Reisul-ulema Kavazović: Islamska zajednica nije počela s nama, niti se njen razvoj završava našim odlaskom

Na isteku drugog mandata na čelu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Husein-ef. Kavazović, u svom posljednjem intervjuu u svojstvu reisul-uleme, govori za novine Preporod. Osvrće se na proteklih četrnaest godina, izazove s kojima se Islamska zajednica suočavala, ostvarene rezultate i pitanja koja ostaju pred njenim budućim rukovodstvom.

Razgovarao: Elvedin Subašić

PREPOROD: Kada uporedite 2012. godinu, kada ste preuzeli emanet reisul-uleme, i današnji trenutak, kako iz Vaše perspektive izgledaju izazovovi koji su se našli pred IZ?

Reisul-ulema Kavazović: Nažalost, brojni izazovi su ostali nepromijenjeni. Za vjernika su izazovi slabosti vlastite duše jednaki u vrijeme poslanika kao i danas. Pitanja o tome kako se nosimo s pohlepom, mržnjom, srdžbom, laži i ohološću, te koliko smo spremni na žrtvu i koliko drugima želimo ono što želimo samima sebi, temeljne su vrijednosti prema kojima Islamska zajednica vrednuje ispunjenje svog emaneta prenošenja i očuvanja vjere.

Na nivou Zajednice, našeg naroda i domovine, ključni izazovi također su ostali isti. Još uvijek su žive politike koje su devedesetih godina dovele do agresije i genocida. Na tom polju ne vidimo značajniji pomak u smislu suočavanja s prošlošću i ograđivanja od zločina. Nadali smo se poništavanju posljedica genocida i izgradnji funkcionalne države koja će garantovati jednaka prava svakom svom građaninu na svakom dijelu njene teritorije. Nažalost, svjedočimo da se to još uvijek nije ostvarilo.

Problem pada nataliteta, raseljavanje našeg naroda, naš gotovo potpuni nestanak u pojedinim dijelovima države, kao i novi val sistematske promocije i normalizacije mržnje prema muslimanima, predstavljaju ono što možemo nazvati ključnom „evolucijom izazova“u proteklom periodu.

Uz sve to, pred Islamskom zajednicom i pred samim vjernicima pojavili su se izazovi koje ranije nismo mogli ni zamisliti – od urušavanja ionako krhkog međunarodnog pravnog poretka, pa sve do otvorenih pitanja koja sa sobom donosi razvoj vještačke inteligencije. Briga za mlade generacije i naša sposobnost da ih adekvatno pripremimo za vrijeme koje dolazi odredit će koliko ćemo uspješno, kao Zajednica, ali i kao narod i država, odgovoriti kako na postojeće neriješene probleme, tako i na ove potpuno nove fenomene.

Ipak, uprkos svim poteškoćama, iza nas je period mira u kojem smo dokazali da smo vitalan narod. Uspješno smo nastavili razvijati svoje kulturne i vjerske institucije, ali i one državne, i to uz sve prepreke i politike koje konstantno pokušavaju blokirati napredak naše zajedničke domovine.

Muslimani nekada puno govore o jedinstvu, ali ga teško postižu

PREPOROD: Vaš mandat obilježile su i normativne i strukturalne reforme u radu Rijaseta? Zašto ste to smatrali važnim?

Reisul-ulema Kavazović: Na ovoj generaciji je da našim mladima ostavimo funkcionalnu i normativno uređenu Zajednicu. To nije birokratizacija Zajednice, već njeno uređenje na način da može odgovoriti izazovima vremena koje dolazi. Naročito nam je to potrebno u našoj dijaspori gdje već dolazi do smjene generacija. Značajno je da smo u ovom periodu usvojili neke od ključnih pravilnika za funkcionisanje zajednice, ali i strateških dokumenata koji su jasno trasirali pravac razvoja i reforme zajednice.

Muslimani nekada jako puno govore o jedinstvu ali ga teško postižu, možda baš zato nekada nisu uspješni u osnivanju i vođenju institucija koje nadilaze svakog pojedinca. Očuvanje vjerskog jedinstva muslimana na ovim prostorima se neće moći postići parolama niti sloganima već samo kroz naše institucionalno jedinstvo. Zato smo u posljednjim mjesecima posebno ohrabreni obnovom jedinstva u Islamskoj zajednici u Srbiji i Sandžaku. Na tom primjeru smo mnogo naučili, ali i položili jedan težak ispit naše zrelosti.

PREPOROD: Koji je od graditeljskih poduhvata bio poseban izazov, a koji Vam ostavlja najdublje osjećaje zadovoljstva i ponosa?

