Bajramski prijem na Fakultetu islamskih nauka

Zamjenik reisu-l-uleme hadži hafiz Ismet ef. Spahić u povodu Kurban-bajrama priredio je na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu tradicionalni bajramski prijem za predstavnike društvenog, političkog, kulturnog života, predstavnike diplomatskog kora i vjerskih zajednica i crkava u Bosni i Hercegovini.
U pozdravnoj riječi na bajramskom prijemu zamjenik reisu-l-uleme je rekao:

- Vaše Emionencije, Ekselencije, dame i gospodo, braćo i sestre

Razmišljajući šta da Vam kažem u trenucima bajramskih radosti, sjetih se mog muhafiza i hodže h. hafiza Ismeta Fazlića i njegovog kazivanja. Čuveni Kurra hafiz, imam i hatib Čekrčijine džamije u Sarajevu, h. hafiz Tuzlo je imao običaj da na Bajram, kad se vrati iz džamije, onako u odijelu, legne u tabut koji je držao u avliji, a tek poslije toga bi izmijenio bajramske čestitke sa najmilijim. Upitan zašto to radi, odgovorio bi: Da se sjetim da mi jednog dana valja leći na tabut. " Allah dž.š. poziva čovjeka da iz kuće čiji je početak plač, sredina vapaj i trud, a kraj nestanak, ide u kuću spasa i vječnosti, Ahiret. Tada mi je ispričao jednu priču koju Vam prenosim. Priča se da je nekakav kralj u davna vremena sagradio grad kojeg je posebno ukrasio i uzvisio. Potom je pozvao ljude na gozbu. Na kapijama grada postavio je ljude koji su tražili od gostiju da, kad budu odlazili, daju svoje mišljenje o gradu. Niko nije imao nikakvu primjedbu, osim jedne male grupe, koja je bila među zadnjim na izlazu. Oni rekoše da su vidjeli dva nedostatka. Odmah su ih uhapsili. Potom su ušli kod kralja i obavijestili ga o onome što su spomenuti ljudi kazali. Kralj se naljuti. "Nisam zadovoljan da postoji ikakav nedostatak! Uvedite ih kod mene. "Uveli su ih kralju i upitali o dva nedostatka koja spominju. Rekoše: "Grad će se razoriti i nestaće, a njegov vlasnik će umrijeti." Kralj upita: " A zar ne znate za kuću i grad koji neće biti razoreni i čiji vlasnik neće umrijeti?" "Da", odgovoriše, te mu spomenuše Dženet i budući svijet. Kralj im se zahvali i poče graditi kuću vječnosti. U radostima bajramskih dana i našeg zajedničkog druženja, sve Vas pozivam da se toga sjetimo i da gradimo trajnu kuću.
Još jednom, veliko hvala na dolasku, neka Vas dragi Bog blagoslovi.