U povodu Dana državnosti BiH

Bosna i Hercegovina je od svoje pojave trajna politička i historijska činjenica

Bosna i Hercegovina {BiH} u skladu sa historijskim činjenicama hiljadugodišnjeg postojanja bosanske države ima svoj kontinuitet uobličen u kulturno-običajni, politički i državno-pravni individualit. Ovdje posebno treba naglasiti da se kontinuitet u povijesnoj individualnosti BiH temelji i na kontinuitetu njenog teritorijalnog integriteta.

BiH je baštinila i crpila svoje priznanje iz hiljadugodišnje državnosti, koja je u skladu sa prilikama, pojavno mijenjala oblike, ali suštinski uvijek zadržavala dovoljan kapacitet državno-pravne posebnosti u svim epohama. Historijsku vertikalu državnosti BiH možemo razumjeti prije svega kao kontinuitet jedinstva i cjelovitosti geopolitičkog prostora najprije Bosne, a kasnije i BiH, zatim kontinuitet u kulturološkoj sferi, kontinuitetu jezika i kontinuitetu multikonfesionalne, multikulturalne, multietničke strukture BiH. Postoji i kontinuitet državnosti sa diskontinuitetom u pojedinim historijskim periodima. To su oni periodi koji nakon formiranja prve srednjovjekovne državnosti nastaju zbog velikih carstava, ali u kojem se ne prekida kontinuitet geopolitičke cjelovitosti zahvaljujući nekim sretnim historijskim okolnostima.

Vijećnici Prvog zasjedanja Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja BiH {ZAVNOBiH} 25. novembra 1943. godine u Mrkonjić Gradu donijeli su odluku o obnovi državnosti BiH, potvrdili njezine historijske granice, te je definirali kao jednu od šest ravnopravnih republika u sastavu nekadašnje Jugoslavije. Odluka je nakon četiri dana potvrđena i na Prvom zasjedanju Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije {AVNOJ} u Jajcu. Nakon oslobođenja 1945. godine, BiH je dobila grb i zastavu i za vrijeme SFRJ to su bili njeni simboli sve do 1992. godine.

Cilj agresije i genocida bio je uništiti Bošnjake i dokazati da BiH nema svoj autonomni bošnjački narod

Agresija na nezavisnu, suverenu i međunarodno priznatu Republiku Bosnu i Hercegovinu u periodu od 1991-1995. predstavlja negaciju osnovnih dokumenata Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine: rezolucije ZAVNOBiH-a od 26. novembra 1943. i Deklaracije o pravima građana Bosne i Hercegovine od 1. jula 1944., odnosno ciljeva i duha ovog prvog narodnog predstavništva BiH. Negacija ZAVNOBiH-a je posebno došla do izražaja kroz ponovno oživljavanje velikodržavnih projekata i težnju za stvaranje čistih nacionalnih država na području bivše Jugoslavije, pojavi nacionalizma i drugih retrogradnih ideologija, pa i neofašizma. Velikodržavni projekti su usmjereni ka teritorijalnom objedinjavanju grupa, nacija, država ili dijelova država, bez obzira gdje oni egzistiraju. Takvi projekti se mogu ostvariti nasilnim putem, negiranjem samostalnosti država, njihove suverenosti i teritorijalnog integriteta, kršenjem osnovnih ljudskih prava i izvršenjem svih oblika zločina. Na taj način ne poštuje se odredba Rezolucije ZAVNOBiH- a, po kojoj narodi BiH imaju pravo da “urede svoju zemlju onako kako to najviše odgovara volji i interesima njih samih.”