Reisul-ulema Kavazović: Ukupni razvoj Zajednice u ovom periodu, u kojem smo morali obnoviti sve porušene džamije i druge objekte Islamske zajednice, pratio je i razvoj nužnih infrastrukturnih projekta. Mnogo toga je urađeno zahvaljujući i mom prethodniku reisul-ulemi Mustafa-ef. Ceriću i kroz odricanje naših članova i pomoći prijatelja iz svijeta. Posebno sam ponosan na podignutu infrastrukturu naših obrazovnih institucija. Nova administrativna zgrada Rijaseta, Studentski centar, brojni vrtići širom Bosne i Sandžaka, Osnivanje Medrese u Banjoj Luci, nova zgrada Islamskog fakulteta u Zenici, sanacija ženskog dijela Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu, Islamski Centar u Ljubljani, centri u Rijeci i drugim gradovima Hrvatske, stotine džamija u bošnjačkom iseljeništvu, sve su to naši zajednički uspjesi i zalog boljoj budućnosti.

Da stvari ne moraju uvijek ići onako kako trebaju pokazuje i primjer pogrešnog upravljanja vakufima u jednom periodu u Banjoj Luci. To je propust čije posljedice još uvijek saniramo i može biti nauk svima nama o tome koliko truda se mora uložiti kako bi se procesi vodili u pravom pravcu.

Potreban je kontinuitet i da procesi nisu vezani za jednog čovjeka ili jedan mandat

PREPOROD: Među značajnijim iskoracima u radu Islamske zajednice izdvajaju se snažnije uključivanje mladih i žena u institucionalni, pa i administrativni život Zajednice, uspostavljanje organiziranije društvene brige na prostoru cijele domovine itd. Kada danas sagledate taj period, postoji li nešto što ste željeli ostvariti, ali što, uprkos uloženom trudu, nije zaživjelo u mjeri u kojoj ste očekivali?

Reisul-ulema Kavazović: Ne bih želio sam ocjenjivati vlastiti rad. To je zadatak za druge, prije svega za ljude kojima Islamska zajednica služi. Ono što s ponosom mogu kazati jeste da smo istinski nastojali Zajednicu učiniti otvorenijom, organiziranijom i sposobnijom da odgovori na realne potrebe naših vjernika. U tome smo bilježili značajne uspjehe, ali je bilo i procesa koje nismo uspjeli realizovati u onoj mjeri u kojoj smo priželjkivali.

Islamska zajednica nije počela s nama, niti se njen razvoj završava našim odlaskom. Naslijedili smo veliku i snažnu ustanovu koju su generacije prije nas predano čuvale i gradile, nerijetko u znatno težim okolnostima. Naša obaveza bila je da taj put nastavimo, odgovorimo na izazove vremena u kojem živimo i da, unapređujući njen rad, osiguramo njen stabilan hod ka budućnosti.

Posebno mi je važno što smo otvorili nove prostore djelovanja u našim džematima. Kroz Mrežu mladih nastojali smo našoj omladini poslati jasnu poruku da ih cijenimo i da su nam važni. Željeli smo im približiti Zajednicu, dati im priliku da se njihov glas jasno čuje, da razvijaju snažan osjećaj pripadnosti, ali i da postepeno preuzimaju odgovornost za procese.

Kroz djelovanje Odjela za brak i porodicu, žene su dobile znatno značajnije mjesto u organiziranom životu Zajednice. Muslimanke su kroz historiju pružale nemjerljiv doprinos očuvanju i razvoju Islamske zajednice; njihova briga i požrtvovanost duboko su utkane u njene temelje. Zato smo smatrali nužnim da njihov doprinos bude institucionalno prepoznat kroz snažnije uključivanje u administrativne strukture Zajednice, čvrsto vjerujući da to može donijeti samo opće dobro.

Također, nastojali smo da društvena briga postane trajna obaveza naših institucija, a ne samo sporadični odgovor na pojedinačne socijalne nevolje. Paralelno smo razvijali i vlastite medije, duboko svjesni važnosti toga da Islamska zajednica može odgovorno, profesionalno i vjerodostojno artikulisati i predstavljati vrijednosti za koje se kao muslimani zalažemo u javnom prostoru.

