PETNAEST GODINA OD STRADANJA BOŠNJAKA BOSANSKOG NOVOG I SPISAK ZLOČINACA

Apel za javnost „Tima Sloboda Bosanskom Novom": Ko su zločinci Bosanskog Novog?    

Poštovani prijatelji, mi Novljani trenutno nastanjeni u dijaspori (USA) okupili smo se danas 15. jula 2007. godine na sastanku Udruženja „Sloboda Bosanskom Novom", u pokroviteljstvu www.bosanskinovi.net, da bi obilježili petnaestogodišnjicu stradanja Bošnjaka, Hrvata i ostalih nesrba, sa područja općine Bosanski Novi. Stim razlogom zamolili bi da prenesete našu poruku u javnost.

     Već je prošlo punih 15 godina, a mi Novljani, razasuti u 135 zemalja širom svijeta još uvijek nismo u mogućnosti da živimo u našoj domovini, u našem voljenom gradu, u selima i zaseocima naše općine, našim vlastitim kućama i stanovima...
     Naša prognanička sudbina, naša želja za povratkom, toplina rodnog ognjišta s kojeg smo morali ne svojom voljom otići, sudbina da se skupimo na ovom sastanku i upitamo kako bismo došli do odgovora: kada će se stvoriti normalni uslovi za siguran i održiv povratak? Ovo glavno pitanje i još mnoga druga želimo postaviti svim relevantnim organizacijama, institucijama i vlasti u Bosni i Hercegovini, ali i međunarodnoj zajednici. Želimo također neprekidno širiti istinu o tragediji našeg naroda, o našim šehidima, o njihovim porodicama...

 Prvo umiranje

     Vama je znano, ali ponavljamo da se upamti i nezaboravi, da je grad na dvije ljepotice među rijekama - Uni i Sani, umirao tri puta. Prvo su 24. maja 1992. godine bez ikakvog povoda protjerani sa svojih ognjišta svi Bošnjaci doline Japre. Njih oko 8.000. Tom prilikom bez krivice zvjerski je ubijeno 157 osoba a ostali muškarci zatvoreni u prvi koncentracioni logor na travnjaku stadiona nogometnog kluba "Sloboda".

 Drugo umiranje

     Gotovo mjesec dana kasnije, 23. jula iste godine, u jednom danu, protjerani su gotovo svi nesrbi. Preko 12 hiljada Novljana pod okriljem UNPROFOR-a, UNHCR-a i Međunarodnog crvenog križa, u konvoju krcatom suzama i tugom, izašao je do Karlovca, a potom su sistematski razasuti širom svijeta, ponajviše u Njemačku.

 Treće umiranje

     Treće umiranje Bosanski Novi doživio je početkom oktobra 1995. godine, pred potpisivanje Daytonskog mirovnog sporazuma, kada su grad morali napustiti i preostali Bošnjaci, tako da je od tada Bosanski Novi postao etnički čist grad. Naravno, zaprljan neljudima, kriminalcima, ratnim zločincima, bradatim spodobama...

 Četničko zločinačko zauzimanje svih položaja u gradu i selima

     Da bi smo povezali ove događaje, vratimo se priči s početka ovog teksta. Pravi pakao za Bošnjake i Hrvate u našoj općini počeo je u proljeće 1992. godine. No, Srbi su se dobrano pripremili za ono što će nam se zbivati na ratištima po Baniji i drugim dijelovima Hrvatske. Zatim, proglašavaju vojsku srpskom, što i jeste bila, uz epitet četnička i zločinačka, zauzimaju sve položaje u gradu i selima: zgrade općine, MUP-a, pošte, ambulante, bolnice, škole, firme... Za ulijevanje straha i pokazivanje sile ubijaju, za primjer, Đuru Umičevića, općinskog načelnika MUP-a, zato što nije odgovarao politici SDS-a. Uporedo s tim srpski mladići iz naše općine poslije ratovanja po Hrvatskoj, čine zlodjela i ruše susjedne gradove Prijedor i Bosansku Krupu.
     U propagandi prednjači Radio Bosanski Novi, koji je odmah na početku dobio pridjevski predznak srpski. Bošnjaci i Hrvati dobijaju otkaze u preduzećima, ustanovama i institucijama, izbacuju se iz stanova i kuća, hapse, zlostavljaju, muče, siluju, ubijaju... Hotel „Una" i Vatrogasni dom postaju objekti smrti, a nogometni stadion Mlakve prvi otkriveni koncentracioni logor u Bosni i Hercegovini.

 Granatiranje bošnjačkih naselja Prekosanje i Urije

     Novljani pamte mnoge datume, posebno 11. maj 1992., kada su bez ikakvog razloga, s izlikom da traže oružje, granatirali isključivo bošnjačka naselja Prekosanje i Urije. I druge džamije po selima i naseljima dizane su u zrak eksplozivom i zoljama, dok su prije toga bile obavezno opljačkane i zapaljene. Uništeno ih je 11. Uništena su i sva bošnjačka sela u dolini Japre: Blagaj Rijeka i Blagaj Japra, Maslovare, Suhača, Hozići, Donji i Gornji Agići... Uz nezapamćeno svirep zločin 22. juna 1992 - masakrirano 27 muškaraca u zaseoku Alići, za koji se znaju počinioci. Te noći i sutradan, što nije porušeno ili progutao plamen opljačkali su srpski ratnici.

