MEĐUNARODNA KONFERENCIJA U BEČU - ISLAM U EUROPI
Sarajevo, 23. mart 2007.(MINA) - U prisustvu velikog broja diplomata i međunarodnih stručnjaka za islam, danas je reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić govorio na Međunarodnoj konferenciji u Diplomatskoj akademiji u Beču o temi "Islam u Europi" i između ostalog rekao:
-Islam je došao u Europu kroz dvoja vrata: kroz vrata iberijskog poluotoka u osmom stoljeću i kroz vrata balkanskog poluotoka u četrnaestom stoljeću. Osam stoljeća prisustva islama u Andaluziji, Španiji, proizvelo je jedinstvenu kulturu vjerske i kulturne tolerancije, te akademsku slobodu koja je uveliko pomogla Europi ka njezinom putu prema humanizmu i renesansi. Nažalost, ideja andaluzijske tolerancije nije preživjela europsku povijest. Krajem petnaestog stoljeća Jevreji i muslimani su bili prisiljeni zauvijek napustiti Iberijski poluotok. Veliki broj Jevreja doselio se u Sarajevo sa unikatnom Haggadom što je danas značajan simbol jevrejsko-bosanske historije.
U svojoj dugoj povijesti, Europa je imala mnogo vladara - pravednih i nepravednih, blagih i okrutnih. Međutim, dvojica privlače našu pažnju zbog njihovog utjecaja na "islam u Europi". To su Ferdinand i Isabella u Španiji i Franjo Josip Prvi u Bosni. Kušna godina prvoga je 1492. a drugoga 1882. Razlika između ta dva katolička monarha u njihovom odnosu prema islamu velika je koliko je velika vremenska razdaljina od 390 godina između njih. Ferdinad i Isabella nisu mogli tolerirati islam na Iberijskom poluotoku. Na drugoj strani, Franjo Josip Prvi ne samo da je pokazao toleranciju prema bosanskim muslimanima, već im je i pomogao u njihovom nastojanju da se prilagode europskom životu sa prepoznatljivim islamskim identitetom. Kao rezultat takvog odnosa donesen je carski dekret 1881. god. o osnivanju Mekteb-i nivaba (Šerijatsko-sudačka škola) u Sarajevu, gdje su se obučavele kadije (sudije) za šerijatske sudove u Bosni i Hercegovini koji su radili sve do 1946. god. Dizajn za Mekteb-i nuvab napravio je češki arhitekta Karlo Paržik. Izgradnja Mekteb-i nuvaba je završena 1887. god., što znači da se ove (2007) godine obilježava 120. godišnjica od njegovog otvaranja. Mekteb-i nuvab u Sarajevu je odigrao značajnu ulogu u islamskoj reformi u Bosni i Hercegovini. Podignut u pseudo-maurskom stilu, Mekteb-i nuvab predstavlja živi simbol islama u modernoj europskoj povijesti. Nažalost, komunistički režim je zatvorio Mekteb-i nuvab 1945. god., ali je ponovo otvoren 1993. god. i renoviran zahvaljujući donaciji katarskog Emira.
U Europi danas živi otprilike trideset miliona muslimana. Oni predstavljaju tri različite skupine: 1) autohtonu; 2) useljeničku; i 3) rođenu. Pod autohtonom skupinom podrazumijevamo one muslimane koji imaju dugo povijesno pamćenje islama u Evropi kao što su muslimani Bosne, Albanije, Kosova, Makedonije, Bugarske itd.; pod skupinom useljenika smatramo one muslimane koji su se uselili u Evropu bilo kao studenti ili kao radnici i stalno se nastanili u Europi; i, na kraju, skupinu rođenih muslimana sačinjavaju djeca roditelja muslimana koji su se uselili u Evropu i rođeni Evropljani koji su prihvatili islam kao svoju vjeru. Svim ovim skupinama islam je zajednička stvar. One se, međutim, razlikuju po svojim ljudskim iskustvima i životnim očekivanjima. Autohtoni muslimani nose na svojim leđima veliko povijesno breme i očekuju da budu podržani u očuvanju svoga vjerskog i kulturnog kontinuiteta u Evropi; muslimani useljenici čine napor da ustanove svoje prisustvo i očekuju da prevaziđu status stranca u Evropi; muslimani koji su rođeni u Evropi u stalnoj su borbi da sačuvaju svoj islamski identitet u izazovnom evropskom političkom, ekonomskom i kulturnom okruženju i očekuju da im se ponudi neko rješenje kako bi bili ponosni i kao muslimani i kao Europljani.
Čini se kao da ne postoji problem autohtonih muslimana, te da problem rođenih europskih muslimana nije ničija briga. Izgleda da u Europi postoji samo problem useljenih muslimana. Međutim, to nije tako. Europa je propustila da zaštiti autohtone bosanske muslimane od srpskog etničkog čišćenja, silovanja, zločina protiv čovječnosti i genocida. Stoga, pitanje islam u Europi nije samo pitanje useljenih, već i autohtonih muslimana.
