REAGOVANJE NA BLASFEMIČNI FELJTON O ISLAMU OBJAVLJEN U LISTU PRAVDA

     Kako je jedan od najvećih ispita demokratije na medijima i medijskoj sceni, isto tako na njima se može ispitati tolerancija, razumijevanje različitosti, širokogrudnost, saosjećanje i spremnost na suživot sa onim ko ne vjeruje i ne razmišlja isto. Međutim, prije nekoliko dana, kada se muslimanska populacija u svijetu - pa i ovdje u Srbiji - pripremala za doček najsvetijeg mjeseca Ramazana, iznenadilo je mnoge to što se u jednom dnevnom listu ponovo pojavio govor mržnje i to u najružnijem obliku, zadirući i blateći svetinje, ni manje ni više nego ono što se zove vjera ili ono što je najsvetije u njoj, a to su njeni nosioci, tj. Božiji poslanici. 

Napad na Muhameda a.s. duboko vrijeđa muslimane

     Dobre poznavaoce autora ovih tekstova nimalo nije iznenadilo to što su pisali i način na koji su to uradili, ali ih je možda iznenadilo to što nisu imali obzira ni poštovanja ako ne prema Muhamedu a.s., čiju su zaslugu i doprinos ljudskom rodu priznali svi relevantni istraživači, kako savremeni tako i tokom istorije, bar su trebali imati poštovanja prema milijardu i trista miliona ljudi, njihovih poštovaoca i vjernika, ili ako ne prema svemu tome onda su minimum poštovanja trebali pokazati prema nama, svojim komšijama, koji se duboko nadaju da se u ovoj zemlji i sa ovim ljudima, bez obzira na njihovu nacionalnu ili vjersku pripadnost, može živjeti. Svakog muslimana u Srbiji, bez obzira na nacionalnu pripadnost, boli, pogađa i duboko vrijeđa to što su doživjeli da u svojoj državi, umjesto ramazanske čestitke, programa, priloga kojima bi se obilježio ovaj sveti mjesec, Ramazan dočekao sa serijalom u feljtonu o islamu u dnevnom listu Pravda koji objavljuje dijelove iz knjige pod naslovom „Senka Džihada", pisca Srđa Trifkovića

Mržnja, netrpeljivost i odbojnost

     Rekao sam da one koji prate dotičnog pisca i njemu slične, poput Darka Tanaskovića, nije mnogo iznenadio vokulator koji je iskoristio u svom djelu, a koje objavljuje list Pravda.   Poznato je da ovaj pisac u svim svojim izjavama, člancima, feljtonima i u svakoj drugoj prilici kada govori o islamu i muslimanima ne krije svoju mržnju, netrpeljivost i odbojnost.

     Primjer navedenog je sljedeći citat: Izjava Danila Kiša: "Ko promaši staljinizam, promašio je sve", danas bi trebalo da se parafrazira i da glasi: "Ko promaši islam, promašio je sve" - rekao je ambasador Srbije u Vatikanu Darko Tanasković, pisac pogovora za knjigu Srđe Trifkovića "Senka džihada - Islam: dogma, istorija, ambicija", koju je posle engleskog originala iz 2002. godine na našem jeziku sada objavila Srpska književna zadruga.

     Od ozbiljnog naučnog istraživača očekuje se da bez predrasuda proučava i objektivno govori o onome čime se bavi. Međutim, na samom početku Trifkovićevog rada može se uočiti nedostatak objektivnosti i racionalnosti. Na samom početku dolazi do izražaja ono čime je on opsjednut, a to je mržnja prema islamu.

     Mržnja čovjeku zasljepljuje srce i ograničava vidike, ne dozvoljava razumu da racionalno prosuđuje već ga sljepilo vodi u mrak iz koga je teško izaći.

Zbir neistina 

     Ono što je po slijedu dešavanja kada neko sebe tako optereti jeste nedostatak argumentacije za ono što navodi kao tvrdnju i stav, što direktno utiče na autentičnost podataka koje iznosi. Tako autor vrlo često navodi netačne podatke koje pripisuje islamu, a koje su u suštoj suprotnosti sa principima islama. Npr. navodi o silovanju žena koje su u zarobljeništvu suprotni su islamu i muslimani tako gnusan čin nikada nisu radili. Dakle, to je neistina za koju ne iznosi nikakav dokaz niti relevantan izvor na koji bi bazirao svoju tvrdnju. Autor feljtona također pokazuje elementarno nepoznavanje istorijskih datuma pa kaže da se Muhamed a.s. vratio u Medinu, kao da je Medina bila njegovo prvobitno boravište, što nije tačno. Tačno je da je Muhamed a.s. iz Meke došao u Medinu, a ne obrnuto.

     Također, među gnusnim neistinama koje iznosi su tvrdnje da je Muhamed a.s. kršio ugovore sa Jevrejima i da je naređivao njihovo ubijanje, što, naravno, nije tačno, posebno imajući u vidu da islam zabranjuje ubijanje ljudi, jer „ko ubije jednog čovjeka kao da je pobio sve ljude, a ko spasi jednog čovjeka kao da je spasio sve ljude" (Kur'an, 5/32).

     Neistina je i to što navodi da su se u Meki na dan ulaska oslobodioca dogodila nedjela. Ni jedan istoričar Muhamedu a.s., niti muslimanskim vojskovođama, ne pripisuje nasilje, genocid, nemoral i slično. Taj dan je upisan u istoriju čovječanstva kao dan amnestije. Naime, Muhamed a.s. je amnestirao sve stanovnike Meke, tako da je prosto nevjerojatno sa kojim pravom i kojom argumentacijom Trifković govori o tom događaju na taj način. Osnovno pravilo u islamu je da nema prisiljavanja u vjeru, što Kur'an decidno navodi: „Nema prisile u vjeru" (Kur'an, 2/256) i svaka optužba po tom pitanju nema osnove niti se bazira na činjenicama.

