Uloga Crne Gore u genocidu i agresiji na BiH

Kakva je bila uloga Crne Gore i njenog tadašnjeg rukovodstva, od kojih su mnogi i danas ključni kreatori temeljnih politika ove države, u agresiji na Bosnu i Hercegovinu i u izvršenju genocida nad bošnjačkim narodom? Neke od kockica u sklapanju šireg mozaika učešća Crne Gore u agresiji na Bosni i Hercegovinu dao je Momčilo Mandić, bivši ministar u ratnoj Vladi Republike Srpske. Mandić je pred Evropskim sudom u Strazburu dobio spor protiv Crne Gore. Pošto je Vlada priznala krivicu pred ovim sudom, Mandić nije želio novčanu naknadu. On je od crnogorske Vlade tražio javno izvinjenje, što je učinio predstavnik Crne Gore u sudu u Strazburu Zoran Pažin.

Momčilo Mandić je u izjavi za podgorički magazin „Dan” obrazložio zašto nije tražio materijalnu naknadu, nego javno izvinjenje.

– Prvi i jako važan razlog zbog kojeg sam odlučio da za vandalski čin i torturu koju sam pretrpio ne tražim materijalnu nadoknadu, već samo izvinjenje od crnogorske vlade, leži u činjenici da moja porodica vodi porijeklo iz Crne Gore i nijesam želio da ceh nezakonitih postupaka crnogorske policije plaća moj bratski narod. Jasno je da bi teret ovakve odluke iznijeli crnogorski penzioneri i radnici koji već plaćaju bjelosvjetskim tajkunima za poslove koje je garantovala Vlada Crne Gore. Ne želim da uzimam novac od crnogorske sirotinje. Drugi i ujedno i najvažniji razlog je što ne mogu da zaboravim pomoć koju su Milo Đukanović i njegova vlada 1994. godine upućivali Vojsci Republike Srpske i našem narodu i to u trenucima kada nam je Slobodan Milošević uveo sankcije. Gorivo za naše tenkove koji su se borili od Foče preko Srebrenice do Bihaća i dalje slao je upravo Đukanović i ko zna šta bi bilo sa Republikom Srpskom da te pomoći nije bilo. Mi smo bili pred porazom, a Đukanović nam je tada prodao naftu kojom smo napunili prazne rezervoare naših tenkova i spasili Republiku Srpsku. Ne smijem zaboraviti ni pomoć koju nam je upućivao tadašnji ministar zdravlja Miomir Mugoša koji je Hercegovini darovao dvije poljske bolnice – kazao je Mandić, naglašavajući kako se takođe „ne smiju zaboraviti ni dobrovoljci koje je ohrabrivala i opremala Vlada Crne Gore, kada su naša braća Nikšićani pomagali u oslobađanju Foče, a Pljevljaci, na čelu sa doskorašnjim gradonačelnikom, oslobađali srpsku nejač od mudžahedinskih hordi u Goraždu”.

– Posebno su značajan doprinos dali u oslobađanju Goražda gdje je bivši gradonačelnik Pljevalja i sadašnji, koliko čujem, poslanik Mila Đukanovića pokazao nevjerovatan patriotizam. Bivši ministar zdravlja Mugoša je jedan od najomiljenijih ljudi u RS i srpski mu narod nikad neće zaboraviti što je sve uradio za nas.Čudi me šta se desilo sa onakvim Srbinom Milom Đukanovićem i drugim srpskim patriotama njemu bliskim da preko noći pljunu na najbolje što su uradili u životu. Dozvolio je da budem prvi crnogorski državljanin koji je izručen drugoj državi i to bez ikakvog postupka ekstradicije, suprotno tadašnjem zakonu i Ustavu Crne Gore. Kada sam uhapšen, moja supruga je izvadila uvjerenje da sam državljanin Crne Gore da bi kasnije crnogorska SDB pokušala da falsifikuje dokumentaciju, pa mi je u martu 2005. godine navodno oduzeto državljanstvo. Naravno, u tome nijesu uspjeli. Zato sam i dobio spor u Strazburu jer se radilo o klasičnoj otmici, a ne izručenju – zaključio je Mandić.

Momčilo Mandić je uhapšen po nalogu Tužilaštva BiH u septembru 2003. godine u Budvi.