Referendumom za nezavisnost, održanom od 29. februara i 1. marta 1992. godine u skladu sa standardima međunarodne zajednice, BiH je obnovila svoju nezavisnost i od 20. maja 1992, postala je ravnopravnom članicom UN-a, kada je i postavljena zastava s ljiljanima ispred sjedišta UN-a na East Riveru u New Yorku. Uslijedila je agresija na RBiH i genocid nad njenim građanima. Najbitniji cilj agresije i genocida, što je ujedno i suštinski cilj svih ekspanzionističkih nacionalizama i velikodržavnih projekata protiv BiH i njenih građana, uništiti Bošnjake i dokazati da država BiH nema svoj autonomni bošnjački narod, nego da u njoj žive isključivo Srbi i Hrvati.

Oslobodilački pohod Armije RBiH je zaustavljen Općim okvirnim sporazumom za mir, parafiranim 21. novembra 1995. godine u američkoj avio bazi u Daytonu. Dejtonskim sporazumom je Republika Srpska postala od fantomske tvorevine priznati  entitet. Iako nastala na tekovinama genocida, kulturocida, ekocida, etnocida, elitocida, etničkog čišćenja, masovnih mučenja u koncentracionim logorima smrti širom BiH, masovnih silovanja i progona preko milion njenih stanovnika nesrpske nacionalnosti, Dejtonskim sporazumom priznata je kao jedan od dva bosanskohercegovačka entiteta, što predstavlja najveću grešku u rješenju bosanskohercegovačke krize. Velika je nepravda i ogromna greška da se nakon saznanja o razmjeri zločina genocida nije demontirao razgovor o Republici Srpskoj. Svi prethodni dogovori i saglasnosti o instaliranju jednog od dva entiteta sa nazivom Republika Srpska nakon genocida su morali pasti u vodu. Od samog početka Bošnjaci su politički marginalizirani u manjem entitetu, koji se stalno pokušava prikazati kao ekskluzivno pravo pripadnika samo srpskog naroda, čime se i danas promovišu i afirmišu ciljevi agresorsko-genocidne politike. To je danas jedino mjesto u Evropi gdje se jedan stari narod diskriminira od strane vlasti manjeg entiteta po pitanju svoga narodnog imena, imena svoga jezika i učenja disciplina iz reda narodne grupe predmeta i nacionalne kulture.

Historijski značaj prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a

U svojoj hiljadugodišnjoj opstojnosti BiH je imala više datuma koji su predstavljali osnovu za njenu egzistenciju. Prvo zasjedanje ZAVNOBiH je jedan od tih najvažnijih datuma. U njegovom temeljnom dokumentu Rezolucija ZAVNOBiH nalaze se odredbe koje su imale dalekosežan značaj za BiH. Prije svega, objavljena je državnost BiH, čime će se otvoriti put bosanskohercegovačkim narodima da urede svoju zemlju onako kako to odgovara njihovoj volji i interesima. U tom kontekstu u Rezoluciji (tačka 2), se ističe da “narodi BiH ne žele više povratak starog stanja koje je i dovelo do naše nesreće… Razdor i mržnju među našim narodima nosili su tuđinu u našu zemlju…” Rezolucija je podstrek da “narodi BiH stvaraju, u zajednici sa ostalim narodima Jugoslavije, novu demokratsku federativnu Jugoslaviju slobodnih i ravnopravnih naroda, u kojoj će biti zajamčena puna ravnopravnost svim njenim narodima”. Posebno je akcentirao da ovo političko predstavništvo bude mjesto gdje će “biti osigurana puna ravnopravnost i jednakost svih Srba, Muslimana i Hrvata”.

Drugi dokument ZAVNOBiH-a – Deklaracija o pravima građana BiH zajamčuje prava građana, koja su na nivou današnjih evropskih standarda. To su, prevashodno, ravnopravnost naroda, sloboda vjeroispovijesti i savjesti, kao i ravnopravnost svih vjeroispovijesti, sloboda govora, dogovora, udruživanja i štampe, lična i imovinska sigurnost građana, kao i sloboda privatne inicijative u privrednom životu.

