BERLINSKI ZID U SVETOJ ZEMLJI

     Na poziv predstavništva Univerzalne mirovne federacije boravio sam zajedno sa kršćanskim i židovskim liderima proteklih dana, tačnije od 25. do 28. avgusta u Palestini i Izraelu, odnosno Jerusalemu, Betlehemu i Tel Avivu. Cilj posjete je bio upoznavanje sa činjeničnim stanjem u ovome području i pokušaj pozivanja i promoviranja nenasilnog pristupa rješavanju dugotrajnog konflikta, radi permanentnog mira i blagostanja kako u Palestini i Izraelu tako i u cijelome svijetu. Ovom prilikom susreli smo se sa mnogim muslimanskim, kršćanskim i židovskim vjerskim i političkim autoritetima u Jerusalemu, Betlehemu i Tel Avivu. Norveška međureligijska delegacija u kojoj sam i ja učestvovao pridružila se velikom broju delegacija iz skoro cijeloga svijeta, posebno iz Amerika i Evrope. Prijatno iznenađenje je bilo vidjeti i predstavnike iz Bosne i Hercegovine prof. Hasana Muratovića i novinara Ahmeda Hadžijamakovića.

Muslimani i kršćani rame uz rame

     Mirovna federacija sa projektom "Mirovna inicijativa na Bliskom Istoku" uspjela je ovoga puta okupiti preko 200 uglednih ličnosti iz vjerskog, političkog, medijskog i obrazovnog života iz svih krajeva svijeta. U okviru programa imali smo susrete i posjete spomenutim palestinskim i izraelskim gradovima, konferencije, dijalog-forume, izlete itd. Prva aktivnost po pogramskoj shemi bila je posjeta palestinskom gradu Betlehemu na Zapadnoj obali, gdje je najsvetije kršćansko mjesto. Tu smo, pored posjeta imali i otvorene razgovore sa vjerskim i političkim predstavnicima iz reda muslimana i kršćana. Kao prvo treba reći da nije bilo odvojenih razgovora sa jednima, pa sa drugima, nego su i   muslimani i kršćani zajedno nastupali i jednim glasom nas upoznavali sa strašnim stanjem i nepodnošljivim životnim uslovima u ovome dijelu Svete zemlje. Za ibret je bilo vidjeti kako muslimani i kršćani stoje rame uz rame u Palestini.

Zid koji razdvaja ljude

     Iz susreta i razgovora sa ovim ljudima dojmu se nije mogla oteti njihova velika zabrinutost i razočaranost stalnim i rastućim pritiskom Izraela. Stanje stvarne zabrinutosti i razočaranosti je kulminiralo zadnjim podizanjem zida, koji je potpuno promijenio imidž, ne samo ovoga svetog grada, nego cijele palestinske teritorije. Pored toga gradnjom zida je, pored ionako teške situacije unutar Palestine i skoro nepostojećih komšijskih odnosa između palestinskog i izraelskog naroda na liniji razgraničenja, situacija je postala još gora. Komšije su još dalje jedni od drugih. Da bi stvar bila još gora zid je rastavio i rodbinu, jer braća koja su živjela jedni uz druge, i kojima je nekad trebalo 2-3 minute da bi jedni druge posjetili, sada za to trebaju i do 2 sata. Zid je od jedne ulice napravio dvije ulice, čak prepolovio kuću. Ionako unazađeni i civilizacijski zaostali zbog svega što im se dešava, zid palestinskom narodu odnosi i zadnju nadu za bolji i pristojni život, jer umjesto njihovog otvaranja i normalnog života sada su ne samo zidom, nego i postavljenim 540 kontrolnih punktova samo na Zapadnoj obali, postali narod, kojem se, bukvalno rečeno, određuje kada će u WC, a nekamoli kada i kako će kao svi normalni ljudi otići do pijace ili u grad u kupovinu ili na kahvu.

Stalno sužavanje palestinskih prostora

     Zid je prema izraelskim izvorima podignut iz sigurnosnih razloga što podrazumijeva zatvaranje određenog područja i garantiranje sigurnosti izraelskom narodu od samoubilačkih napada. Međutim iz svega što smo saznali i, što je najbitnije, svojim očima vidjeli, najmanje je sigurnost bila razlog podizanja zidova, jer je zid postavljen uz sama naselja na način da je tik uz kuće, ne ostavljajući ni dva metra od zemlje za obrađivanje, što je zapravo i pripadalo kućama. Radi se o velikim parcelama njiva i livada. Ovo dovoljno govori šta ustvari leži iza gradnje zidova, stalno sužavanje palestinskog teritorija kroz oduzimanje zemlje i gradnje novih ilegalnih židovskih naselja.  

