Mislili su da će nas srušiti za tri dana
- Published in
- Kategorija: (Arhiva) Aktuelnosti
- Štampa
Mi imamo relacije s važnim faktorima u Turskoj i to na nivou ministra vjera, kao i u turskom parlamentu. S njima intenzivno sarađujemo. Oni ne dijele stavove turskog ambasadora u Beogradu
Glavni muftija Islamske zajednice u Srbiji Muamer ef. Zukorlić iz principijelnih razloga nije se odazvao na dva poziva ambasadora Turske u Beogradu Suhe Umara, koji je posljednjih dana pokušavao da ga privoli da sjedne za zajednički sto sa samozvanim reisu-l-ulemom Ademom Zilkićem, te beogradskim i sandžačkim muftijama Muhamedom Jusufspahićem i Hasibom Suljovićem.
Tendenciozna srbijanska javnost, inače znakovito sklona Zilkićevom društvu, pokušala je ovaj Zukorlićev potez prikazati kao njegovu nespremnost za dijalog.
Uvjet za mir
U intervjuu za „Sedmicu" muftija Zukorlić objašnjava šta stoji iza pokušaja Ambasade Turske da igra ulogu policajca u Islamskoj zajednici Srbije i čiji interesi stoje iza tih nastojanja.
- Mi smo rekli da želimo dobronamjerno shvatiti i inicijativu Ambasade Turske i ulogu Turske na ovim prostorima kao važnog faktora za muslimane na Balkanu, posebno u kulturološkom i vjerskom smislu za muslimane na Balkanu. Međutim, mi smo kazali da zbog događaja koji su se desili 4. oktobra 2007. godine i pokušaja udara na legalni sistem Islamske zajednice nećemo razgovarati zva-nično sa Zilkićem i ostalim. To je definitivan stav Mešihata IZ Srbije, bez obzira da li se radilo o inicijativi turskog ambasadora ili bilo kojoj drugoj inicijativi. Naravno, ostavili smo mogućnost da razgovaramo sa turskim ambasadorom i drugim faktorima o tom i svakom drugom pitanju, jer želimo sve probleme rješavati dijalogom. Svačiju dobru namjeru prihvatit ćemo ukoliko se ne dokaže da se radi o nečemu supronome.
Mi jesmo za to da se ne zatvore vrata čak ni ljudima poput Zilkića, koji su pokušali nelegalnim sredstvima da otmu Islamsku zajednicu, a potom da je pocijepaju uz podršku obavještajnih, kriminalnih i političkih krugova iz Beograda i Novog Pazara.
Prvi uvjet je taj da se Adem Zilkić i njegova družina izvini muslimanima u Srbiji za sve zlo koje su im počinili. Ako to učine, oni mogu da se obrate Islamskoj zajednici da im dozvoli da budu njeni članovi. To je jedini put.
□ Jeste li uspjeli otkriti šta se krije iza posljednje inicijative turskog ambasadora?
- Turska nije monolitan faktor, bez obzira koliko tako izgledala. Ovdje su u pitanju neke ranije političke konekcije Sulejmana Ugljanina (predsjednika SDA Sandžaka - op. a.), inače jednog od koautora cijepanja Islamske zajednice u Sandžaku. Znate da se i sama Turska trenutno bori s raznim političko-kriminalnim faktorima.
Mi imamo relacije sa važnim faktorima u Turskoj i to na nivou ministra vjera, kao i u turskom parlamentu. S njima intenzivno sarađujemo. Oni ne dijele stavove turskog ambasadora.
□ Dakle, iza ovog što radi Ambasada Turske ne stoje premijer Redžep Taip Erdogan (Recep Tayyip Erdogan) i predsjednik Abdulah Gul?
- Ne, apsolutno! Istina, oni koji su spremali sve ove spletka hodali su po svijetu i lagali nas. U početku je i u samoj Turskoj bilo dosta dezinformacija i u postojećim vladajućim krugovima. U međuvremenu, ovdje je dolazilo nekoliko delegacija iz Turske, uključujući i jednu parlamentarnu.
