FTV-ovo izmišljanje etničkog čišćenja Hrvata u srednjoj Bosni

Piše: Ezher Beganović

Konačno je istina izišla na vidjelo, pišu hrvatski dragovoljci na svojoj internetskoj stranici reagirajući na laži u emisiji Federalne televizije «60 minuta», kako je Armija RBiH etnički očistila srednju Bosnu od Hrvata. Tako hrvatski dragovoljci o spomenutom prilogu pišu još i ovo: ''Sinoć je u najgledanijoj političkoj emisiji Federalne televizije «60 minuta», urednika Bakira Hadžiomerovića, objavljen prilog o početku rata u BiH između Bošnjaka i Hrvata. U tom prilogu novinara Damira Kaletovića izrijekom se kaže u zeničkoj općini kada je masakrirano 10 civila, od toga jedan Srbin koji se sklonio zajedno sa suprugom u tom selu. Dakle, neistina - laž je da je rat počeo sredinom travnja napadom na Ahmiće. Svi novinari koji rade priloge za tu emisiju su odreda Bošnjaci - muslimani. Ovaj članak, ali i sinoćnju emisiju trebali bi dobro pregledati 'zagovornici' hrvatske agresije na BiH, redom: Mesić, Pusić, Kajin, Manolić, Banac, Bilandžić, Grubiša i kolumnisti tipa Denisa Kuljiša...!''

Zaista se hrvatski dragovoljci imaju razloga veseliti ovakvom poklonu Federalne televizije BiH, odnosno Damira Kaletovića i Bakira Hadžiomerovića. Bez obzira što je već davno dokumentirana prava istina o zločinima HVO-a u BiH, hrvatski dragovoljci očito uživaju u bajkovitim pričama u kojima su Hrvati žrtve, naročito ako to dolazi, kako oni kažu, iz usta novinara koji su svi odreda Bošnjaci - muslimani. Damir Kaletović i Bakir Hadžiomerović opasno su zloupotrijebili svoju novinarsku profesiju i iznijeli bezočne laži o ratu u srednjoj Bosni.

Dokumentirana istina

Prije skoro dvije godine gostujući u Bugojnu na tribini ''Događanja u srednjoj Bosni 1992. - 1995. sa osvrtom na općinu Bugojno'',  ''Nacionalističko rukovodstvo Republike Hrvatske na čelu sa Franjom Tuđmanom imalo je osvajačke teritorijalne pretenzije prema Bosni, nastojeći da Hrvatska, kao minimum, zauzme teritorije BiH koje su sporazumom Cvetković - Maček pripojene banovini Hrvatskoj... Raspoloživa dokumentacija pokazuje stvarne političke ciljeve HDZ-a, a to su formiranje hrvatske države u BiH i njeno priključenje Republici Hrvatskoj, citiram, 'bez obzira na sredstva i bez obzira na cijenu'. U prvoj polovini novembra mjeseca 1991. godine održano je nekoliko sastanaka kriznih štabova hercegovačke i travničke regije u kojima je, između ostalog, zaključeno, citiram, da 'hrvatski narod u Bosni i Hercegovini mora konačno povesti odlučnu i aktivnu politiku koja treba dovesti do realizacije vjekovnog sna povratka zajedničke hrvatske države'. Tu ideju Franje Tuđmana o koncipiranju hrvatske države u BiH i njeno priključenje Republici Hrvatskoj, Mate Boban i Dario Kordić i mnogi drugi šest mjeseci su podrobno razrađivali da bi Tuđman 18. novembra formirao u BiH paradržavnu tvorevinu Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosnu. Među općinama koje su činile Herceg-Bosnu, među trideset općina, bila je i općina Bugojno...'' U nastavku svog govora profesor Čekić je još dodao: ''Nakon brojnih tajnih dogovora između Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana o podjeli BiH, Republika Hrvatska je sa HVO-om pokrenula osvajačku ofanzivu u Bosni i Hercegovini. Tako se Republika Hrvatska u skladu sa velikohrvatskom ideologijom, politikom i programom o formiranju, citiram, 'zajedničke hrvatske države u njenim etničkim i povijesnim granicama', uključila u agresiju na BiH čime je, pored dotadašnje velikosrpske agresije, i sama postala agresor. Istražujući pitanje agresije Republike Hrvatske na BiH, na osnovu relevantne dokumentacije možemo utvrditi dva perioda. Prvi je od novembra 1991. do januara 1993. Ja sam to nazvao period prikrivene agresije. U trenutku kada je formirana Herceg-Bosna u novembru mjesecu 1991. godine u tijelu Bosne i Hercegovine postojale su legalne jedinice susjedne države, odnosno Hrvatska vojska. Drugi period, period otvorene agresije, period od januara 1993. do marta 1994. godine kada je potpisan Vašingtonski sporazum, iako su i poslije toga, negdje do početka maja 1994. godine, u centralnom dijelu BiH postojale i dalje djelovale jedinice Hrvatske vojske. Na osnovu relevantne dokumentacije pouzdano možemo utvrditi koje su to jedinice HV-a koje su učestvovale u agresiji i drugim oblicima zločina u BiH. Znači, riječ je o regularnim jedinicama HV-a kojima su komandovali visoki oficiri Hrvatske vojske, a oficiri HVO-a su istovremeno i prije svega bili oficiri HV-a, odnosno susjedne države, na isti šablon kako je to uradio velikosrpski agresor. Kada govorimo o broju jedinica, 45 brigada Hrvatske vojske, što u cjelini što djelimično, imenom i prezimenom, učestvovalo je u agresiji na Bosnu i Hercegovinu. Četiri pukovnije, jedan topnički puk, dva diviziona, jedan mješoviti odred mehaničko-desantne pješadije, jedna helikopterska eskadrila, dvije taktičke grupe, deset specijalnih jedinica i više diverzantskih i drugih jedinica. Evo, ovdje imamo stenograme tajnih razgovora koje je Tuđman vodio sa najbližim saradnicima koji pružaju podatke o učešću Hrvatske vojske, o nazivima jedinica, o broju vojnika.'' Profesor Čekić je na kraju istakao da sve podatke koje je iznio u ovom govoru temelji na dokumentima iz Hrvatskog arhiva, koje je imao priliku koristiti u svojim istraživanjima o agresiji Hrvatske na BiH. Profesor Smail Čekić jedini je Bošnjak koji je imao pristup Hrvatskom arhivu.

