Dobrodošlica mjesecu mevluda

Dobrodošlica mjesecu mevluda

Draga braćo i poštovane sestre. U subotu sa akšam-namazom nastupa mjesec rebiul-evvel, mjesec u kojem je rođen posljednji Allahov vjerovjesnik i Božiji odabranik, Muhammed, a.s. U našim kućama i džematima mjesec mevluda dočekuje se sa radošću, učenjem salavata i  podsjećanjem na nepregledno duhovno blago i zastavštinu Muhammeda, a. s. 

Ebu Hurejre, r. a., prenosi da je Muhammed, a.s., rekao: “Primjer mene i poslanika prije mene je kao primjer kuće koju neko gradi. Kuću je lijepo uredio i doveo u zadivljujuće stanje, samo je u jednom ćošku nedostajala jedna cigla. Ljudi kuću obilaze, dive joj se i govore: ‘Kamo sreće da je još ova cigla na svome mjestu!’ Pa je nastavio: ‘Ja sam ta cigla. Ja sam pečat svih poslanika!’”

Draga braćo i poštovane sestre.

Emanet poslanstva darovan je samo odabranim Allahovim robovima. Njome  je bio obavezan Muhammed, a. s., koji je poslan kao milost svjetovima. Emanet njegovog poslanstva bio je iznimno težak. U najkrhkijoj životnoj dobi Poslanik Muhammed, a.s. iskusio je gubitak roditelja, provodio je mladalačke dane u dubokoj osamljenosti, bio je još od rane mladosti izložen siromaštvu, socijalnom pritisku i svim vrstama iskušenja koje jedna mlada  osoba može da podnese. On je i kasnije, tokom zrele životne dobi bio pogođen najtežim iskušenjima: gubitku svoje voljene supruge Hatidže, preranoj smrti sinova, stalnoj prijetnji životu, imovini i porodici. Iako je imao svjetlih dana uspjeha u Meki i Medini, Muhammed, a.s. je na vlastitoj koži osjetio je šta znači biti nepoželjni i potlačeni građanin, siroče i muhadžir, a kasnije i  šta znači biti žrtva podmuklih kleveta, munafičkih spletki i intriga. 

U tom pogledu mogao je biti istinski primjer svojim sljedbnicima i svim ljudima. 

Allah, dž.š., kaže:

لَقَدْ كَانَ لَكُمْ ف۪ي رَسُولِ اللّٰهِ اُسْوَةٌ حَسَنَةٌ لِمَنْ كَانَ يَرْجُوا اللّٰهَ وَالْيَوْمَ الْاٰخِرَ وَذَكَرَ اللّٰهَ كَث۪يرًاۜ

 Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onome svijetu, i koji često Allaha spominje.

(El-Ahzab 21)

Draga braćo i poštovane sestre.

U vremenima poremećenih vrijednosti, krize morala  i nedosljednosti u izvršavanju preuzetih obaveza, muslimani imaju uvijek živ uzor i orijentir.  U vjerodostojno sačuvanim opisima Poslanikovog, a.s. karaktrea saznajemo kakvi trebamo biti i čemu kao njegovi sljedbenici  trebamo težiti. 

Jedan od tih opisa može nam služiti kao nadahnuće da svoj karakter brusimo po standardima i mjeri našeg voljenog vjerovjesnika.

Kad je hz. Husejn pitao hz. Aliju kakav je bio Poslanikov, a.s., odnos s prijateljima, on mu je ispričao sljedeće: “Poslanik je uvijek bio nasmijan, blage naravi i ljubazan. Nikad nije bio ljut, grub, nije ružno govorio, nije nalazio mahane i nije bio škrt. Pravio se da ne vidi stvari koje mu se nisu dopadale, nije razočarao one koji su od njega nešto očekivali niti je njihove zahtjeve zanemarivao. Posebno je izbjegavao tri stvari: rasprave, beskoristan i besmislen govor. Ustezao se od tri stvari; nikoga nije ogovarao, kudio niti se trudio da sazna njegove slabosti, sramotu i tajnu. Pričao je samo o temama koje je smatrao korisnim. Kad je on govorio, svi bi ušutjeli i pažljivo ga slušali, a kad bi završio, on je slušao one koji su imali potrebu da mu se obrate. Ashabi se nikad nisu prepirali u prisustvu Poslanika, a.s. Ako je jedan od njih nešto govorio u prisustvu Poslanika, a.s., svi su ga pažljivo slušali i čekali da završi. Poslanik, a.s., pažljivo je slušao svakoga od njih. Kad su se ashabi smijali, smijao se i on, čudio se istim stvarima kao i oni. Bio je strpljiv prema nepoznatima koji su bili ograničenog shvatanja, neprimjerenih pitanja i neumjesnog govora. Kad bi ashabi htjeli odstraniti takve ljude (nije im dozvoljavao), rekao bi: “Kad sretnete nekoga ko ima neki problem, pomozite mu.” Prihvatao je zahvalu za urađenu dobrotu ako ne prelazi granicu pretjeranog laskanja i ne bi prekidao nikoga osim ako bi prešao svaku granicu. Međutim, ako bi se nedolično pričalo u njegovom prisustvu, on bi ili prekidao govornika ili napuštao takav skup.“

Draga braći i poštovane sestre,

U nastupajućim odabranim mevludskim danima često donosimo salavat i selam na Allahovog Miljenika Muhammeda a.s.. Salavat  i selam na našeg poslanika je privilegija i čast koju ne smijemo omalovažavati. Veličanstveni je to čin izricanja blagoslova i zahvalnosti čovjeku, vjerovjesniku i Božijem robu kojeg donose i Uzvišeni Stvoritelj i odabrani meleki:  “Allah i meleki njegovi blagosiljaju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljate ga i vi, i šaljite mu selam! “ (El-Ahzab, 56.)

Allahu moj, smiluj se Muhammedu, a.s., i njegovom potomstvu, kao što si se smilovao Ibrahimu, a.s., i njegovom potomstvu. Zaista si Ti Hvaljen i Vječan. Allahu moj, blagoslovi Muhammeda, a.s., i njegovo potomstvo, kao što si blagoslovio Ibrahima, a.s., i njegovo potomstvo. Zaista si Ti Hvaljen i Vječan.