Chuck Borris Dežulović
Nazvao tako Boris Dežulović Kožu, malo prije dva iza ponoći, u Noći vještica, da ovome ispriča vic. Nema on to običaj, jer Kožo ima običaj da zove Borisa, ali eto, htio Boris da ga preduhitri i pita ga: „Znaš li ti Kožo šta je to: „šest nogu, dvije vise, dvije glave isto misle“? „Zagonetka“! – ko iz topa će Kožo. „Ma dobro, jest zagonetka, al' reci odgovor“, nastavlja Boris u bojazni da mu ne propadne vic. „Odgovor“, opet će Kožo. „A, joj Kožo, jesi glup, kaži mi odgovor na tu zagonetku“, pojasni Boris. „Koju zagonetku“? – upita Kožo. „Pa ovu, šta je to šest nogu, dvije vise, dvije glave isto misle?“ „Hm“, zamisli se Kožo, pa reče: „Nije rak, nije lav, već to ti jašeš magarca, Borise.“ U tom momentu Boris prekida razgovor, spuštajući slušalicu, a u kafani u kojoj je Kožo sjedio ogradi se nečuveni smijeh.
Ustao je Boris Dežulović nakon toga kako bi napisao kolumnu za sarajevsko „Oslobođenje“ naslovljenu kao „Mustafa ef. Grinch ukrao Bajram“, a u kojoj će izvrijeđati najviše islamske svetinje: Allaha, Njegove poslanike (Ibrahima i Ismaila a.s.), Kur'an (koji vjernike upućuje a nevjernicima povećava propast), kur'ansku suru Es-Safat i na kraju Bajram. Ciljano ovdje ne spominjem reisa Cerića kojim je Dežulovićev pijani i zamračeni um opsjednut, jer nijedan reis, ni ovaj, ni neki prijašnji, ni budući, nisu Svetinja. Mi ih poštujemo kao institucije i naše vjerske prvake. I ovaj tekst nema namjeru osvrtati se na pogrde koje Dežulović iznosi protiv reisa Cerića, već na bogohuljenje kojem je Dežulović sklon, a koje čini krijući se iza parole satkane u riječima „sloboda izražavanja.“ A sloboda izražavanja, usput spomenimo, prestaje tamo gdje počinje vrijeđanje drugog: njegovih vjerskih, nacionalnih ili bilo kojih drugih osjećanja. Obzirom da se na nekim mjestima on sam deklariše kao ateista otuda je i njegovo pisanje o božijim poslanicima, kur'anskim surama, Bajramu i sl. kao vid vlastitog mu poimanja tih stvari samim tim začudnije. Usitinu, šta Dežulović zna o Ibrahimu, o Ismailu, o njihovoj supruzi/majci, o Kur'anu općenito i pojedinim surama kur'anskim posebno? Njegova pogana izlučevina zvana kolumna „Mustafa ef. Grinch ukrao Bajram“ pokazala je, ne da zna nešto, već da ne zna ništa o nabrojanim stvarima. Jer da zna, zar bi tako drsko i oholo potegnuo za pomenutom surom kako bi na „šaljiv način“ (mi kažemo krajnje uvrijedljiv) izmislio kazivanje o Ibrahimu i Ismailu a.s. i velikom iskušenju kojeg su snagom svoje vjere i uvjerenja prevazišli i zato bili nagrađeni. Ne samo oni, već i svi oni koji slijede Ibrahimovu vjeru, a Ibrahim nije bio idolopoklonik – uči nas Kur'an. Nije li mogao umjesto te sure pročitati lakšu od nje, suru El-Kevser (mnogo dobro) u kojoj stoji: „Mi smo ti usitinu mnogo dobro dali. Zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji. Onaj koji tebe mrzi sigurno će on bez pomena ostati.“ Velim pročitati, a ne iskrivljavati njen tekst, a samim tim i njenu poruku. Da li Boris zna, obzirom da tretira pitanja početka Bajrama, koliko Bajrama uistinu ima? On će se vjerovatno poslužiti reisovom figurativnom izjavom i kazati kako postoje mali i veliki bajram, a mi ćemo mu kazati da za nas muslimane, vjernike, čije on vjerske osjećaje vrijeđa, (bez primisli da se izvine barem onima koji čitaju „Oslobođenje“ a koji su mu u okviru kolumne koja je objavljena na portalu „Oslobođenja“ ostavili za nas ipak ohrabrujuće komentare) ima ČAK (a nije Norris) najmanje PET BAJRAMA, a to su prema riječima našeg dragog Poslanika Muhammeda a.s. „Svaki dan koji (vjernik) provede bez grijeha, dan smrti ako preseli sa imanom, dan prelaska preko sirat ćuprije, dan kada uđe u Džennet, i dan susreta i viđenja sa Allahom.“ Najviše ih dakle Borise, možemo imati onoliko koliko godina ima dana. Lunarno računajući. A uostalom šta te briga za naše bajrame?!