Ipak, uspostaviti organizacionu strukturu ili pokrenuti projekat nije isto što i u potpunosti ostvariti njegovu temeljnu svrhu. Ranije sam otvoreno govorio da nisam u potpunosti zadovoljan trenutnim procentom prisustva žena u džematskim odborima i predstavničkim tijelima Zajednice. Napravili smo vidljive pomake, ali smatram da na tom polju ima još mnogo prostora za napredak. Vjerujem da će rezultati njihovog rada i njihov prepoznatljiv doprinos Zajednici sve više otvarati taj prostor. Da budemo sasvim jasni – to nije nešto što je nekome poklonjeno; napredak je ostvaren jer je takav odnos prema njihovom radu društveno ispravan i prijeko potreban samoj Zajednici.

Isto tako, rad s mladima mora nadići formu povremenih okupljanja i prigodnih programa. Mladi muslimani i muslimanke moraju osjećati da je ovo njihova Zajednica i biti svjesni da njen budući razvoj direktno zavisi i od njih samih.

Postoje i krupna pitanja koja, nažalost, nismo uspjeli privesti kraju. Tu prije svega mislim na potpisivanje ugovora između Islamske zajednice i države Bosne i Hercegovine, kao i na pitanje povrata nepravedno oduzete vakufske imovine. To su strateški ciljevi na kojima smo ustrajavali, ali čije konačno rješavanje ne zavisi isključivo od nas. Unutar same Zajednice također postoje procesi koje je potrebno nastaviti, posebno u segmentu jačanja džemata, razvoja naših obrazovnih i drugih ustanova, te osiguravanja da svi naši ljudi, bez obzira na to gdje živjeli, osjećaju jednaku brigu, pažnju i pripadnost.

Ne znam da li smo objektivno mogli uraditi više. Međutim, ključno je da ono što smo započeli ima svoj kontinuitet i da procesi nisu vezani za jednog čovjeka ili jedan mandat. Islamska zajednica je trajna kategorija, a svi mi kojima je povjerena čast da je vodimo samo smo jedan dio njenog historijskog puta. Ako smo uspjeli očuvati ono što smo naslijedili, te uspostaviti ili razviti nove vrijednosti kako bi oni koji dolaze poslije nas mogli graditi bolje i više, onda naš trud ima svoj puni smisao.

Od presudne važnosti je da u svijetu imamo iskrene prijatelje

PREPOROD: Izgradnja i razvoj mnogih projekata bili su praćeni snažnom podrškom prijateljskih zemalja i institucija kako s Istoka tako i sa Zapada. Koliko je ta međunarodna dimenzija bila presudna za jačanje kapaciteta Islamske zajednice i BIH u cjelini?

Reisul-ulema Kavazović: Danas živimo u globalnom svijetu u kojem, sve i da to svjesno želite, ne možete funkcionisati kao izolovano ostrvo izvan interakcije s ostatkom međunarodne zajednice. To sebi ne mogu priuštiti ni daleko veće države, brojniji narodi i snažnije zajednice od naše. Kroz historiju su Bosna i Hercegovina i njeni narodi prečesto plaćali izuzetno visoku cijenu globalnih političkih previranja. Zato je od presudne važnosti da u svijetu imamo iskrene prijatelje – one koji suštinski razumiju našu specifičnu poziciju, ali i da mi sami posjedujemo duboko razumijevanje globalnih kretanja i vodimo politike koje idu ukorak s vremenom.

Što se tiče Islamske zajednice, ona po svojoj prirodi ne vodi visoku državnu politiku, ali smo u proteklom periodu uspješno izgradili i učvrstili snažna prijateljstva. To se prvenstveno odnosi na saradnju s drugim vjerskim organizacijama i crkvama na međunarodnom planu, ali i na partnerske odnose s institucijama koje nadilaze isključivo vjerski okvir. Ta podrška nam je omogućila da značajno ojačamo kapacitete naših institucija i doprinesemo stabilnosti društva u cjelini.

Molim Boga da se pojave odgovorni ljudi

PREPOROD: Iskusili ste najteža ratna stradanja i logor HVO-a, ali ste i u tim trenucima dosljedno poručivali da se narod ne smije izjednačavati s politikom. Glas razumijevanja, upućenosti jednih na druge i zajedničkog prostora bio je konstanta Vaših nastupa. Šta su muslimani, pravoslavci, katolici, Jevreji i svi drugi u Bosni i Hercegovini do sada trebali i morali naučiti iz tog historijskog iskustva?

