Šta znači da Allah nikog ne opterećuje preko njegovih mogućnosti?

Pitanje:

Našao sam se u vrtlogu iz kojeg ne mogu izaći. Čitajući propise šerijata i sva ta pitanja strah me obuzeo, pritisak u glavi, tjeskoba. Šta znači da Allah nikog ne opterećuje preko njegovih mogućnosti? Ono što mogu da ispunim kao namaz, post, zekat, da se klonim zabrana navedenih u Kur’anu. A ostale, sekundarne stvari, poput brade, da ispunim koliko sam u stanju?

Odgovor:

Islam je vjera umjerenosti, lahkoće i jednostavnosti. Njegovom učenju oprečne su krajnosti, pretjerivanje, ekstremizam, cjepidlačenje, ali isto tako i zanemarivanje propisa, posebno onih iz kategorije strogih obaveza i zabrana. U Kur’anu se navodi: “Allah želi da vam olakša, a ne poteškoća da imate.” (El-Bekare, 185) „U vjeri vam ništa teško nije propisao...“ (El-Hadždž,78) Vjerovjesnik, a.s., kazao je: “Bogu je najdraža jednostavna, čista vjera.” (Hadis je zabilježen i spojenim senedom i kao mursel hadis). Također, u tradiciji je zabilježeno da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: „Zaista je vjera lahka; ko god u njoj bude pretjerivao, savladat će ga; stoga, postupajte s mjerom i obveseljujte; pomognite sebi umjerenom razonodom i rekreacijom.“

U jednoj verziji se navodi: „Umjereno, umjereno, stići ćete.“ (Buharija) Tumačeći ove i slične hadise, čuveni muhaddis Ibn Hadžer naglašava da se njima ne želi zabrana nastojanja da se ibadet obavi na što potpuniji i ljepši način, jer to spada u pohvalna djela, već se njima misli na zabranu pretjerivanja koje vodi zamoru i osjećaju dosade. U normalnim okolnostima redovni islamski propisi su saobrazni mogućnostima adresata (mukellef). To je jedan od uvjeta zaduženja (teklif) nekim djelom. Međutim, ukoliko se usljed vanrednih, neuobičajenih okolnosti, javi znatna poteškoća u izvršavanju nekog propisa, slijedi olakšica, ovisno o karakteru obaveze i stepenu teškoće. Prema tome, nema razloga da se nađete u nekom vrtlogu i tjeskobi zbog mnoštva propisa, a ako se to već desi, iz svakog vrtloga se dodatnim naporom može izaći.

Princip da „Allah nikoga ne zadužuje preko njegovih mogućnosti”  naveden je u kur'anskom tekstu (sura El-Bekare, 286. ajet) i obuhvata sve osnovne islamske dužnosti. Kao ilustracija njegove primjene mogu se navesti sljedeći primjeri: u slučaju da obaveznik nije u stanju doći do vode ili nije u stanju da je upotrijebi radi abdesta ili gusula, može uzeti tejemum; ako zbog bolesti ne može klanjati stojeći klanjat će sjedeći, ili čak ležeći, ako ne može ni sjedeći; ko ne posjeduje zekatski nisab, ne smatra se imućnim i nije obavezan izdvajati zekat iz svoje imovine; ukoliko zbog bolesti ili putovanja ne može postiti, napostit će propuštene dane i sl. Ako olakšice, u slučaju nužde ili potrebe, važe za stroge obaveze (farzove), pogotovo važe kada je riječ o manje važnim propisima i nafilama. Bez obzira koliko bile važne i značajne za duhovni odgoj i uspon čovjeka i zaštitu samih farzova, nafile kao i veći dio propisa iz oblasti kulture življenja (adab) jesu samo dobrovoljni, neobavezni ibadeti i načini ponašanja. Kada je jedan od ashaba zatražio od Vjerovjesnika, a.s., da mu kaže nešto čega će se držati u vjeri i o čemu neće trebati pitati druge, on mu je odgovorio: „Reci: Vjerujem u Allaha!, a potom budi ustrajan na pravom putu.“ (Muslim) Na tragu pojednostavljenog pristupa vjeri i njenim propisima razumijevamo i hadis u kome se navodi da se neki čovjek požalio Vjerovjesniku, a.s., na mnoštvo propisa islama, koje on nije u stanju sve zapamtiti i po njima se ravnati, tražeći od njega da ga uputi na nešto čega će se držati u životu, našto mu je on odgovorio: „Neka tvoj jezik stalno čini zikr.“ (Tirmizi)