Ovo je pravo mjesto i ovo je pravo vrijeme za Europu da čuje glas autohtonih bosanskih muslimana koji su platili visoku cijnu za očuvanje europskih vrijednosti ljudskih prava i demokracije. Očito je da jedino bosanski muslimani treba da dijele svoju zemlju, svoju političku vlast i svoju budućnost s onima koji su počinili genocid protiv njih. Sada je svima jasno da su sve etničke i nacionalne grupe bivše Jugoslavije - Slovenci, Hrvati, Makedonci, Crnogorci i uskoro Albanci, ostvarili ekskluzivno pravo na matičnu zemlju i nacionalnu državu. Očito je da jedino država Bosna i Hercegovina, gdje su muslimani većina, treba da ima tri predsjednika, plemenski a ne građanski ustav, te policiju podijeljenu po etničkim šavovima.
Samo je za bosanske muslimane obaveza da se pomire s onima koji su počinili genocid protiv njih. Samo se bosanske muslimane mora nadzirati, jer im se ne vjeruje, dok oni treba da vjeruju svima, pa i onima koji su počinili genocid nad njima. Samo se Fatu Orlović, bosansku muslimanku, čiji su sinovi ubijeni u srebreničkom genocidu, dovodi pred srpski sud zato što se odvažila tražiti da joj se vrati njezina privatna imovina.
Europa mora shvatiti da su bosanski muslimani ovdje domaćini čija se prava na život, vjeru, slobodu, imetak i čast moraju poštivati.
Nakon nepravedne presude Međunarodnog suda u Hagu, koji je nedvojbeno ustanovio da je u Srebrenici počinjen genocid, ali paradoksalno nije mogao utvrditi da je za to Beograd odgovoran, naše iluzije o pravdi su potopljene. Pa ipak, naša vjera u konačnu istinu i pravdu neće nikad umrijeti i naša odlučnost da širimo i prakticiramo toleranciju neće nikad prestati. Dakle, s tom vjerom i s tom odlučnošću Europa treba da danas čuje naše poruke:
1) Bosanski muslimani su trenutnu u stanju velike zabrinutosti zbog ponovne nacionalističke retorike političara koji slijede uputstva pobjeglih ratnih zločinaca.
2) Bosanski muslimani su uznemireni činjenicom da određeni krugovi u međunarodnoj zajednici nastoje da izoliraju bošnjačko državno i političko vodstvo zato što traži da se uklone posljedice etničkog čišćenja i genocida.
3) Bosanski muslimani su iznenađeni i uplašeni intenzivnom islamofobičnom kampanjom koju u zadnje vrijeme provode neki lokalni i međunarodni elektronski i pisani mediji. Očito je da se time želi zamijeniti stara turska krivnja za novu "vehabijsku" krivnju.
4) Bosanski muslimani su platili najvišu cijenu za svoju toleranciju i nenasilje i zato njihovi zahtjevi za pošten i dostojan ljudski život u njihovoj zemlji, Bosni i Hercegovini, Europa treba da poštuje i podrži i na taj način pokaže svijetu da je sposobna osigurati osnovna ljudska prava ne samo useljenim, već i autohtonim europskim muslimanima.
5) Ne samo za islam u Europi, već i za samu Europsku uniju nema drugog puta već da svi prihvatimo pluralizam zajedničkih vrijednosti tako:
a) da argument sile velikih nacija bude zamijenjen argumentom prava malih nacija u Europi;
b) da argument historijskog mita bude zamijenjen argumentom europske historijske odgovornosti;
c) da argument truhlog političkog kompromisa bude zamijenjen argumentom snažne moralne savjesti koja zna Božije zapovijedi - ne ubij i ne ukradi;
d) da argument grijeha bude zamijenjen argumetom Ademovog, a.s., poniznog pokajanja;
e) da argumet laži bude zamijenjen argumentom Ibrahomove, a.s., istine;
f) da argument osvete bude zamijenjen argumentom Isaove, a.s., ljubavi;
g) da argument rata bude zamijenjen argumentom Muhamedovog, a.s., mira cijelom čovječnstvu.
Ako je moguće to postići, onda je moguće da Europu vidimo kao otvoreno društvo sa mnoštvom identiteta posebnog uma, jedinstvene kulture, pluralne religijske duše koja je sretna u svom jedinstvu smisla sa raznovrsnim duhovnim mogućnostima.
Muslimanska integracija u Europi mora biti dvosmjerna. Muslimani treba da usvoje određene europske vrijednosti koje su u biti islamske, ali i Europa se mora osloboditi predrasuda prema muslimanima.
U životu idemo različitim stazama, ali bez obzira gdje pošli sa sobom nosimo djelić jedni drugih!, - rekao je reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić na međunarodnoj konferenciji u Beču.