 Sve što je nosilo predznak muslimansko srušeno je ili spaljeno

     Još gori scenario desio se prvi na drugi juni. Sve što je nosilo predznak muslimansko srušeno je ili spaljeno. Tako su između ostalog porušene i četiri bosanskonovske džamije, između kojih su Gradska i Vidorijska imale raritetne vrijednosti kulturne baštine. I dok je te prvojunske noći Bosanski Novi nestajao u plamenu, samo tri kilometra dalje, u susjednom Dvoru na Uni, sve su to mirno promatrali pripadnici danskog vojnog kontigenta UNPROFOR-a koji su imali zadatak da, gle čuda, „čuvaju mir".

 Masovna ubijanja

     U zločinima kakve svijet nije zabilježio od Drugog svjetskog rata, srpski pirati i zlotvori sa snajperom ubijaju Hamdiju Ekića, nekadašnjeg načelnika općine, ali i Muharema Mujkića, Eneza Mustića, Šukriju Karabegovića, Hatiđu Ćustić, Šukriju Ćustić, Smaju Hatića, Šefika Begića, Bajrama Redžepija, Nasku Jahijevića, Sevdu Veletanlića, Hasana Delića, Rolana Berberovića, Huseina Hotića, Feđu Berberovića, Samira Dizdarevića, Šefika Dedića, te Lazu Kovačevića, Srbina koji je stao u odbranu svojih komšija Bošnjaka. Te večeri pritvoreno je i maltretirano na desetine uglednih Novljana, a sutradan, njih 1700 završilo je u logoru na stadionu nogometnog kluba „Sloboda".

 Ubijeni su ljudi samo zato što nisu bili Srbi, ubijene su kuće, ubijen je grad

     O prognaničkom konvoju, najvećem u proteklom svirepom i krvavom ratu, već smo govorili. Nakon toga stravu i užas, te najsvirepija mučenja, a potom ubistva, pretrpjeli su Džafer Kapetanović, potpredsjednik SDA, Rešad Berberović, sekretar SDA, Ismet Muslimović, član užek rukovodstva SDA, te Hasan Isaković, Abdulah Huzeirović, Mahmut Čehaić, Fadil Blagajčević, Besim Berberović, braća Hasan i Husein Salkić, Razim Grudić... kojima se gubi svaki trag. 536 Bošnjaka ubijenih i nestalih u gradu gdje se ljube Una i Sana. Ubijeni su ljudi samo zato što nisu bili Srbi, ubijene su kuće, ubijen je grad.

 Odgovorni za zločine

     Za ubistva naših ljudi, naših kuća, naših rijeka, mahala i sokaka, našeg grada NAJODGOVORNIJI su, osim izvršilaca, pljačkaša, zlotvora, mučitelja, krvnika:
- Radomir Pašić, tadašnji predsjednik SO i SDS-a Bosanski Novi,
- Boro Mikelić, tadašnji direktor Gavrilovića u Petrinji,
- Gavro Bogić, direktor Japre,
- Miloš Dejanović, direktor Jedinstva,
- Rade Sekulić, komadant grada,
- Momo Umičević, profesor,
- Momo Gaković profesor,
- Olga Vasić, profesor,
- Mile Grbić, kasapin, četnički vojvoda,
- Mirko Dejanović, predsjednik SDS-a,
- te ekipa Radio Bosanskog Novog:
- Predrag Šarac,
- Dragan Bera,
- Snežana Dudić,
- Mile Ris,
- Milan Vujasin,
- Milan Vranešević,
- Mićo Goronja

     Oni su najodgovorniji za smrt 536 Bošnjaka i Hrvata, za osnivanje koncentracionog logora Mlakve s 1700 logoraša, za protjeranih preko 20 hiljada nesrba s naše općine, za sve muke i patnje kroz koje je prošlo svo nesrpsko stanovništvo.
     Mi Novljani razasuti širom svijeta, tražimo i zahtjevamo od svih relevantnih organizacija, institucija i vlasti Bosne i Hercegovine, ali i od Međunarodne zajednice da nam se omogući normalan i održiv povratak našim kućama, u naš grad, u naša sela i zaseoke...
     Prvi i prevashodni uvjeti za naš povratak jeste hapšenje i procesuiranje svih ratnih zločina i zločinaca, koji se još uvijek slobodno šeću našim gradom i općinom te ukidanje entiteta i donošenje novog ustava sa centralnom vladom u Sarajevu, i sa jednim zakonom i policijom koji garantuje slobodu i prosparitet svim stanovnicima općine Bosanski Novi, i zakonom koji strogo kažnjava one koji negiraju genocid.

„Tim-Sloboda Novom"