Reisul-ulema Kavazović: Džamiju istinski čini džamijom njen džemat

Reisul-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazović poručio je danas na svečanosti otvaranja Gradske džamije u Srebreniku da završetak njene izgradnje označava početak trajne odgovornosti džemata da je ispuni namazom, mektebskom nastavom i brigom za ljude.

Posebno je naglasio važnost očuvanja porodice te odgoja i obrazovanja mladih, koji trebaju biti u središtu budućeg djelovanja Zajednice.

Govoreći o historijskom i duhovnom naslijeđu Srebrenika, reisul-ulema povezao je bosansku državnost, vjeru i duhovnost kao oslonce opstanka i identiteta naroda ovog kraja. Podsjetio je i na vlastite imamske uspomene iz Gornjeg Srebrenika, a vakifima, ulemi, građevinskom odboru i džematlijama zahvalio na doprinosu izgradnji džamije.

– Njena stvarna ljepota nije u lusterima, arabeskama ili ćilimima; njena ljepota je u njenim punim safovima, u njenim ljudima, u njenoj omladini i djeci koja u nju dolaze tražeći smiraj i znanje – istakao je reisul-ulema Kavazović.

Njegovo obraćanje prenosimo u cijelosti:

Uvaženi muftija Vahid efendija,
cijenjeni Refik efendija, draga ulemo,
poštovani vakifi, uvaženi predstavnici državnih, kantonalnih i lokalnih vlasti,
dragi sugrađani, ponosni Srebreničani, braćo i sestre!

Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Prije nepune tri sedmice, s ponosom i dubokim historijskim pijetetom, obilježili smo 200 godina od izgradnje Husejnije džamije u Gradačcu. To veleljepno zdanje uspostavio je i u amanet nam ostavio prvak našeg naroda, Husejn-kapetan Gradaščević. Danas, u našem ponosnom i prkosnom Srebreniku, ponovo svjedočimo jednom historijskom trenutku.

Ovo je po svemu poseban, odabran i blagoslovljen dan. On je jednako važan za ovaj grad i za cijelu našu domovinu, baš kao i onaj historijski dan kada je na ovim prostorima izgrađena prva džamija.

Ovo je dan u kojem svi zajedno, sakupljeni u ovolikom broju, svjedočimo veličanstvenoj pobjedi zajedništva, nepokolebljive vjere i neizmjernog dobra ovih ljudi. Svaki od vas, dragi naši vakifi i čestite džematlije, ugradio je svoju vjeru, svoju ljubav, svoj trud i imetak u temelje, zidove, munaru i blistavu kupolu ove džamije. Džamije nisu tek puki objekti. One su sveta mjesta u kojima obitava živi duh našeg naroda, duh koji je stoljećima satkan od iskrene vjere u Jednoga Boga i nepatvorene ljubavi prema ljudima i domovini. Tako nas je učio, tome nas je pozivao i takav nam je uzor ostavio naš plemeniti Vjerovjesnik, Muhammed, alejhis-selam.

Gledajući ovo prelijepo zdanje koje od danas trajno ukrašava i otvara panoramu ovoga grada, u sjećanje nam dolaze jasne i obavezujuće riječi Uzvišenog Allaha iz Plemenitog Kur’ana:

Allahove džamije grade i održavaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju i koji namaz obavljaju i zekat udjeljuju i koji se nikoga osim Allaha ne boje; oni su, nadati se je, na Pravom putu. (At-Tevbe, 18)

Braćo i sestre, ovo su riječi Milostivog Gospodara kojima nas On na najljepši način poučava. Izgradnja, podizanje i održavanje Allahovih kuća nisu tek puki građevinski poduhvati ili arhitektonski izazovi. Iza ovih zidova krije se nešto mnogo dublje, temeljnije i važnije. To je sami polog vjere u kojem je sadržan duboki egzistencijalni i duhovni smisao svakog od nas. Bez tog unutrašnjeg smisla, nikakvo ljudsko djelo, ma koliko grandiozno i veliko bilo, nema stvarnu vrijednost, veličinu ni dugovječnost kod Allaha, dželle šanuhu. Džamije su svjedočanstvo zrelosti, jedinstva i duhovne budnosti jedne zajednice.

Podizanjem ovog hrama, vi ste potvrdili da u vašim srcima kuca živa, pulsirajuća vjera. Upisali ste se, ako Bog da, među one odabrane robove koji teže isključivo Allahovom zadovoljstvu i Njegovom Pravom putu.