Po prvi put u historiji BiH predstavnici naroda odlučivali svojom voljom o statusu BiH. Naročito ga se trebaju podsjećati oni koji su BiH pokušali agresijom i genocidom da je uklone sa historijske scene. Tu prije svega mislimo na srpske, crnogorske i hrvatske agresore, ali i na međunarodnu zajednicu, koja je bila kreator Dejtonskog mirovnog sporazuma, kao jedinstvene nehistorijske kategorije u međunarodnom pravu i političkoj praksi. Zaustavljen je rat, ali i legalizovani rezultati agresije i genocida.

Osporavanje bošnjačkog narodnog identiteta je osporavanje bosanskohercegovačke države i društva

Dan državnosti BiH 25. novembar i dalje se ne obilježava u cijeloj državi, iako su predstavnici svih naroda i narodnosti učestvovali na sjednici ZAVNOBiH. Predstavnici svih naroda u veoma složenim i teškim uslovima oslobađanja zemlje, dogovorili su se tada o načinu izgradnje svoje države. Dogovoren je njen status, kao jedne od teritorijalnih članica u budućoj zajedničkoj jugoslovenskoj državi. Tada su, između ostalog, Bošnjaci tadašnji Muslimani, priznati kao narod. Odlukama ZAVNOBiH-a sa pravnog stanovišta potvrđen je historijski i državno-pravni individualitet i kontinuitet teritorijalne cjelovitosti koju je BiH imala još od srednjeg vijeka. Iako je priznavala vlast različitih carevina BiH je u okviru svih tih carevina imala poseban specifičan status. Ona je, što je jako bitno, zadržala svoje ime i naziv Bosna. Istina, od vremena Austro-Ugarske uprave dodat je i drugi naziv Hercegovina. Odlukama ZAVNOBiH Bošnjaci su potvrđeni kao narod. Dnašnje osporavanje bošnjačkog narodnog identiteta je dio jedne veoma duge i složene kampanje revizije historije. Želja je protagonoista te kampanje da ponovo aktueliziraju bošnjačku narodnu bitnost i bitisanost. Osporavanja bošnjačkog narodnog identiteta je osnovni vid osporavanja bosanskohercegovačke države i društva. Ako BiH nema svoj bošnjački narod koji je narodnim imenom - Bošnjak, jezikom - Bosanski jezik, historijom i sadržajem tih djelova narodnog identiteta vezan za bosanskohercegovačku zemlju i državu, onda BiH nije supstancijalna historijski. Onda se BiH svodi na Srbe i Hrvate kao jedine historijske nacije, što je negiranje svih odluka ZAVNOBiH. Postoje određeni unutrašnji i međunarodn faktori koji ne dozvoljavaju da se BiH konačno konstituira kao država tri naroda među kojima su Bošnjaci najbrojniji, najviše vezani za nju i najodgovorniji za nju.

Agresija na nezavisnu državu BiH predstavljala je negaciju ZAVNOBiH- a

Agresija na nezavisnu, suverenu i međunarodno priznatu Republiku BiH u periodu od 1991-1995. predstavlja negaciju osnovnih dokumenata ZAVNOBiH, Rezolucije ZAVNOBiH od 26. novembra 1943. i Deklaracije o pravima građana BiH od 1. jula 1944., odnosno ciljeva i duha ovog prvog narodnog predstavništva BiH. Negacija ZAVNOBiH je posebno došla do izražaja kroz ponovno oživljavanje velikodržavnih projekata i težnju za stvaranje čistih nacionalnih država na području bivše Jugoslavije, pojavi nacionalizma i drugih retrogradnih ideologija, pa i neofašizma.

