Komisija za slobodu vjere osuđuje mrzilačku i antimuslimansku retoriku Milorada Dodika i oskrvnavljenje mezarja Liska harema u Mostaru

Poziv javnoj vlasti da ispuni svoju pozitivnu obavezu efikasnog procesuiranja govora mržnje i zločina iz mržnja

Komisija za slobodu vjere Rijaseta Islamske zajednice u BiH osuđuje antimuslimanku i mrzilačku retoriku Milorada Dodika, predsjednika SNSD-a, tokom manifestacije obilježavanja godišnjice bitke na Kozari 1942. godine, po prvi put na dan 11. juli 2026. godine (na Međunarodni dan sjećanja i obilježavanja genocida u Srebrenici). On je taj skup iskoristio isključivo da ponovi svoje kvalifikacije o muslimanima u BiH, među kojima su negiranje genocida u Srebrenici; negiranje stradanja muslimana tokom Drugog svjetskog rata; kvalifikacije cjelokupne zajednice bh. muslimana kao „koljača“ i saučesnika u ustaškom genocidu nad Srbima i poražene strane u Drugom svjetskom ratu; upozoravanje i strašenje publiku od „opasnost“ od muslimanskog „radikalizma“ i „političkog islama“; te u konačnici izjavivši da „nisu svi muslimani teroristi, ali su svi teroristi muslimani.” Također, 13. jula 2026. godine je izjavio kako su kršćani u BiH “pod pritiskom muslimana u BiH.”

Evropski sud za ljudska prava je kao “žestok napad na vjersku grupu” okarakterisao govor koji povezuje jednu društvenu grupu u cjelini s teškim krivičnim djelima. Takav govor je nespojiv sa vrijednostima koje štiti Evropska konvencija, a posebno sa tolerancijom, društvenim mirom i nediskriminacijom i neprihvatljiv je u demokratskom društvu. Dodikov govor, ispunjen predrasudama i stereotiimaa, predstavlja ponovnu eskalaciju njegovog otvorenog neprijateljstva prema bh. muslimanima, kojim targetira muslimansku zajednicu u cjelosti, prikazujući je u uznemirućujem svjetlu i izazivajući osjećaj odbačenost i antagonizma. Takav govor vodi ka društvenim odbacivanjem i  isključenjem muslimanske zajednice iz društva i neprijateljstvom prema istoj. Dodik je u svom govoru suprostavio muslimansku zajednicu ostatku društva u entitetu Republika Srpska (RS), čija politička prava u BiH, su predstavljena kao prijetnja opstojnosti srpskog naroda u BiH. Njegove pogrdne i diskriminirajuće tvrdnje imaju samo za cilj pogoršanje jaza među muslimanima i drugim vjerskim zajednicama u RS, nasuprot obavezi da se doprinese kreiranju društvenog okruženja koje će poticati društvenu harmoniju, toleranciju, međusobno razumijevanje i koheziju. Svojom sistematikom i ekstremnom žestinom, skoro pa svakodnevni govor g. Dodika, ima za cilj ocrniti muslimansku zajednicu, unizi dostojanstvo njenih članova i opravdati bilo kakvo buduće nasilje prema njoj. Štaviše, u bh. kontekstu, imajući u vidu društvenu poziciju g. Dodika, takav govor ima visok potencijal da potakne nasilje prema muslimanskoj vjerskoj zajednici, koja je već ranjiva i ugrožena skupine u RS.

S tim u vezi, Komisija za slobodu vjere podsjeća da javna vlast u BiH, naročito javno tužilaštvo i policija u RS, imaju obavezu da zaštite sve društvene skupine od govora mržnje, koristeći instrumente krivičnog prava. Propust policijskog i pravosudnog aparata da efikasno odgovori na Dodikovo javno podsticanje na mržnju, netrpeljivosti i diskriminaciju muslimana u BiH, rezultatirat će sa kršenjem Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava, koja je obavezujuća za javnu vlast u BiH. Podsjećamo da je Evropski sud za ljudska prava istakao kako krivičnopravni sistem mora odgovoriti na direktne ili direktne verbalne napade, koji su motivirani diskriminirajućim stavovima, kao i zaštiti dostojanstvo osobe od takvih napada. Nedopustivo dugo je Dodikova antimuslimanska i mrzilačka retorika tolerisana.

Komisija za slobodu vjere također osuđuje skrnavljenje mezarja Liska harema u Mostaru, koje se desilo 13. jula 2026. godine, ostavljanjem svinjske glave u njegovom središtu. Radi se o klasičnom primjeru antimuslimanske prijetnje, kako je to zapaža OSCE. Komisija podsjeća kako je prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, postojanje i održavanje mezarja zaštićeno pravom na manifestaciju slobode vjeroispovijesti, dok je dignitet i sjećanje na umrle zaštićeno pravom na privatnost i porodični život porodice i prijatelja preminulih. Skrnavljenje muslimanskog mezarja, poput ostavljanja svinjske glave, direktno cilja na najdublja vjerska uvjerenja i vrijeđa osjećanja zajednice. Evropski sud za ljudska prava je više puta potvrdio da način na koji se postupa s pokojnicima direktno utiče na preživjele rođake. Skrnavljenje mjesta počinka člana porodice ili člana zajednice uzrokuje ozbiljnu psihičku patnju i krši pravo živih na vlastiti privatni život i psihološki identitet.

Javna vlast ima obavezu da skrnavljenje mezarja tretira kao zločin iz mržnje i teško kršenje prava na slobodu vjeroispovijesti i prava na privatni i porodični život. Policija i tužilaštvo Hercegovačko-neretvanskog kantona (HNK) imaju pozitivnu obavezu da provedu brzu i učinkovitu istragu, a naročito da ispitaju da li je dati zločin rezultat etničke ili vjerske mržnje. Pored toga, javna vlast mora preduzeti konkretne preventivne mjere kako bi se u buduće spriječili slični zločini, kao što je odgovarajuće ograđivanje prostora mezarja i postavljanje nadzornih kamera. To naročito, jer je mezarje Liska harem, predmet kontinuiranog skrnavljenja (postavljanjem križeva; ispisivanjem fašističkih obilježnja na nišanima; rušenjem djelovanja spomenika; uvođenjem pasa itd). Suviše dugo su vandalizam, zločini iz mržnje i ugrožavanje prava na slobodu vjere i duhovni mir muslimanskih porodica u gradu Mostaru tolerisano.

Komisija upozorava javnu vlast u RS i HNK kako imaju pozitivnu obavezu da procesuiranju i spriječe govor mržnje i zločine iz mržnje. To naročito jer Dodikov govor i skrnavljenje mezarja u Mostaru imaju posljedice na širu muslimansku zajednicu i njihov svakodnevni život. Oba nedjela urušavaju „urođeno dostojanstvo“ muslimana i negiraju njihovo pravo na „život bez strah“ (iz preambule Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima). Bilo kakvo dalje tolerisanje ovih zločina u povratu je nedopustivo i zahtjevat će dalju reakciju Islamske zajednice pred Institucijom Ombudsmenima za ljudska prava BiH i drugim tijelima za zaštitu ljudskih prava, uključujući međunarodne i regionalne forume.