Besplatni skupocjeni bajramluci

Piše: Selma El Hadž Ahmad

Hladna jesen, koja je već uveliko nastupila, nije obgrlila naša srca, koja zrače toplinom, zbog dolaska posebno nam dragog gosta – Kurban bajrama.

Najbogatije riznice, u koje možemo smjestiti najvrijednije bajramske poklone, jesu upravo naša srca. Vrijeme je, dakle, da ih otključamo i otvorimo, kako bi se napunila Nurom, koji sa sobom donosi Bajram. Jednako tako, potrebno je da se pripremimo da prigodnim bajramlucima obradujemo svoje najmilije.

Kada govorimo o pripremama za doček Bajrama, prvo na šta pomislimo jeste  kupovina novih, skupocijenih odijela, priprema što bogatije i raznovrsnije trpeze, kupovina najljepših bajramluka i sl., a zapitamo li se da li je ovo zaista nešto, što trebamo staviti u prvi plan i na šta trebamo svesti bajramsko veselje?!

U jednu ruku, ovo jeste način da se Bajram učini svečanim, međutim, trebamo li dozvoliti da i ovaj veliki praznik, kao i sve druge segmente u našem životu, ogrnemo plaštom modernog i savremenog, pa čak i onda, kada tim plaštom prekrivamo samu suštinu.

Kako čovjek ne smije prekidati vezu sa svojim Gospodarom niti u jednom danu svoga života, tako i bajramski dani moraju biti ispunjeni sjećanjem na Njega.

U tom kontekstu, obilježavanje bajramskih praznika započinje obavljanjem bajram-namaza,

za koji je karakteristično da ga, u džematu, obavlja veliki broj muslimana, pa čak i onih koji ne prakticiraju druge ibadete, iz čega proizilazi i sama suština ovog praznika, a to je zajednica, druženje, zbližavanje, buđenje senzibiliteta prema drugima, njihovim problemima i potrebama.

Nažalost, danas su bajramska okupljanja postala mjesto i prilika, gdje možemo prezentirati svoj dunjalučki uspjeh, ne osvrćući se pri tome na riznice našega srca, koje čak i za Bajram znaju ostati prazne.

A prazne ostaju, jer mi ne koristimo ovu, dragocjenu priliku, da obnovimo pokidane veze i prijateljstva, da nesuglasice, koje možda imamo sa ljudima prevaziđemo, da oprostimo i zaboravimo stvari koje su nas povrijedile i time steknemo uvjet da nam se odškrinu vrata Rahmeta, kako bi nas dotaknuo tračak Nura, kojim ćemo svoje riznice napuniti.

Ne smijemo smatrati da je slabost načiniti prvi korak i pružiti ruku pomirenja svome bratu muslimanu, naprotiv, to je pokazatelj da smo uspjeli pobijediti šejtana i da smo dali prednost Allahovom zadovoljstvu i jačanju našega džemata.

Bajram je, također, prilika da sebe i druge obradujemo poklonima, ali, kod izbora tog poklona moramo voditi računa da njime dotaknemo srce onoga, koga želimo obradovati. A da bismo to mogli učiniti, moramo poznavati ljudsko srce i znati odabrati poklon, koji će trajati i onda kada mi odemo sa bajramskog druženja. Preduvjet za ovo je bliskost sa  ljudima, koja se mora hraniti zijaretom tokom cijele godine.

Nisu SMS bajramske čestitke, vrlo često prepisane, ili proslijeđene od nekog drugog, na brojeve naših prijatelja, koje imamo u telefonu vrijednije od poljupca u ruku u znak poštovanja, od sestrinskog ili bratskog zagrljaja, od poljupca u čelo našim roditeljima.

Na dunjaluku, sigurno ne postoji niti jedan poklon koji se može kupiti a da može zamijeniti ljubav i toplinu, koju nemamo na ponudi na tržištu. Zbog toga, nemojmo misliti da skupocjeni pokloni, upakovani u ekskluzivne ambalaže mogu nadomjestiti prazninu u riznicama naših srca. Ona se pune ljubavlju, toplinom, osloncem u teškim trenucima, spoznajom da imamo nekoga na koga možemo računati, nekoga ko je uz nas i ko nam uvijek stoji na raspolaganju. Sve ovo što smo naveli su stvari koje, kao pojedinci možemo odmah, već ovog Bajrama promijeniti.

Međutim, ono što je daleko ozbiljnije i alarmantnije jeste  način na koji se kod nas obilježava ovaj najveći muslimanski praznik. Svako od nas, ko iole poznaje vjerske propise, svjestan je da se danas Bajrami, pogotovo u krugovima mladih ljudi, obilježavaju na način koji je potpuno suprotan samom duhu i simbolici Bajrama, gdje se kroz ibadet trebamo izdignuti iznad materijalnog, i vinuti u najviše duhovne visine odakle ćemo  puniti svoja srca. U situaciji smo gdje svake godine iznova pasivno posmatramo kako se skrnave bajramski praznici i sve se svodi na individualnu kritiku i osudu iz naših udobnih fotelja, bez konkretnog rješavanja ovog problema.

Naša namjera nije da se pridružimo kritikama i osudama, već da apelujemo na sve pojedince da se zajedno animiramo i da svako u svome domenu aktivno poduzme korake, kojima ćemo  ponuditi alternativu mladim ljudima da umjesto u kafanama, uz piće i muziku, na centralnoj svečanosti koju ćemo imati u svakom gradu obilježemo Bajram na način kako to Bajramu i dolikuje.

Tek kada stvorimo ambijent u kojem ćemo ponuditi alternativu, možemo očekivati da naše kritike urode plodom i da u ovom pravcu, kao džemat, postignemo Allahovo zadovoljstvo.

I ovaj tekst neće biti ništa drugo doli  kritika ako u najmanju ruku, barem ne predložimo šta bi to moglo biti alternativa. U tom smislu pozivamo sve ljude koji su u mogućnosti da umjesto skupocjenih hedija, o kojima smo govorili, svojim zajedničkim ulaganjem, svako u svom gradu, svake godine, doprinese i ulaže u organizaciju cjelodnevne bajramske svečanosti, gdje će se uz ibadet dati prilika ljudima da se, i druže i zabave i razvesele u granicama dozvoljenog.

Želja nam je da se svi okoristimo bogatstvom i potencijalom mladih ljudi, te da iz godine u godinu, kroz bajramsko druženje, kanališemo njihove afinitete u pravcu Allahovog zadovoljstva.

Neka ovaj Bajram bude gost kojeg ćemo dočekati otvorenog srca, koje ćemo ispuniti poklonima, koje ne možemo kupiti na tržištu i koje ćemo upakovati u najljepšu ambalažu jakog i čvrstog džemata, a  koji su daleko, daleko, skupocjeniji od onih koje imamo na ponudi.

Bajram šerif mubarek olsun!