Velikodržavni projekti su usmjereni ka teritorijalnom objedinjavanju grupa, nacija, država ili dijelova država, bez obzira gdje oni egzistiraju. Takvi projekti se mogu ostvariti nasilnim putem, negiranjem samostalnosti država, njihove suverenosti i teritorijalnog integriteta, kršenjem osnovnih ljudskih prava i izvršenjem svih oblika zločina. Na taj način ne poštuje se odredba Rezolucije ZAVNOBiH, po kojoj narodi BiH imaju pravo da “urede svoju zemlju onako kako to najviše odgovara volji i interesima njih samih..” Onemogućeno je BiH, da izabere takvo državno uređenje, koje bi na osnovama ZAVNOBiH dalje afirmisalo njenu multietničnost. Pojavni oblici nacionalizma i drugih retrogradnih ideologija negiraju BiH, koju prema njima treba pripojiti susjednim državama, ili podijeliti, jer se radi o privremenoj tvorevini koja ne može opstati. Pogodno tlo za svoju egzistenciju pronašao je i neofašizam, kojeg karakteriše “kult vođe”, “teorija krvi i tla”, glorifikacija rata, agresija, genocid, kulturocid, ekocid, etnocid, elitocid, urbicid, logori, sukob ruralnog i urbanog, populizam, humano preseljavanje, etnički čisti prostori itd. Sve to negira duh ZAVNOBiH, po kojem BiH može da egzistira kao multietnička, multikulturna i multireligijska država, sa punom ravnopravnošću svih njenih naroda.

ZAVNOBiH ima historijski značaj i vraća narode i građane BiH kao izvoru i temelju njihovog postojanja. Danas kada se BiH nastoji dovesti u pitanje na različite načine, ZAVNOBiH je dokaz da BiH ne mora biti podijeljena zbog toga što u njoj žive različiti narodi. Dokaz je i da su ti narodi znali biti složni u daleko težim historijskim situacijama kada je bila njemačka okupacija, kada su divljali ustaše i četnici, a kako ne bi mogli sada biti jedinstveni kada se otvara evropska perspektiva. Zato je ZAVNOBiH i njegova djelatnost od 1943. do aprila 1945. najznačajniji događaj u historiji BiH. Svojom Rezolucijom na Osnivačkoj skupštini i Proglasom narodima BiH ZAVNOBiH je poslije 480 godina obnovio državnost BiH, potvrdio njen historijsko-politički i državno-pravni individualitet i formirao federalnu BiH

Evropska perspektiva neće se provesti dok se zabluda i greška nazvana RS otvoreno ne akceptira kao takva. Razlog je jer snage koje su izvršile agresiju na BiH vide u RS svoj ratni plijen i ratnu pobjedu te na nju gledaju kao na novu srpsku državu stvorenu preko Drine koja će omogućiti realizaciju vjekovnog srpskog sna o ujedinjenju u jednu svesrpsku državu. Zbog toga se i pobornici velikosrpske politike pod plaštom da imaju legalitet i legitimitet iskazan voljom birača u RS trude da BiH ne postane funkcionalna država te da je kao neodrživ eksperiment međunarodne zajednice treba pustiti da propadne.

BiH treba poštovanje nauke, znanja, istine, nezavisnog duha koji će je osloboditi od upravljanja drugih centara. BiH je danas probni poligon, koga karakteriše importirano stanje propadanja sa svim oblicima destrukcije. Ujedinjena Evropa je došla do svoga maksimuma, do tolerancije koju simboliše trpljenje jedan drugog. Bosanskohercegovačka vrijednost je sasvim nešto drugo, živi jedan sa drugim. Upravo ti centri su omogučili agresiju na tu bosanskohercegovačku vrijednost koja se utemeljila stoljećima u korijenu BiH. U Srebrenici i BiH je izvršen genocid kao instrument te agresije na Ideju Bosne i Bosanski duh kao simbolima bosanskohercegovačkog trajanja, državnosti samostalnosti i povijesnog iskustva.

BiH treba jedinstvo ljudi, naroda i građana u borbi za povratak rasne, ljudske šanse oličene u bosanskohercegovačkoj vrijednosti Ideje Bosne i Bosanskog duha. Krajnje je vrijeme i potreba ujedinjavanja i ujedinjenja, te aktivnijeg angažovanja svih bosanskohercegovačkih patriota ne samo za spas, već i za jačanje bosanskohercegovačke vrijednosti.

Emir Ramić