Reisul-ulema Kavazović: Naša zemlja je u XX stoljeću preživljavala raspad tri velika svjetska poretka. Nakon Prvog svjetskog rata i raspada Austro-Ugarske Monarhije našli smo se u prvoj Jugoslaviji kao teritorija na kojoj su već od prije velikosrpske i velikohrvatske politike odmjeravale svoju snagu i uticaj. Drugi svjetski rat gurnuo je našu zemlju u građanski rat u kojem su nakon naših komšija Jevreja i Roma, bosanski muslimani i bosanski pravoslavci platili najveću cijenu. Druga Jugoslavija se također pokazala neodrživom zbog neizliječene stare bolesti velikodržavnih aspiracija srpskih i hrvatskih elita. Raspad zemlje se nije mogao spriječiti. Svi pokušaji da se to učini bili su uzaludni. Pokazalo se da naša zemlja ne može ostati neokrznuta raspadom velikih političkih sistema a kao posljedica svega toga jesu masovni zločini koji su činjeni - pogotovo u ratovima 1941-1945 i 1992-1995.

U posljednjoj dvostrukoj agresiji na našu zemlju isplivali su najprizemniji ljudski porivi za pljačkom i ubijanjem kao posljedica dobro osmišljene agresije pothranjivane mržnjom prema muslimanima. Nažalost, političke, akademske pa i vjerske elite, pogotovo u srpskom narodu inspirirale su počinitelje masovnih zločina i genocida nad našim narodom. U tom kontekstu ja posmatram i zločine nad imamima i njihovo mučenje po ligorima.

Moj stariji brat, rahmetli Osman-efendija, bio je zarobljenik srpske paravojske (VRS) u Batkoviću kod Bijeljine, a ja HVO-a kod Konjica. I jedan i drugi logor je nastao na istoj zločinačkoj matrici prema Bosni i Hercegovini i bošnjačkom narodu.

Nažalost, ideologija mržnje koja je gurnula narode u sukob i zločine i danas se sistemski proizvodi od strane dijela političke elite, pogotovo u RS-u. To nikome neće donijeti nikakvo dobro. Ukoliko se srpski narod brzo ne obračuna s onima koji produbljuju mržnju među naša dva naroda, neće biti dobro nikome. Naši narodi su izmiješani, a u osnovi dijelimo slične narodosne identitete. Molim Boga da se pojave odgovorni ljudi koji će ljude okrenuti saradnji i kulturnom prožimanju, a ne neprijateljstvu i mržnji. Nadam se da će se to ipak dogoditi jednog dana.

U osnovi, mi smo samci na ovom svijetu

PREPOROD: I pored obimnih tekućih obaveza, ostali ste posvećeni nauci i islamskom pravu. Svoje knjige ste ustupili besplatno, kao vakuf, javnosti putem izdavačke kuće El-Kalem.

Reisul-ulema Kavazović: Vjerujem da je svakome od nas koji je pohađao vjerske škole knjiga bila i ostala najveća ljubav, a pisanje najveća ostvarena želja. Hvala Bogu ja sam nešto od toga postigao. Objavio sam nekoliko radova u našim časopisima, sedam autorskih knjiga i tri prijevoda. Trenutno radim na sređivanju osmanlijskog građanskog zakonika Medželle, kao emanet koji sam prihvatio od rahmetli profesora Fikreta Karčića. Njemu dugujem neizmjernu zahvalnost na usmjerenju i podršci koju mi je pružio. Zahvalan sam i izdavačkoj kući El-Kalem što je prihvatila moja djela kao vakuf, nadam se da će biti od koristi. Nadam se da će me zdravlje poslužiti, imam još nekih planova u vezi s istraživanjem na području šerijatskog prava.

PREPOROD: Kao čovjek s bogatim iskustvom imamskog, profesorskog i reisul-ulemanskog poziva, šta danas prepoznajete kao najveći duhovni i moralni izazov za muslimane u savremenom, ubrzanom i sekulariziranom svijetu?

Reisul-ulema Kavazović: Iz svega što smo već rekli vidimo da nam ne nedostaje izazova. Ali ako me pitate o duhovnim i moralnim izazovima, onda mi se čini da bi se mnogo njih moglo svesti na sveopću desakralizaciju i obesmišljavanje svega svetog. Postmoderna nam je donijela možda dobru naviku da sve duboko propitujemo, da dekonstruišemo, ali smo nekako došli do toga da više ništa nije sigurno, ništa izvjesno, samim time ništa istinito. Društvene mreže i virtuelna stvarnost su taj osjećaj, naročito kod mladih, još više produbili. U tom svijetu sve je relativno i sve je svedeno na borbu za pažnju. U takvom svijetu istine vjere u Boga i istine Objave možda kratkoročno gube borbu za pažnju, ali dugoročno predstavljaju jedinu istinsku alternativu svijetu kojim dominira neizvjesnost i nesigurnost. Bitno je da se vrijednosti vjere ne prilagode toliko vremenu da bi izgubile onu svoju Božansku bit koja nadilazi naše ljudske računice. Vjerske zajednice trebaju biti u skladu s izazovima vremena, ali ne smiju dozvoliti da vrijeme njih mijenja na nivou vrijednosti i pogleda na smisao života.