Gore citirani ajet iz sure Et-Tevbe jasno nam i precizno strukturira temelje, zidove i kupolu naše cjelokupne vjere. Vjera u Allaha i Sudnji dan su temelji na kojima počiva naša unutarnja vjera, iman. Pravilno i redovno obavljanje namaza, uz obavezno udjeljivanje zekata, post i hadž, predstavljaju čvrste stubove na kojima počiva naš islam, naša društvena kohezija i cjelokupna Islamska zajednica. Na koncu, takvaluk – odnosno Bogobojaznost i svijest o stalnom Božijem prisustvu – jeste ona prelijepa kupola koja sve te elemente natkrovljuje, štiti i drži na okupu. Zbog toga nam je, kao vjernicima, uvijek važno imati na umu jedno zlatno pravilo: prije nego što izgradimo džamiju na zemlji, mi moramo izgraditi njenu prasliku u našim dušama, kroz moral, etiku i iskrenu vjeru.

Braćo i sestre, ovu džamiju nismo podigli na bilo kakvom mjestu. Ona se rodila, iznikla je i procvjetala u toplom krilu historijskog kraljevskog grada Srebrenika. To je grad koji u historijskom, kulturnom i genetskom kodu našeg naroda nosi neizbrisiv, vječni pečat bosanske državnosti, bošnjačkog trajanja, ponosa, prkosa i opstanka kroz stoljeća. Srebrenik je kroz povijest bio i ostao neosvojivi bedem sjevernih granica naše jedine domovine Bosne i Hercegovine. Iznad nas, nedaleko od ovog mjesta, ponosno prkosi vremenu drevna srebrenička tvrđava. Ona je živi svjedok epoha iz kojih je glasoviti bosanski ban Stjepan II Kotromanić pisao povelje, uspostavljao čvrste diplomatske veze s našim susjedima i Evropom, te ostavio neoboriv dokaz kroz stoljeća da je naša ukorijenjenost u ovu rodnu grudu duboka, autohtona i neprolazna.

Međutim, naša povijest na ovim prostorima nije građena i branjena isključivo oružjem, mačem i štitom. Ona je, prvenstveno, građena i očuvana dubokom, profinjenom i iskrenom duhovnošću našeg čovjeka.

Kada danas s ponosom govorimo o našem opstanku, opstojnosti i identitetu, ne možemo a da se s dubokim poštovanjem ne sjetimo našeg Gornjeg Srebrenika. Za to mjesto me vežu izuzetno lijepe, tople i drage imamske uspomene iz moje mladosti. Posebno mjesto u našoj kolektivnoj memoriji zauzima Šehovo turbe i mezar plemenitog šejha Sinan-babe, Allah mu se smilovao i grijehe mu oprostio.

Priča o njemu i Pobrinom grobu – njegovom pobratimu druge vjere, za kojeg je ovaj muslimanski velikan i derviš tražio potpuno isto poštovanje i počast – svjedoči o nečemu što je unikatno. Ona svjedoči o dubokoj bošnjačko-muslimanskoj plemenitosti, kosmičkoj širini duše i toleranciji koja stoljećima krasi ljude ovog kraja. Mi dobro znamo da je naš narod na ovim prostorima stoljećima crpio svoju snagu, stabilnost i duhovni mir u specifičnom, neraskidivom trouglu: između srebrničke kule koja simbolizira državnost, džamije koja simbolizira vjeru i obližnjih tekija i turbeta koja simboliziraju duboku duhovnost i moralno pročišćenje.

Danas, svečanim otvaranjem ove džamije, mi zapravo obnavljamo, osnažujemo i trajno učvršćujemo taj naš historijski duhovni temelj i štit.

Vaš plemeniti vakuf, vaš nesebični trud, vaš znoj i vaše iskrene dove jesu vaša trajna sadaka (sadaka-i džarija). To je investicija kojom na najljepši način spajamo našu ponosnu prošlost, našu izazovnu sadašnjost i, ako Bog da, svijetlu i sigurnu budućnost. Naš voljeni Poslanik, Muhammed, alejhis-selam, nas je poučio o vrijednosti trajnog dobra u poznatom hadisu:

Kada čovjek umre, prestaju mu se pisati djela, osim u tri slučaja: ako ostavi trajnu sadaku (vakuf), znanje kojim se drugi koriste i odgojeno, čestito dijete koje mu upućuje dovu.(Bilježi imam Muslim)

Ova džamija je upravo to – vaša trajna sadaka koja će svjedočiti o vašoj vjeri i onda kada nas ne bude na ovom prolaznom svijetu. Zato, u svojstvu reisu-l-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, iskazujem najdublju i najiskreniju zahvalnost svim vakifima, našoj čestitoj ulemi na čelu s našim uvaženim muftijom Vahid efendijom, svim vrijednim hizmećarima naše Zajednice, građevinskom odboru i svima vama, braćo i sestre, koji ste i najmanjim prilogom, lijepom riječju ili skrivenom dovom doprinijeli da se ovaj veličanstveni trijumf vjere i graditeljstva danas dogodi pred našim očima. Allah vas plemeniti nagradio iz Svoje neizmjerne riznice!