Mirko Šagolj

Na istom skupu govorio je poznati novinar sarajevskog ''Oslobođenja'' Mirko Šagolj koji je kao Hrvat svjedočio o istini u srednjoj Bosni. ''Profesor Čekić je maloprije citirao jedan od zaključaka sa sastanka koji je održan u Grudama 12. decembra 1991. godine. Ja ću pročitati još dva zaključka sa tog sastanka. 'Ovaj narod neće prihvatiti ni pod kakvim uvjetima bilo kakvo drugo rješenje osim u granicama slobodne Hrvatske', i drugi zaključak: 'Vojnički se još bolje pripremiti za sukobe sa svim onim snagama koje će pokušati zaustaviti ovaj neminovan  proces u stvaranju slobodne hrvatske države.' Možda se sjećate kada su svi hrvatski dužnosnici svih državnih organa vlasti u jednom trenutku napustili Sarajevo i sve državne organe. To je bio signal i znak hrvatskom narodu. Kardinal Vinko Puljić rekao je u jednom razgovoru da je Mate Boban od njega zahtijevao da preseli sjedište Vrhbosanske nadbiskupije iz Sarajeva u Travnik. On je to odbio. I još ću jedan primjer navesti. Ja sam došao u jedan župni ured u Sarajevu i zatekao sam tamo jednu grupu hrvatskih dužnosnika. Sve sam poznavao osim jednog čovjeka. Upravo taj čovjek kojeg nisam poznavao insistirao je da mora doći do sukoba između HVO-a i Armije RBiH u Sarajevu. Na tom sastanku bio je prisutan i Ivo Komšić. Župnik je skočio i počeo tog čovjeka hvatati za vrat prijeteći mu da će ga zadaviti ukoliko bude na tom sukobu insistirao. Dakle, navodim samo ove primjere da potvrdim tezu da je Tuđmanova politika da se Hrvati iz srednje Bosne na liniji Drvar - Prozor - Stolac presele tamo.''

Ovo  je samo dio istine ko je bio žrtva, a ko zločinac u BiH. Bez obzira na gomilu dokumenata koji potvrđuju prethodno navedene citate, dvojac Kaletović - Hadžiomerović iz samo njima poznatih razloga brane fašizam HVO-a i HV-a u srednjoj Bosni.

U Kaletovića su ''kratke'' noge

Damir Kaletović kaže da je rat između Hrvata i Bošnjaka počeo napadom Armije BiH na hrvatsko selo Dusina. Sa ovom neistinom ne slažu se čak ni bosanski Hrvati koji tvrde potpuno drukčije i na taj način otkrivaju da Kaletović bezočno laže. U svojoj knjizi ''Zločin s pečatom'' Ivica Mlivončić navodi nekoliko slučajeva početka sukoba u srednjoj Bosni između Armije RBiH i HVO-a koji su se dogodili u jesen 1992. godine. ''Sukobi Muslimana-Bošnjaka i Hrvata na području novotravničke općine počeli su u listopadu 1992. godine. Armije BiH i HVO sukobljavali su se u samom gradu Travniku i u selima Šenkovići, Sinokos, Donje Pećine i Opara. Za borbe u tim selima... Već tijekom lipnja 1992. godine javili su se prvi incidenti između hrvatskih i muslimansko-bošnjačkih postrojbi. U njima je bilo nekoliko poginulih i ranjenih vojnika na obje strane. Posljedica tih napetosti i incidenata je da se grad Gornji Vakuf/Uskoplje podijelio na dva dijela: hrvatski, koji se naziva Uskoplje, i na muslimansko-bošnjački dio, koji zadržava naziv Gornji Vakuf. Sve do danas grad je ostao podijeljen na dva dijela: ulica u središtu grada ih razdvaja. Nagomilane napetosti između postrojbi HVO-a i Armije BiH dovele su do rata u noći 10./11. siječnja 1993. godine...'' Poznato je da su Hrvati još 1992. godine u oktobru mjesecu protjerali Bošnjake u Prozoru. Sve se to dogodilo prije nekoliko mjeseci nego što izmišlja Damir Kaletović.

(Magazin Saff, br. 252.)