PREPOROD: Nakon punih četrnaest godina, šta ste iskonski, najdragocjenije naučili o čovjeku, o narodu, ali i o samom sebi?

Reisul-ulema Kavazović: Čovjek je stvoren slabim, kako Kur’an kaže, ta mi se istina do sada bezbroj puta potvrdila. Narod nepogrešivo slijedi svoj osjećaj za mjeru i sposobnost da se organizira kada osjeti da je ugrožen njegov opstanak. Naučio sam u svom životu da mi drugi mogu i pripremiti hranu, ali da je sam moram sažvakati. U osnovi, mi smo samci na ovom svijetu.

PREPOROD: Koja bi bila Vaša ključna poruka političkim predstavnicima i nosiocima odgovornosti u Bosni i Hercegovini za godine koje dolaze?

Reisul-ulema Kavazović: Neka im je uvijek na umu onaj savjet rahmetli predsjednika Alije Izetbegovića: „Neka liče na svoj narod“. Svijet je u stalnim promjenama pa neka stiču znanja učeći i savjetujući se sa znanim ljudima. Voditi državu je najodgovorniji posao koji možete zamisliti, a to mogu samo znani, hrabri i nesebični ljudi. Neka budu iskreni i otvoreni za prijatelje a strah za dušmane. Neka se nikoga osim Boga ne boje, jer snaga je od Boga i u našem narodu. Samo njemu trebaju da služe.

Zajednica je sebi izabrala dostojnog predvodnika

PREPOROD: Koje riječi upućujete članovima Islamske zajednice, džematlijama u domovini te našem narodu u dijaspori, koji s posebnom emocijom prati rad i razvoj Zajednice?

Reisul-ulema Kavazović: Nas je sva ova stoljeća održala tvrda vjera u Jednog Boga, svijest o našoj narodnosnoj posebnosti, naš bosanski jezik, ljubav i duboka neprekinuta povezanost s našom zemljom. Mi smo uspjeli, hvala Bogu, izgraditi prepoznatljiv bosanski stil življenja u stanovanju, ishrani, kulturnom obrascu kroz alhamijado i savremenu lijepu književnost, te kroz sevdalinku, baladu i s prepoznatljivim bosanskim melosom kao i sličnim obrascima. Trebamo nastaviti proizvoditi kulturne vrijednosti na ovim matricama, ali i proširivati njihove temelje. Islamska zajednica imala je u tome svoj značajan udio.

Ona nije u našem narodu nikada doživljavana samo kao vjerska zajednica, ona je više od toga. Svijest o našoj pripadnosti narodu, vjerskoj, kulturnoj i jezičkoj zajednici su presudni elementi našeg bosanskog identiteta. Trebamo se nastaviti brinuti o našim ljudima tako što ćemo graditi snažne institucije. Ako se budemo čvrsto držali uputa Kur’ana i sunneta i upredali naše bosanske kulturne elemente u snažno uže koje nas povezuje s našom i zemljom, uspjet ćemo. Čuvajmo naše mektebe, medrese i fakultete, to su pojila naše vjere i naše bosansko-muslimanske tradicije.

PREPOROD: Na kraju, koju poruku možete poslati svom nasljedniku na funkciji reisul-uleme?

Reisul-ulema Kavazović: Prije svega ponosan sam na našu Zajednicu i sve one koji su učestvovali u procesu izbora reisul-uleme. Pokazali smo sebi, ali i drugima, da je ovo stabilna zajednica s odgovornim i dostojanstvenim ljudima. Možemo svi biti ponosni na stabilnost njenih institucija, ali i svijest naših predstavnika i stepen unutrašnje demokratičnosti koji smo postigli.

Mogu reći da je Zajednica sebi izabrala dostojnog predvodnika i ja, poznajući budućeg reisul-ulemu Nedžad-ef. Grabusa mogu rahat predati ovaj emanet.

Ako bih mu morao dati savjet, to bi onda bilo da se pouzda u Allaha i nakon Njega Milostivog osloni na velike potencijale koje imamo, te da zajedno sa svojim saradnicima ispiše još jedno svijetlo poglavlje u historiji naše Islamske zajednice.