Promo banner

A+ A A-

Odgovor Muftijskog vijeća Ombudsmenima Federacije

Sarajevo, 24. novembar 2009. (MINA) - Danas je u Saborskoj sali Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini pod predsjedavanjem reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića održana izvanredna sjednica Muftijskog vijeća, kojeg čine reisu-l-ulema kao vrhovni muftija, zamjenik reisu-l-uleme te muftije banjalučki Edhem ef. Čamdžić, bihaćki Hasan ef. Makić, goraždanski Hamed ef. Efendić, mostarski Seid ef. Smajkić, sarajevski Husejn ef. Smajić, travnički Nusret ef. Abdibegović, tuzlanski Husejn ef. Kavazović, vojni Ismail ef. Smajlović i zenički Ejub ef. Dautović, povodom „Izvještaja Ombudsmena u Federaciji  Bosne i Hercegovine o radu i stanju ljudskih prava u Federaciji Bosne i Hercegovine za 2008. i prvu polovinu 2009. godine," u kojem je „vrh Islamske zajednice" označen kao „radikalan, klerikalan te da vrši pritisak na medije." 

Muftijsko-vijece-2009 

Ovaj izvještaj Ombudsmena Federacije nije prihvatio Predstavnički dom Federalnog parlamenta na svojoj sjednici od 17.11.2009. godine. 

Na izvanrednu sjednicu Muftijskog vijeća Islamske zajednice su bili pozvani i Ombudsmeni Federacije  g. Vera Jovanović, g. Esad Muhibić i g. Branka Raguž  s ciljem da ovom tijelu daju pojašnjenja u vezi tretiranja Islamske zajednice u njihovim izvještajima.

Ombudsmeni Federacije se nisu odazvali pozivu Muftijskog vijeća pozivajući se na Ustav Federacije koji propisuje da su "Ombudsmeni nezavisni u vršenju svojih funkcija i nijedna osoba ili organ vlasti ne mogu se miješati u te funkcije".

Uvažavajući neovisnost Ombudsmena Federacije i važnost zaštite ljudskih prava u našoj zemlji  a nakon razmatranja pomenutog izvještaja u dijelu koji se odnosi na „vrh Islamske zajednice", Muftijsko vijeće objavljuje odgovor Ombudsmenima Federacije u kojem se kaže:

-Muftijsko vijeće Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, kao vrh Islamske zajednice, iznenađen je načinom na koji je Islamska zajednica, odnosno njen vrh, tretirana od strane Institucije Ombudsmena Federacije Bosne i Hercegovine u njihovom Polugodišnjem izvještaju za razdoblje januar-juni 2009, kao i navodima iz Godišnjeg izvještaja za 2008. godinu.

U navedenim izvještajima izneseno je nekoliko teških optužbi na račun Islamske zajednice, prema kojima "pritisci (na medije) dolaze takođe i iz radikalnih klerikalnih krugova, prije svega iz vrha Islamske zajednice...".

Muftijsko vijeće odlučno odbija takve optužbe jer iste nisu utemeljene na činjenicama i posljedica su odsustva bilo kakvog normativno-pravnog osnova i poštivanja pravila postupka.

Institucija Ombudsmena je visokorangirana državna institucija uspostavljena Ustavom Federacije čiji je zadatak da štiti ljudsko dostojanstvo, prava i slobode zagarantovane Ustavom i međunarodnim ugovorima koji su njegov sastavni dio. Da bi zaštitila nečije pravo, slobodu ili ljudsko dostojanstvo Institucija Ombudsmena ima obavezu da utvrdi postojanje kršenja tog prava na način koji je propisan Ustavom, Zakonom o ombudsmenima i Pravilima postupka, te da dadne preporuke u cilju otklanjanja posljedica kršenja prava i sloboda (čl. 2. Ustava Federacije, čl. 17-23. i čl. 31-32., Zakona o Ombdusmenima Federacije).

U donošenju ocjene o Islamskoj zajednici očigledno je da nije proveden nikakav postupak, odnosno da je ocjena donesena pristrasno i zlonamjerno, prema ličnom dojmu i uz priklanjanje onima koji u negativnom kontekstu percipiraju i prikazuju Islamsku zajednicu. 