Spletke i podvale

     Ono što autor uporno pokušava da nametne je spletka i podvala kojom pokušava da poveže svoje izmišljene scene sa objavom Kur'ana, kao da je Muhamed a.s. izmišljao citate da bi njima potkrijepio svoja djela, što je neosnovana optužba i još jedna u nizu neistina. Kada bi Kur'an bio izmišljen kao Božija objava, djelo polupismenog čovjeka - kako autor opisuje Poslanika islama - kako onda pojasniti natprirodna svojstva Kur'ana koja potvrđuje savremena nauka i nemoć čovječanstva da danas napiše nešto slično njemu.

     Veliki problem na koji je, također, neophodno obratiti pažnju kada čitamo navode Trifkovića jeste činjenica da on često pogrešno navodi citate iz Kur'ana, namjerno izvađene iz konteksta, stavljajući im drugačiji kontekst kako bi ukazao na nešto što u biti nije poruka tih citata, ali što on pokušava nametnuti, npr: „Ostali će biti pobijeni, razapeti, ili će im biti odsječene šake i stopala suprotnim stranama." (Kur'an, 5/33)

     On je ove citate izvadio a da nije spomenuo početak tog ajeta, koji ukazuje da se ova kazna odnosi na posebnu vrstu ljudi koji nered čine po zemlji, tj. one koji se bave razbojništvom. On pokušava naglasiti da je, ustvari, naređenje opšteg karaktera - ubijajte ljude, što, naravno, nije istina.

     U prilog svemu navedenom navešću komentar jednog posjetioca sajta na kome se pojavljuje Trifunović na sebi svojstven način sa svojim tezama o islamu. Posjetilac koji, uzgred budi rečeno, nije musliman, odgovara na Trifkovićeve teze sljedećim riječima:

"Dobra tema da je bolje nema. Čudi me da se plašite islama, a na beogradskim ulicama od kršćana godišnje pogine više Srba kršćana nego u Sarajevu za zadnjih deset godina. Nisu sljedbenici islama u ETI, IRI, Zemunskom klanu već kršćani. U Srbiji nisu ratovali u Drugom svjetskom ratu sljedbenici islama već međusobno kršćani. Lakše je tuđu vodu mutiti nego svoju bistriti. Neka je i njihova mutna kad već našu pijemo mutnu, a izbistriti je ne možemo jer se bavimo drugima no sobom. Sve neki bajni naučnici. Imam osjećaj da sve što su naučili je da sjednu pored interneta, ukucaju ključnu riječ "islam" i eto knjige ili doktorske disertacije - prerađena kompilacija tuđih već objavljenih tekstova. Kamo sreće da su ponudili način kako da jedni pored drugih opstanemo, a ne kako, svojom mržnjom nehrišćanskom, pored njih da propadnemo. Budućnost se gradi na saradnji a ne mržnji, ljubavi a ne srdžbi, uzajamnoj pomoći a ne vlastitoj nemoći."  D.Š. (Vecernje novosti, 1. 02. 2007.)

Poistovjećivanje vjere i terorizma

     Dakle, najveća Trifkovićeva greška je što u svom radu, baveći se islamom, poistovjećuje vjeru sa nasiljem i terorizmom, pa ako neki musliman počini nedjelo onda ga oboji sa „islamski", a to nije slučaj sa pripadnicima drugih vjera, iako su njihova nedjela nekad mnogo veća, a posljedice istih razorne. Kao što je pogrešno razlikovati žrtvu. Svaka nepravda mora biti osuđena. Svaka nevolja je teška. Svaki bol je bol. Ljubav i nježnost kod svih ljudi su isti. Ne možemo reći da muslimani ne vole svoju djecu kao kršćani ili obrnuto, ne smijemo dijeliti osjećanja prema nacionalnom, vjerskom ili bilo kojem drugom opredjeljenju ili drugačije tumačiti. Isto tako nasilje, teror i nedjelo u bilo kom obliku - nedjelo je, ma od koga dolazilo i koje vjere ili nacije bili njegovi počinioci.

     Neumjesno je komentarisati sve navode i optužbe koje beskrupulozno iznosi Trifković u svom radu, ali dovoljno je uporediti njegove podatke sa bilo kojim relevantnim nezavisnim izvorom koji se ozbiljno bavi istorijom islama i spletke spletkaroša poput Trifkovića će biti rasvijetljene. Ono čime bi se ozbiljno trebalo baviti kada je u pitanju Trifković i objavljivanje njegovih nebuloza u jednom dnevnom listu, jeste pozadina i motiv.

Pozadina i motiv

     Kome odgovara da se govor mržnje tako glasno čuje i sjeme mržnje ponovo sije?

Zašto državni organi ne reaguju da spriječe širenje vjerske netrpeljivosti i mržnje?

Kako to da se po brojnosti drugoj religijskoj skupini u državi na tako gnusan i neprimjeran način omalovažavaju vjera i svetinje?

     Na sva ta pitanja i mnoga druga treba tražiti odgovore, a sigurno je da to nije slučajno.

Svako ko se bavi islamom, ili bilo kojom drugom vjerom i kulturom, treba voditi računa o propisanim i normama koje ne bi trebao prelaziti pod izgovorom slobode govora. Pored slobode govora postoji i pravo drugih na svetinju i poštovanje. Plašim se da je gospodin Trifković zaboravio, ili ne daj Bože, ignorisao ovo drugo.

Rukovodilac Mearifske službe Mešihata IZ-e u Srbiji

Muftija novosadski Rešad-ef. Plojović

(http://www.islamskazajednica.org)