Naselja kao logori

     Kada je rijec o zidovima moram također spomenuti nešto zastrašujuće, a radi se o tome da su neka naselja potpuno zatvorena, odnosno opkoljena, a riječ je o većim naseljima, sa velikim brojem ljudi, što nažalost od svega najviše liči na koncentracioni logor. Ta, to se najmanje očekuje od ®idova, naroda koji je prošao kroz logore i zna kako je biti u takvim i sličnim uslovima. Ovdje se radi o zatvaranju cijeloga naselja, gdje su napravljena tri ulaza-izlaza na kojima stoje vremena otvaranja i zatvaranja istih, i to tri puta dnevno po 15 minuta, zastrašujuće i sramotno! Ovim se dodatno otežava život narodu, koji treba na vrijeme da ide na posao, pa se dešava da zbog ovih zidova i mnoštva kontrolnih punktova ljudi ostaju bez posla, što uzrokuje veliku neimaštinu i alarmantno veliki porast neuhranjene djece. U to smo se uvjerili nakon što smo posjetili Karitasovu bolnicu za djecu, koja je otvorena i na raspolaganju   je za svu djecu, bez obzira na vjeru. Rečeno nam je da majke svjesno umjesto flašice mlijeka daju djeci pola flašice kako bi uštedjele za hljeb i druge potrepštine. Nadalje, uveliko su ljudi prisiljeni da prodaju namještaj iz kuća da bi prehranili porodicu. Palestinski narod je jedini narod na svijetu kojem zbog zida i kontrolnih punktova na putu, umjesto sahat vremena do posla ili grada, treba 4-5 sati. To znači da umjesto kretanja u 7 sati na posao oni moraju poraniti u 3 sahata ujutro, odnosno poslije ponoći. Sve je ovo rezultat nametanja za ljude nenormalnih i nepodnošljivih ograničenja, kao što je u ovome slučaju zid i kontrolni punktovi. Mnoštvo je drugih primjera koji govore o mizeriji u kojoj živi palestinski narod, muslimani i kršćani u Svetoj zemlji.

Kukavičluk Međunarodne zajednice

     Analizirajući sve što smo čuli i vidjeli u Betlehemu, postoji nevjerovatna neozbiljnost, nezainteresiranost, pasivnost i povrh svega kukavičluk Međunarodne zajednice da nešto konkretno uradi i zaštiti ljudska prava, čast i dostojanstvo muslimana i kršćana u Palestini. Oni su odlučni u donošenju rezolucija i presuda koje izraelska vlada bukvalno ismijava, kao što je slučaj sa presudom Međunarodnog suda u Hagu vezanom za gradnju zida, gdje stoji da je zid ilegalan i kao takvog ga treba ukloniti. Međutim Izrael nastavlja punom parom sa podizanjem zidova. Ovaj odnos Međunarodne zajednice je manje-više poznat, nego iz onoga što sam i sam primijetio, a i ostali učesnici, a što je šokantno jeste da kršćani ne rade ništa ili ni blizu dovoljno da zaštite svoje Sveto mjesto i svoju braću u Palestini. To je za nepovjerovati. Stotine hiljada njih dolazi u Međugorje, dok njihovo nasvetije mjesto ostaje zanemareno.

     Ovdje naravno i ne planiram govoriti o neodgovornosti i letargiji arapske braće prema narodu Palestine. To je također dobro poznato i sramotno. Nakon Betlehema imali smo konferenciju u Tel Avivu, gdje su nam se obratili aktuelni i bivši zvaničnici izraelske vlade. Sva njihova priča se svodila da su palestinska vlada i Palestinci krivi za stanje u regionu, spominjući stalno islam kao problem, te da Palestinci nemaju lidere koji bi ih predstavljali. Ipak nam je jedan od bivših zvaničnika kazao da ni izraelski lideri ne predstvaljaju volju židovskog naroda, što je dodatno zabrinjavajuće. Na mnoga naša pitanja o ulozi i odgovornosti izraelske vlade u čitavom metežu uzrokovanom posebno kontrolnim punktovima i gradnjom zida, uvijek smo ostajali bez odgovora, pa čak i prekidani prilikom postavljanja pitanja. To nam se posebno desilo na   hebronskom univerzitetu u Jerusalemu, gdje smo imali simpozij, a na kojem je učestvovao i Martin Luther King III, inače sin Martin Luther Kinga. Iskreno rečeno nismo bili impresionirani ni sa neodređenošću Martina Luther Juniora, koji se ni na momenat nije kritički osvrnuo na aktuelnu situaciju u Svetoj zemlji.

Na kraju ohrabrujuće saznanje je da postoje inicijative iz reda običnog naroda i omladine da se pruži ruka pomirenja i zajednički krene u gradnju bolje budućnosti naroda Palestine i Izraela. Ostaje da se vidi šta će od toga biti, jer očigledno nastojanja i očekivanja da se iz vana nešto uradi nisu i ne urađaju plodom. Iskreno je za očekivati da razum prevlada i nove inicijative iz reda običnog naroda i omladine preuzmu stvar u svoje ruke i tako pokušaju uz Božiju pomoć izaći iz mraka na svjetlo.  

Senaid Kobilica