Kvalifikacije o Islamskoj zajednici su donesene a da nikada nije zatraženo bilo kakvo izjašnjavanje legitimnih predstavnika  Islamske zajednice, čime je prekršen član 19. Pravila postupka Ombudsmena prema kojem: "ako Ombudsmeni Federacije, na osnovu navoda u žalbi i priložene dokumentacije, ocijene da žalba ukazuje na moguće kršenje prava žalioca, pokrenut će postupak istraživanja pribavljanjem potrebne dokumentacije, traženje izjašnjenja odgovorne strane, uvid u odgovarajuće spise, razmotriti eventualnu mogućnost medijacije u cilju mirnog i efikasnog rješavanja slučaja predstavljenog u žalbi i sl."

Islamska zajednica nije nepoznat subjekt nego je to tradicionalna vjerska zajednica registrirana prema državnim propisima u državnim registrima sa tačno prijavljenim sjedištem i organima za zastupanje, tako da nije bilo nemoguće provjeriti optužbe protiv nje.

Štaviše, i bez obzira na Pravila postupka, ispod svakog standarda je donošenje javnog suda o nekome bez da se da mogućnost da se zainteresirana strana očituje. Protivno je to i pravnom načelu po kojem se mora saslušati i druga strana.

Muftijsko vijeće izražava čuđenje zbog činjenice da se reagovanja Islamske zajednice kao legitiman način odbrane od napada pojedinih medija tretiraju kao pritisak na medije.

Nadalje, Institucija ombudsmena ima obavezu da štiti sva prava zagarantovana Ustavom, u što spadaju i pravo na slobodu vjerovanja,  mišljenja i govora.

Čudno je da Ombudsmeni, čija je ocjena kako ističu: "rezultat medijskih izvještaja, predstavki dostavljenih uredu Ombudsmena, naših analiza i stavova, analiza i odluka uglednih bosanskohercegovačkih vladinih i nevladinih organizacija, kao što su Regulatorna agencija za komunikacije, Helsinški komitet za zaštitu ljudskih prava i profesionalno udruženje novinara BH novinari", nisu pronašli ni jedan elemenat kršenja ovih prava kad je u pitanju Islamska zajednica uprkos brojnim saopštenjima i predstavkama koje je Islamska zajednica upućivala medijima i drugim nadležnim organima u kojima je upozoravala na kršenje njenih prava i prava njenih članova.

Muftijsko-vijece-2009-2

Muftijsko vijeće se pita koja je insititucija nadležna da analizira predstavke i žalbe Islamske zajednice o kršenju ljudskih prava? Postoji li institucija koja će reagovati na napade i uvrede upućene Islamskoj zajednici i njenom vrhu kojeg čine reisu-l-ulema, Rijaset i Sabor?

Još je čudnije da Ombudsmeni u svojim analizama i praćenju poštivanja ljudskih prava nisu nikako primjetili kontinuirane uvrede i napade koje pojedini mediji, prije svega oni u čiju zaštitu su stali u svom izvještaju, upućuju na račun reisu-l-uleme zlonamjerno nazivajući ga između ostalog, lopovom, kriminalcem i lažovom itd. Sve ove i druge uvrede i napadi ostali su bez bilo kakve reakcije od strane institucija za zaštitu ljudskih prava, čak i uprkos činjenici da je Zakon o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica (Sl. glasnik BiH br. 5/04) u članu 5. izričito propisao da su zabranjeni: "napadi i uvrede vjerskih službenika" i "omalovažavanje i izrugivanje bilo koje vjere".

Očigledno je da pravo muslimana na slobodu vjere i instrumenti za njenu zaštitu, kao što su Ustav, međunarodne konvencije i domaće zakonodavstvo, uopšte nisu relevantni za instituciju Ombudsmena.

Unatoč svim napadima i predrasudama kojima je izložena Islamska zajenica, Muftijsko vijeće poziva muslimane da se nikog osim Uzvišenog Boga ne boje te da mogu biti sigurni da će „vrh Islamske zajednice" nastaviti da ih dostojno zastupa i da se bori za njihova temeljna prava na život, vjeru, slobodu, imetak i čast, kao i za ljudsko dostojanstvo svakog čovjeka bez obzira na vjeru i naciju - kaže se u odgovoru Muftijskog vijeća Ombudsmenima Federacije.