Skinimo okove modernog ropstva

Piše: Selma El Hadž Ahmad

Već pri samoj pomisli na riječ rob, prva asocijacija nas vodi u daleku prošlost, u vrijeme robovlasničkog društva, koje je bilo koncipirano na odnosu gospodar – rob, unutar kojeg su robu bila oduzeta sva ljudska prava i smatran je vlasništvom drugog čovjeka – gospodara.

S druge strane, moderna društva koja teže poštivanju, unapređenju i zaštiti osnovnih ljudskih prava i uspostavljanju jednakosti među ljudima, ne ostavljaju prostora da se o statusu roba promišlja u kontekstu današnjeg vremena.

Ako dublje analiziramo način života savremenog, slobodnog čovjeka, za kojeg je ropstvo samo stvar daleke prošlosti, možemo li sa sigurnošću tvrditi da i mi nismo robovi u okovima modernog doba, a da toga nismo ni svjesni?!

Ljudska težnja da se ide u korak s vremenom, koja iz dana u dan, nameće sve više standarde, okovala je ljude nevidljivim okovima i na suptilan način ograničila njihova i prava i slobode.

Zar u materijalnoj ovisnosti savremenog čovjeka, koju možemo sagledati, primjerice, kroz kreditna, ili zaduženja druge vrste, uslovljenosti napretka na društvenim i kadrovskim ljestvicama političkom podobnošću, te agresivnom uticaju medija na oblikovanje ljudske svijesti, ne prepoznajemo elemente robovlasničkog društva u jednoj suptilnijoj formi?!

U borbi za rješavanjem osnovnih egzistencijalnih pitanja, ljudi su prinuđeni pribjegavati kreditnim ili drugim zaduženjima, čime se stvara privid lagodnog života, u kojem se i dalje teži visoko nametnutim životnim standardima.

Bez obzira da li se radi o hipotekama na stambene objekte, kreditnim karticama za kupovinu, zajmovi su, ciljano stvoreni da potiču kupovinu, opterećuju nas dugovima, ili drugim riječima kazano, pružaju nam mogućnost da živimo život bez pokrića.

Sve se to ostvaruje uz pomoć medija, koji nas kroz različite reklame uvjeravaju da trebamo kupiti određene proizvode, čak i onda kada to sebi ne možemo priuštiti, a mi, preokupirani borbom za što većom zaradom i nametnutim dugovima nemamo vremena da zastanemo i razmislimo o svemu ovome.

Mediji imaju ogromnu moć u manipulaciji širokih narodnih masa, oni nam kreiraju stvarnost, određuju šta je to što je prihvatljivo u društvu, a šta nije, šta je to moderno i popularno, i kroz ponuđene programske sadržaje nude iskrivljenu sliku o prioritetima i vrijednostima kojima čovjek treba težiti u životu.

O ukusu glazbenih žanrova koji se promoviraju i kojima se daje ogroman medijski prostor suvišno je i govoriti, a ljudi, posebno omladina, povode se i prepuštaju nametnutim trendovima da bi se osjećali „ prihvaćeno“. Sve ovo vrijedi i za modu, kuće, automobile i druge materijalne stvari kojima težimo, jer vjerujemo da ćemo time sebi priskrbiti sreću i zadovoljstvo.

U ovakvim okolnostima nameće se pitanje koliko je savremeni čovjek uistinu slobodan i u čemu je razlika u odnosu na roba sa početka ove priče?!

Iz razloga što danas nemamo vidljivih okova i bičevanja, i zbog postojanja vrlo suptilne strategije kojom nas drže u pokornosti, od posebne je važnosti da znamo prepoznati situacije u životu, kada neko nad nama ima potpunu kontrolu, čime nam, malo po malo, uzima i ono malo slobode što nam je ostalo.

Ljudski um je danas sputan okovima modernog ropstva, toliko, da više ni prilikom izbora običnog artikla u prodavnici nismo sigurni da je to uistinu naš izbor, odnosno da nam nije nametnut kroz različite medijske kampanje, pa ako tome dodamo činjenicu da su nam i proporcije tijela već unaprijed određene i propisane, zaista je upitno koliko imamo prostora za vlastiti izbor.

Jedini način da se čovjek oslobodi tih nevidljivih okova jeste da u vjeri pronađe smisao i svrhu svoga postojanja.

Činjenica je da su se ljudi danas udaljili od vjere i temeljnih vjerskih propisa, tako da je umjerenost, koju islam zagovara, nespojiva sa stalnim stremljenjem da se dostigne što viši stupanj nametnutih, prolaznih - dunjalučkih standarda.

A dostizanje tih visokih, nametnutih dunjalučkih standarda nije svrha našeg postojanja na ovome svijetu, jer smo svi samo putnici, koji treba da teže Allahovom zadovoljstvu.

To ne znači da u islamu nije pohvalno biti ambiciozan, sticati imetak, postavljati i ostvarivati visoke ciljeve, naprotiv, Allah dž.š. je ljudima, koje je počastio imetkom, znanjem i drugim blagodatima na ovome svijetu, dao ujedno i iskušenje u svemu tome , da bi provjerio da li će mu na tim blagodatima biti zahvalni i pokorni, i da li će u poklonjenom dunjalučkom bogatstvu voditi računa da se ispoštuje islamski princip brige za komšiju, koji je možda gladan.

Nadalje, islam je vjera i ljepote i čistoće, što znači da su obje ove stvari u islamu i poželjne i pohvalne, ali ne na način da čovjek robuje isključivo ljepoti tijela i modnim trendovima i daje joj prednost u odnosu na ljepotu i čistoću duše.

Ljepotu i čistoću duše možemo uporediti sa lijepim mirisom koji ne gubi svoju draž time što je upakovan u estetski, manje lijepu bočicu, dok s druge strane, u lijepo dizajniranoj ambalaži možemo imati otrov, što najslikovitije pojašnjava ovo o čemu govorimo.

Vjerničke duše trebaju težiti, prije svega, da imaju najljepše mirise koje će pakovati u ekskluzivne ambalaže, jer samo na ovakav način poredane stvari mogu imati originalan i vrijedan proizvod.

Svako od nas, koga je Allah dž.š. počastio mogučnošću da zaista bude slobodan, bez stege nevidljivih okova savremenog ropstva, ima priliku da „ kupi “ svoj džennet i svoju eksluzivnu bočicu napuni mirisom, tako što će skinuti okove svome bratu dužniku, tako što će interese i potrebe zajednice staviti ispred ličnih interesa, i tako što će svojom intelektualnom plodnošću osvajati medijski prostor i na pozitivan način uticati na kreiranje svijesti društva.

Kur'an je neiscrpna riznica, čije bogatstvo je univerzalna vrijednost primjenjiva u svim vremenima, pa čak i za one stvari koje, površno gledajući, pripadaju dalekoj prošlosti, kao što je to slučaj sa ropstvom.

Zato, obaveza je svakog muslimana vjernika da u svome životu teži da bude slobodan čovjek, i kao takav, uzme sebi u obavezu da skine okove modernog ropstva svome bratu muslimanu.