Musliman i konzumiranje duhanskih proizvoda

Pitanje:

Pušenje u prisustvu nepušača i djece, haram, strogo zabranjeno? Je li pušaču zbog smrada i zadaha iz usta mekruh klanjati u džematu, kao i čovjeku koji je jeo luk?

U obzir bi trebalo uzeti gledišta uleme iza 1980-tih, jer se od tada pouzdano zna da je duhan otrov i opasnost. I odgovor bi trebao biti nedvosmislen, jasan i precizan. Krajnje je vrijeme da muslimani uvedu malo brige za druge u svoj ahlak i edeb. Također, zbog objektivnosti onaj ko odgovara bi trebao biti nepušač.

Odgovor:

Esselamu alejkum!

Zabranjenost pušenja duhana vezana je njegovom štetnošću po zdravlje čovjeka kao i kvalifikaciju rasipanja imovine u beskorisne ili čak štetne stvari. Kako je i Svjetska zdravstvena organizacija potvrdila štetnost duhana, zbog čega su mnoge zemlje uvele razne restrikcije u pogledu korištenja duhana te obavezale proizvođače da na duhanskoj kutiji napišu upozorenje da "duhan ubija", gotovo da je postignut konsenzus savremene muslimanske uleme o zabranjenosti pušenja duhana u islamu. Zabranjenost je još jača i intenzivnija u pogledu pušenja u prisustvu drugih, posebno djece, jer se štetnost proteže i na njih. U Kur'anu se kaže: "Ne bacajte se svojim rukama u propast!" Pušači upravo to rade. U hadisu se navodi: "Nije dozvoljeno nanositi štetu drugima, a ni na štetu uzvraćati štetom." Pušači oponiraju i ovom hadisu ukoliko pušenjem ugrožavaju druge ili ih podstiču na pušenje.

Također, ukoliko neko toliko puši da mu se čuje iz usta kao da je jeo luk, onda on time uznemirava klanjače u džematu, pa se i na njega odnosi propis o pokuđenosti klanjanja u džematu osobe koja je jela luk, posebno bijeli, jer je njegov smrad intenzivniji.