Oni su se uvjerili šta je Islamska zajednica Sandžaka uradila, te da je to pobrkalo razne interese u srbijanskoj politici, te da smo zato bili meta rušenja. Nakon toga su otišli drugačiji izvještaji odavde i došlo je do radikalnog zaokreta. Osim, dakako, pojedinačnih faktora iz Turske koji pokušavaju da vode borbu radi svojih pozicija.
□ Ko onda stoji iza svega?
- Prema mom mišljenu, u pitanju su političko-mafi-jaški krugovi koji stvari žele kontrolirati iz sjene. Na vlasti u Turskoj je opcija koja ima mnogo otvoreniji pristup prema vjeri. Ali, postoje ostaci ranijih mehanizama.
To su isti faktori koji i u samoj Turskoj prave probleme. Po našim informacijama, upravo su oni te „konekcije" čiji su predstavnici imali neke svoje planove 90-ih. Prema tim planovima, Sulejman Ugljanin je trebao da bude neki njihov važan igrač na Balkanu. Oni su u njega, jasno, razočarani. Ali, sada je jako teško priznati te loše procjene jer je jako puno novca uloženo u sve te projekte. Taj novac treba opravdati. Zato žele spašavati propale projekte.
A onda Ugljanin kaže: ,,E, meni je muftija Zukorlić glavni problem i da njega nema, ja bih bio najjači u Sandžaku. Maknite njega i bit će riješen problem".
U pitanju su, dakle, trke koje se vode zbog privatnog interesa.
Pogrešne procjene
□ Prošlo je godinu i po od puča u Islamskoj zajednici Srbije. Kakav je danas odnos vlasti Srbije prema Islamskoj zajednici?
- Srpska vlast je danas u velikom problemu. Ona je, naime, mimo zakona dozvolila legalizaciju paralelne Islamske zajednice. Na osnovu pogrešnih izvještaja oni su i povukli neke poteze. Iz krugova unutar Islamske zajednice koje su koristili imali su jako slabe procjene samog ishoda napada na nas.
Oni su mislili da uz koordinaciju grupe imama, obavještajnih službi Srbije, kriminalnih krugova, politike Sulejmana Ugljanina i Ministarstva vjera Srbije mi nećemo izdržati u odbrani Islamske zajednice ni tri dana. Vjerovali su i da će uz jaku medijsku kampanju i presing sve to jako brzo pasti uz malo nasilja koje će se jako brzo zaboraviti. Date su im procjene da će najmanje 70 posto imama podržati otimanje Islamske zajednice zbog raznih interesa. Srećom, ništa od toga se nije desilo.
No, predaleko se otišlo u obećanjima. Da bi rješavala ovaj problem, država Srbija danas mora da klekne i prizna šta su njene službe radile, da obeća da nas više neće razbijati i uništavati, već dopustiti da budemo normalna zajednica u svojoj državi. Nažalost, srbijanska vlast još nije spremna na to! Neki njeni segmenti i dalje nastavljaju negativan odnos prema Islamskoj zajednici. Nad nama se vrši pravno nasilje, kršenje ljudskih i vjerskih prava. Trenutno smo u specijalnom ratu.
□ U zadnjih nekoliko mjeseci i IZBiH je konstantna meta napada. Zbog čega, prema Vašem mišljenju, dolaze ti napadi i šta je njihov cilj?
- Pozadina je savršeno jasna. Ona je slična i u Sandžaku i u BiH. Bošnjaci u Sandžaku nemaju svoju državu. Srbija se prema njima ponaša maćehinski.
Uprkos našoj želji da je doživimo kao svoju državu, ona se ne ponaša zaštitnički. Bošnjaci u BiH imaju neku poludržavu. Bošnjacima nedostaje pravna država koja treba da zaštiti sve građane, uključujući i Bošnjake. Mi smo jedini narod koji nema svoju nacionalnu državu koja bi ih u pravom smislu te riječi zaštitila i omogućila im da se ravnopravno razvijaju na ovom prostoru.