Ako je neznanje jedan od razloga zbog kojeg boris o našim svetinjama piše ( a to mu treba biti razlogom da ne piše) tako kako piše (ovdje ćemo zaobići mržnju kao glavni indikator), onda bi i njegova biografija iz koje mu se nahodi nadimak „Nekadašnji“ trebala bit razlogom da barem nama o našim svetinjama, on kao takav ništa ne treba vaziti niti pisati. On je Nekadašnji jer je: Nekadašnji urednik propalog „Ferala“, Nekadašnji je kolumnista banjalučkih (Ne)zavisnih novina i (skoro pa) Nekadašnji kolumnista sarajevskog „Oslobođenja“. Zašto je „Feral“ propao, baš nas se i ne tiče: tuđa avlija, tuđi adet, rekli bismo a kamo sreće da i on poštuje naše adete i našu avliju. Nekadašnji kolumnista Nezavisnih iz Banja Luke -kolumnirao sve dok nije kulminirao udarajući na čast Republici Srpskoj koju je u sexualni zanos doveo sa tadašnjim njenim premijerom, a sadašnjim predsjednikom, Miloradom Dodikom. U RS-u sama RS je najveća svetinja i u to se ne dira. Inače... a zna Nekadašnji šta je to u RS-u Inače. Ni srpska snajka, ni Beograd ti pomoći neće. Potom postao kolumnista pomenutog „Oslobođenja“. I pisao i pisao. Sve dok ga umjesto Kože, u dva sata iza ponoći, nisu nazvali i kazali da mu tekst o Turabiju „iscjeljitelju“ neće biti objavljen. „To je vic, pretpostavljam, umjesto Kožinog?“ upita ih Boris. –„Ne, već se Borise, ne smije dirati u svetinju onih koji drže „Oslobođenje“, a to je ekonomska računica“. No, ispravio se Boris, „neću više“ i zavapio ikavski: „ostav'te me di jesan, radit ću što želite, pisat kako jubite... na pos'o ću ruku nosit koja piše, glava mi za to ne triba....“ Smilovaše se Borisu i ostaviše ga da piše. I da piše. Nedugo iza tog udario Boris na Din, na Islam. U po „muslimanskog Sarajeva“ kako je ovaj grad nazivao njegov nekadašnji (zamalo ne rekoh poslodavac) Mile Dodik. U jeku kampanje protiv vjeronauke koju je pokrenuo mini-star Suljagić svojom odlukom, pardon uredbom, on napisao neki tekst protiv reisa Cerića grubo vrijeđajući Allaha. Čitali muslimani tu bljovotinu, ibretili se budali, šaputali istigfare i svak sebi. Uviđajući sav naš merhamet Boris se ponovo javio, kao što rekoh, u Noći vještica, i objavio šta je objavio u predmetnoj kolumni. Čestite reakcije od onih koje ovo pisanje vrijeđa nema. Nema je ni iz akadamskih krugova koji kaleme znanje novim naraštajima u okviru islamskih odgojno-obrazovnih institucija. Nema je iz pravca odakle bi je najviše trebalo biti, odakle treba doći legalna i legitimna borba protiv svih borisa koji se na ovaj ili onaj način razračunavaju sa našim svetinjama – iz pravosudnih instanci, koje će kao u slučaju novopečenog četnika iz Beograda koji pali Kur'an po FB iz magareće dovesti na optuženičku klupu. Mi mali, obični ljudi ovakve pojave možemo mrziti, osuditi na ovaj ili sličan način, ili potpisati peticiju kojom se osuđuje ovaj čin, a koju možete naći na www.peticije24.com pod nazivom: „Oslobođenje i B.Dežulović vređanjem Islama vređaju nas.“ To nam je, bezmalo, farz činiti!
Edin Memić
{jcomments off}