Promo banner

A+ A A-

FORMIRANJE ILMIJE

O potrebi organiziranja cjelokupne ilmijje Bosne i Hercegovine govorilo se i na skupštini Muslimanskog muallimskog i imamskog društva Bosne i Hercegovine, odžranoj 5. avgusta 1911. godine. I prije toga se među ilmijjom, posebno sarajevskom, razgovaralo o potrebi udruženja, koje bi okupljalo sve pripadnike ilmijanskog staleža: pomiljalo se na proširenje postojećeg Mualimskog i imamskog društva i na promjenu njegovih pravila. Postojala je i verzija o osnivanju drugog društva pored već postojećeg. I same prilike su išle u prilog osnivanja jednog novog društva, koje bi okupljalo svu ilmijju. Naime bilo je napadaja po novinama i inače na ilmijju, kao i omalovažavanja njenog rada i uloge u našem društvu. Da bi se uspjeno mogla suprostaviti takvim tvrdnjama, a naročito pisnaju novina, trebalo je to prije udružiti se i udruženim snagama braniti svoja prava i svoj ugled.

Poslije brojnih razgovora i konzultacija, početkom februara 1912. godine, sastala se sarajevska ulema i druga (...) u stanu reisu-l-uleme hfz. Sulejman ef. Šarca i nakon svestranog razmatranja i dogovora, izabran je Privremeni (Inicijativni odbor) sa zadaćom, da što prije izradi nacrt pravila Udruženja bosanskohercegovačke ilmijje. U privremeni odbor su izabrani: h. Mehmed Džemaludin ef. Čauević, profesor šerijatske sudačke kole; Omer ef. Zukanović, član Ulema medlisa; Ismail ef. Bukvica, Šerijatski sudac; Salim ef. Muftić, muderis; Ahmed ef. Burek, vjeroučitelj gimnazije i Muhamed Seid ef. Serdarević, predsjednik Muslimanskog muallimskog i imamskog društva za Bosnu i Hercegovinu.

Privremeni odbor je izrado nacrt pravila i u sporazumu sa reis-l-ulemom Šarcem zakazao Osnivačku skupštinu Udruženja bosanskohercegovačke ilmijje za 9. mart 1912.   Skupština je održana u prostorijama Ulema-medžlisa. Otvorio ju je reisu-l-ulema Šarac, pozdravio prisutne i obrazložio potrebu osnivanja Udruženja. Za predsjednika skupštine je izabran reisu-l-ulema u penziji h. Mehmed Teufik ef. Azapagić. O potrebi udruživanja ilmijje govorio je i Čauević, napominjući da to ilmijjja radi i u drugim zemljama. Nacrt pravila je čitan dva puta: prvi put su pročitana bez diskusije, a drugi put je čitan član po član, diskutirajući o svakome posebno. Nakon toga nacrt pravila je usvojen s time da se pošalju nadležnim državnim vlastima na odobrenje. Time je skupština završila rad. Pravila su dobila saglasnost Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu već u aprilu.

Privremeni odbor je sazvao Konstituirajuću skupštinu Udruženja bosanskohercegovačke ilmijje za 28. septembar 1912. Ispred Privremenog odbora Skupštinu je otvorio i pozdravio Omer ef. Zukanović, a h. Mehmed Džemaludin Čauević je obavijestio skupštinu o radu Odbora, poslovima koji su zavreni i o zadacima budućeg odbora. Izvještava da se u Udruženje do tada upisalo 670 članova. Poslije toga je izvršen izbor za članove Glavnog odbora Udruženja, koji se dan kasnije konstituirao ovako: Predsjednik h. Mehmed Džemaludin ef. Čauević; potpredsjednik Salim ef. Muftić; tajnik Muhamed Seid ef. Serdarević; blagajnik Tajib ef. Saračević; knjižničar Muhamed ef. Tufo; zamjenik tajnika Sakib ef. Korkut; zamjenik blagajnika Ibrahim ef. Sarić; članovi odbora Salih ef. Svrzo, Ahmed ef. Burek i Mehmed ef. Polić.

Odmah po konstituiranju Glavni odbor je pristupio poslu  i ostvarivanju zadataka, predviđenih Parvilima i dobivenih na Skupštini Društva.

Pravila su predviđala među ostalim i:
Društvo imade taj zadatak, da udruži i ujedini svu ilmijju u Bosnii Hercegovini  u jednu cjelinu, pa da udruženom snagom radi: na širenju dobre i zdrave prosvjete a naročito vjerske; na učvrčivanju islamskih vjerskih osjećaja; na poticanju islamskog elementa na vršenje vjerskih dužnosti, na suzbijanju protuislamskih ideja i običaja; na iskorjenjivanju onih zlih i tetnih navika, koje su se tečajem vremena uvukle u islamsku zajednicu; dalje raditi na tome da se muslimanskom podmlatku  daje valjan i jedinstven odgoj; štiti staleške interese i ugled imlijje i nastojati za tim da se ona podigne i održi na onoj visini, koja joj pripada.
Osim toga drutvo ima raditi na potpomaganju siročadi i udovica onih svojih redovitih članova, koji su siromani a koji nemaju mirovine, kao i na pružanja potpora samim takvim članovima u izvanrednim okolnostima; naročito pak treba nastojati za tim, da se položaj i materijalno stanje muallima, vjeroučitelja, imama i muderisa pobolja.

Drutvo kao drutvo ne smije pripadati nikakvoj političkoj stranci, ali mu je ipak dunžost, da podupire one misli, i poduzeća, koja su korisna za ehli islam u Bosni i Hercegovini, pa poticala ona odakle bilo.

Preuzeto iz SPOMENICE o 20-godinjici postojanja Udruenja ilmijje u SR Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1971.