Puno stoljeća su Bošnjaci bili prepušteni sami sebi i oni su se instinktivno okupljali oko Islamske zajednice, ne samo kao vjernici već kao pripadnici tog vjersko-ku-lturnog kruga. U nedostatku institucionalne zaštite u tome su vidjeli kao posljednji stožer zaštite svog identiteta. Islamska zajednica nije uvijek bila dovoljno svjesna i imala dovoljno kapaciteta da prihvati takvu ulogu. Ali, danas je njeno vodstvo potpuno spremno za to. Islamska zajednica se ponaša odgovorno, potpuno u skladu s izazovima društvenog trenutka.
Ona ne želi, uprkos nedostacima na razini državnih mehanizama i političke vertikale koja je u krizi kod Bošnjaka na cjelokupnom nacionalnom nivou, da popusti u vršenju svoga emaneta.
Zbog svega, onima koji rade o glavi i Bošnjacima i Bosni smetaju svi stubovi na kojima počiva bošnjački interes. Zato se udara na jake stubove poput IZBiH. A najjači stub očuvanja identiteta i opstanka Bošnjaka u BiH i u Sandžaku je Islamska zajednica.
Srbija je loše prošla u ratu s našom Islamskom zajednicom
- Vraćanje dostojanstva muslimanima IZ nije nimalo jeftin posao nigdje, a pogotovo u Srbiji. No, mi smo sada jako stabilni, osim tih 15-ak džamija koje su van sistema. To za nas jeste simboličko-moralni problem više nego strateški problem. Nama nijedan vitalni stub Islamske zajednice nije ugrožen.
Nije nam oteta nijedna prosvjetna ustanova, od dječijeg vrtića do Islamskog fakulteta, kao ni organi, od Medžlisa IZ Srbije do Sabora. Kada Srbija izračuna koliko je uložila u rat s Islamskom zajednicom, a šta je dobila, možemo reći da su jako loše u svemu tome prošli.
Sudbina turskog premijera Menderesa poučna je i za reisa Cerića
□ U BiH se pokušava osporiti bukvalno sve što ima veze s Islamskom zajednicom i islamom, od vjeronauke do izgradnje sjedišta Rijaseta IZBiH. Zbog čega se to radi i ko u suštini stoji iza svega?
- Sistemi KOS-a iz bivšeg sistema nisu zamrli. Postoji tu mnogo kone-kcija. Ali, da su lakše prošli u Sandžaku, vjero-vatno bi žešće udarali i u samoj Bosni. Ovdje je bio Staljingrad!
No, primjerice, meni je jako teško shvatiti da reis Ceić mora da se brani zbog toga što hoće da nešto gradi. To je skandalozno i na ivici morbidno-sti! Reis Cerić predvodi akciju izgradnje zgrade
sjedišta Rijaseta, ali ne traži ni jednog dinara, iz budžeta ne uzima ni marku... Ali, ipak se žestoko optužuje.
Meni to liči na 1960. godinu kada je u Turskoj obješen premijer Adnan Menderes. Jedna od optužbi je bila da on pravi autoput sa četiri trake u Istanbulu i da tako, kao, rasipa turski novac. Zbog toga je obješen i ubijen. To što se dešava danas u BiH nevjerovatno me podsjeća na takvo mračnjaštvo.
Premijer Turske je znao da je putna infrastruktura preduvjet svakog razvoja. I reis Cerić zna da je institucionaliziran je Islamske zajednice preduvjet jačanja Bošnjaka i garant
njihovog opstanka. Premijer Menderes je zbog svoje vizije platio glavom. Siguran sam da bi isto uradili i ovi koji danas organiziraju hajku na Islamsku zajednicu i na reisa Cerića, dakako, samo da su u prilici koju je tada imala vojna hunta.
Osim toga, u pitanju su slični komunističko-šovi-nistički faktori koji su i u prošlosti vladavine antite-izma pokazali šta su sve spremni uraditi na polju represije. Hvala Bogu, oni nisu u prilici da imaju svoje kazamate i sudove na kojima bi pravili montirane procese. Jedino su im ostali mediji, u koje su se infitrirali i otud prave ove velike hajke.
(Dnevni avaz/Sedmica, 11. april, 2009)