Braćo i sestre, građevinske radove smo, hvala Allahu, uspješno i hairli priveli kraju. Danas našoj Zajednici, našem džematu i našoj domovini svečano predajemo ovo veleljepno zdanje. Međutim, upravo od ovog trenutka pred svima nama stoji još važniji, odgovorniji i dugoročniji zadatak – a to je oživjeti ovu ljepoticu.

Zgrade i zidovi, ma koliko raskošni bili, samo su objekti. Džamiju istinski čini džamijom njen džemat. Njena stvarna ljepota nije u lusterima, arabeskama ili ćilimima; njena ljepota je u njenim punim safovima, u njenim ljudima, u njenoj omladini i djeci koja u nju dolaze tražeći smiraj i znanje. Zato vas pozivam da je ispunite na namazima i mektebskoj nastavi.

Kao i pred svakom živom zajednicom u svijetu, tako je i pred našom velikom zajednicom u ovim vremenima mnogo ozbiljnog posla i velikih izazova. Vođeni jasnim i dalekosežnim riječima Uzvišenog Allaha iz sure Al-Hašr:

O vjernici, bojte se Allaha i neka svaka duša pogleda šta je za sutra pripremila, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što radite. (Al-Hašr, 18)

Poučeni ovim ajetom, mi se moramo neprestano i neumorno truditi da unaprijedimo našu zajednicu, naš društveni život i naš život u džematu. Na prvom mjestu te unutrašnje obnove i izgradnje mora biti bespoštedna briga za našu porodicu, za sve njene članove. Porodica je nukleus, osnovna ćelija svakog zdravog društva. Ako nam je porodica stabilna i zdrava, biće nam zdrava i jaka i država i nacija.

Naš plemeniti Vjerovjesnik, alejhis-selam, ostavio nam je u trajan amanet da budemo budni, odgovorni i pažljivi pastiri. On, alejhis-selam, u poznatom predanju kaže:

Svi ste vi pastiri i svako od vas je odgovoran za svoje stado. Vladar (vođa) je pastir i odgovoran je za svoje podanike; čovjek je pastir u svojoj porodici i odgovoran je za svoje stado... (Bilježe imam Al-Buhari i imam Muslim)

Ovaj Poslanikov, alejhis-selam, amanet podjednako se odnosi na sve segmente našeg društva: i na vladara na poziciji moći, i na učitelja u školi, i na vjeroučitelja u mektebu, ali na poseban način na roditelja u toplini njegovog doma. Skoro sva naša primarna briga, naš fokus i naša energija u narednom periodu moraju biti usmjereni prema našoj djeci, našoj omladini i našim unucima. Kod njih moramo, s puno mudrosti, ljubavi i strpljenja, razviti i usaditi duboku ljubav prema uzvišenoj vjeri Islamu, ali i prema našoj jedinoj domovini Bosni i Hercegovini. Naša je dužnost da ih pravilno odgojimo, adekvatno obrazujemo, te im pomognemo da izgrade čvrst, nepokolebljiv moralni karakter, poštenje i radne navike.

Svjedoci smo vremena u kojem živimo. Izazovi koji su pred nama zahtijevaju budnost i spremnost. Zato vas molim i apelujem na vas: odgojimo našu djecu da budu snažna, obrazovana, svjesna sebe i svog identiteta. Odgojimo ih da se smjelo, hrabro i dostojanstveno suoče sa svim izazovima kojih će u budućnosti, po svemu sudeći, biti mnogo više nego inače. Neka ova džamija bude svjetionik koji će im osvjetljavati put u tim tminama modernih iskušenja.

Molim Uzvišenog Allaha da blagoslovi ovaj naš današnji skup, da primi trud svih vakifa, da ukabuli dove naših čestitih djedova i nana, te da nam podari slogu, mir i jedinstvo. Neka ova prelijepa džamija u Srebreniku stoljećima svjedoči našu vjeru, našu kulturu i naš opstanak na ovim prostorima.

Uz dovu Milostivom Gospodaru za vaš svaki hajr i napredak, molimo ga istom dovom koju je molio Ibrahim, a.s., da primi vaš hajrat.

Velahu galibun ala emrihi – A Allah je pun milosti i pobjeđuje u namjeri Svojoj!

Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!