tomašica na području Prijedora iz koje je 2013. godine ekshumirano 435 žrtava, od toga 275 kompletnih tijela. Najmlađa žrtva koja je ukopana je dječak Elvis (Munib) Šarčević. Imao je 13 godina kada je ubijen, a njegovi posmrtni ostaci pronađeni su u masovnoj grobnici Tomašica. Najstarija žrtva je Salih (Mujo) Kadirić koji je rođen 1915. godine, a i njegovi posmrtni ostaci pronađeni su u masovnoj grobnici Tomašica. Među identificiranima su i tri ženske osobe, a najstarija među njima je Đula (Ibrišim) Duratović, rođena 1924. godine. Najmlađa među žrtvama ženskoga spola je Zineta (Nedžib) Kahrimanović koja je imala 27 godina.
Nermina Durić-Kahvedžić
