A+ A A-

Tema sedmice – prijedlog teme za hutbu: U iskušenjima se na Allaha oslanjamo

U iskušenjima se na Allaha oslanjamo

 Allah, dž.š.,  je u Svojoj Časnoj Knjizi nagovijestio  da će  istinskim vjernicima i  Svojim štićenicima darovati posebnu snagu i prepoznatljiv ponos. Snaga kojom Stvoritelj odlikuje vjernike ne ogleda se u nekoj spektakularnoj fizičkoj sili i moći koja bi bila povod razmetanju, hvalisanju i samoljublju. Naprotiv, uvidom u kur’anski opis prirode i karaktera te snage, očito je da se ona najuvjerljivije manifestuje u posebnim trenucima iskušenja i patnji  koje s vremena na vrijeme kao ispit izdržljivosti i  iskrenosti njihovog vjerovanja pogađaju vjernike.

 “ A snaga je u Allaha, i u Poslanika Njegova i u vjernika. “ (El-Munafikun 8.). ”Ako vas Allah pomogne, niko vas neće moći pobijediti, a ako vas ostavi bez podrške, ko je taj ko vam, osim Njega, može pomoći? I samo u Allaha neka se pouzdaju vjernici!” (Ali Imran, 160.)

U teškim životnim kušnjama, vjernici se podsjećaju na trnoviti put kojim neminovno moraju proći  ukoliko žele postići džennetsku nagradu. To nije put blagostanja i uživanja koji većina ljudi priželjkuje. Na tom mukotrpnom putu ka Džennetu, pored gladi, straha i drugih nedaća, kao vrhunac iskušenja  čekaju ih i neminovni gubici imetaka i života. To je put mučnih odricanja!  Taj neodgodivi test  spremnosti  da se stoički podnesu nemilosrdni udarci sudbine razdvaja istinito od lažnog,  pokazuje iskrene,  razotkriva licemjerne.   “Zar vi mislite da ćete ući u Džennet, a još niste iskusili ono što su iskusili oni koji su prije vas bili i nestali? Njih su satirale neimaštine i bolest, i toliko su bili uznemiravani da bi i poslanik, i oni koji su s njim vjerovali - uzviknuli: 'Kada će već jednom Allahova pomoć ?!' Eto, Allahova je pomoć, zaista, blizu!" ( El-Bekare, 241. )

I pored silnih nevolja i nedaća koje su ih pogađale u njihovoj vjerovjesničkoj misiji, Allahovi vjerovjesnici i njihovi sljedbenici nikada nisu tražili predah i povlastice kako bi sebi olakšali breme sudbine niti su se žalili na patnje koje su morali izdržati. 

“A koliko je bilo vjerovjesnika uz koje su se mnogi iskreni vjernici borili, pa nisu klonuli zbog nevolja koje su ih na Allahovom putu snalazile, i nisu posustajali niti su se predavali - a Allah izdržljive voli - i samo su govorili: 'Gospodaru naš, oprosti nam krivice naše i neumjerenost našu u postupcima našim, i učvrsti korake naše i pomozi nam protiv naroda koji ne vjeruje!' I Allah im je dao nagradu na ovome svijetu, a na onom svijetu daće im nagradu veću nego što su zaslužili - a Allah voli one koji dobra djela čine.” (Alu-Imran 145-148)

Nazivali su ih lašcima,  proganjali su ih i ismijavali. Pogađala su ih najteža iskušenja: strah, progonstvo, poniženje siromaštvo i bolest.  Kada se činilo da je presahla svaka nada i da se patnjama ne nazire kraj, poslanici su pomoć i oslonac tražili kod Stvoritelja svjetova, Onoga koji je svemoćan i o svemu obaviješten.

Buhari u Sahihu bilježi da je Ibn Abbas, r.a., rekao: ”Riječi: 'Dovoljan nam je Allah i divan li je On zaštitinik izgovorio je Ibrahim a.s., kada je bačen u vatru pa ju je Allah džellešanuhu učinio hladnom i spasonosnom. Iste riječi izgovorio je i Muhammed s.a.v.s.: “onima kojima je kada su im ljudi rekli: 'Neprijatelji se prikupljaju zbog vas, trebate ih se pričuvati, to im je učvrstilo vjerovanje, pa su rekli: 'Dovoljan je nama Allah i divan li je On Gospodar.”

 Iz života vjerovjesnika smo naučili da je svako iskušenje Božiji ispit čvrstoće našeg vjerovanja. U svemu što nam Milostivi daruje ili uskraćuje skrivena je blagodat i mudra opomena. Oslanjanjem na Njega, snaga kojom nas je odlikovao bit će oplemenjena  spasonosnom nadom i strpljivošću

 Taberani bilježi da je Poslanik s.a.v.s., rekao da je Allah džellešanuhu rekao: “Među mojim robovima ima i onih koji će se osiliti ako stalno budu zdravi. Ima i onih koji će zapasti u očaj ako stalno budu bolesni. Ima i onih koji ako budu imućni, to će ih navesti da čine grijehe, a ima i onih ako budu siromašni, izgubit će svoju vjeru. Ali, Ja  sam liječnik Svojim robovima.”

 Iskušenja nas neće  obeshrabriti da samo Njemu robujemo i od Njega pomoć tražimo. Patnje nas neće na stranputicu odvesti da blagodati Njegove zaboravimo i u očaj padnemo. Kazna Njegova neće nas lišiti želje da se milosti i oprostu Njegovom nadamo.

Panični strah pred iskušnjima ne smije nam pomutiti lijepo mišljenje o Gospodaru svjetova. Iskušenja su prolazna, a trajna i neprolazna treba biti  svijest o Bogu, o Njegovoj neizmjernoj Moći i Veličini: “Dogodit će nam se samo ono što nam Allah odredi, On je Gospodar naš.” I neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju!” (Et-Tevba, 51.)