Sergija prikupljanja novčanih sredstava za opremanje nove zgrade Karađoz-begove medrese

Na prijedlog reisu-l-uleme mr. Husein ef. Kavazovića Rijaset IZ u BiH je usvojio zaključak da se u petak, 19. jula u svim džematima i domovini i dijaspori organizira sergija podrške u opremanju Karađoz-begove medrese u Mostaru. Karađoz-begova medresa od 1995. g. do danas djeluje u više odvojenih objekata što značajno otežava organizaciju provođenja odgojno vaspitnog plana i programa učenika ove škole. Karađoz-begova medresa od 2005.g. intenzivno radi na izgradnji nove školsku zgradu sa internatom za učenice i učenike ukupne površine od 3000m2. Tokom ovog školskog raspusta u toku su završni unutrašnji građevinski radovi, koji bi trebali biti završeni do 15. avgusta. Pred Medresom je zahtjevni zadatak opremanja nove zgrade koji je procijenjen na 420 000KM, stoga se menadžment ove najstarije obrazovno-odgojne ustanove u Hercegovini nada da će ova hairli akcija značajno doprinijeti realizacije projekta opremanja školske zgrade. Najavljena sergija samo je dio napora koje je proteklih godina uložio menadžment Karađoz-begove medrese u Mostaru. Medresa je prošle godine otpočela sa prvim, a ove godine nastavila sa drugim ciklusom akcije "250 VAKIFA KARAĐOZ-BEGOVE MEDRESE" koja je ocjenjena kao značajno podrška svim njihovim naporima i zalaganjima.

Akcije „250 vakifa Medrese“ pored općeg značaja ima i još dvije primarne dimenzije, afirmaciju uloge i značaja Medrese u društvu i njeno emanetsko otvaranje prema širim slojevima društva, jer će svi njeni vakifi i dobrotvori imati aktivno pravo praćenja njenog rada i učešća u njenom civilizacijskom izrastanju i jačanju.

Prema pravilniku o vakifima i društvu vakifa Karađoz-begove medrese, kojeg je usvojila Vakufska direkcija, Članom Društva postaje svako pravno i fizičko lice, pojedinac ili džemat, koji jasno izrazi želju za učlanjenjem i prihvati da rad Karađoz-begove medrese svake godine, dok ima uvjeta, pomaže s minimalnim iznosom od 100,00 KM, te koje prihvati program rada Društva. U kategorije članstva u Društvu vakifa normirane su sljedeće kategorije:

- Vakif Karađoz-begove medrese (za uvakufljenja u vrijednosti od 20.000,00 KM i više).

- Dobrotvor ( za uvakufljenja u vrijednosti od 5.000,00 do 10.000,00 KM),

- Vakif ( za uvakufljenja u vrijednosti od 3.000,00 do 5.000,00 KM),

- Utemeljitelj ( za uvakufljenja u vrijednosti od 1.000,00 do 3.000,00 KM),

- Donator ( za uvakufljenja u vrijednosti od 500,00 do 1.000,00 KM),

- Član Društva ( za darovanja u vrijednosti do 500,00 KM).

Dosadašnje iskustvo menadžmenta Karađoz-begove medrese pokazalo je iznova da bošnjačka populacija Medresu osjeća svojom i da želi pomoći njen rad. Medresu su mnogi prepoznaju kao trajno dobro u kojem žele učestvovati svojim dobročinstvom. Takav odnos vakifa, dobrotvora i dobročinitelja snažan je poticaj i profesorima i učenicima u njihovom radu i percipiranju istina uzvišene vjere dini islama.  Svjesni aktuelnih društveno socioloških kušnji menadžment Karađoz-begove medrese ističu važnost opredijeljenosti slijeđenja načela islama i prakse naših predaka koji su svoj najčistiji imetak darivali u projekte trajnog dobra, svjesni činjenice da su i prilike za činjenjem dobra prolazne poput ljudskih dunjalučkih života.

U ovim mubarek danima ramazana čovjek se prisjeća upozorenja koje je u svojoj vakufnami ispisao Mehmed-beg Karađoz, a koje je poznato svakome „da je ovozemni svijet prolazan, samo put za smrt i poprište nevolja, putovanje na koje se neće niko zadržati duže, a niti će na njemu iko doći do svake svoje želje; da su ovozemne slasti štetne, a njihov broj i njihova narav nestalni; da su privlačne strane toga svijeta prolazne, a promjene u njemu svakodnevne; da za imetkom ne teži niko do nesvjesna čovjeka, a za položajem niko osim neznalice; da će veličina tog svijeta uskoro prestati, a slava uskoro zaći; da je sretan i na pravom putu jedino onaj koji sačuva nešto danas za svoje sutra prije nego stvar ispusti iz svojih ruku i da je razborit čovjek samo onaj koji uoči da on nema ništa od ovozemnog života, jer što čovjek pojede, to uništi, a što obuče, to pohaba, a što da u dobrotvorne svrhe, to ga ovjekovječi“.

Na Karađoz-begovom primjeru i primjeru naših vakifa Bošnjaci još uvijek imaju priliku slijediti formule sreće na oba svijeta jer oni su se, dok su bili u zdravlju pobrinuli za ovaj svijet, pa što im je preteklo (od imetka) iznad njihovih potreba davali su u razne dobrotvorne svrhe, a što bi im preticalo od njihovih  neophodnih potreba davali su u humanitarne svrhe kako im ne bi njihova djela bila prekinuta njihovom  smrću jer u našoj slavnoj tradiciji koja se prenosi od Allahova poslanika – neka ga Allah blagoslovi i spasi, znana je istina da je rekao: Kada čovjek umre, tada prestaje njegovo djelovanje izuzev u tri slučaja: ako ima čestito dijete koje će se moliti za njega, ako ostavi neki nauk kojim će se ljudi koristiti ili ako ostavi trajno dobro djelo.  Nema sumnje da najbolja dobra djela i najsavršenija dobročinstva (čini ono djelo) koje se ne gasi u vremenu i koje ne može postojati dok bude postojao ovaj prolazni svijet. To je vakuf, koji ima stalne svoje prihode i koristi. Tako se spominje ime njihova dobročinstva prilikom korištenja vakufa i svako ih hvali. Tako oni žive drugi svoj život.

Zbog svih ovih navedenih razloga Karađoz-begova medresa je i ovog ramazana otvorila mogućnost svima koji imaju materijalnih mogućnosti da iskoriste mubarek vrijeme ramazana i ovu mubarek akciju opremanja mostarske medrese zarad sticanja Božijeg zadovoljstva, a onima koji nisu u stanju da materijalno podrže ovu akciju otvorila je mogućnost iskrene bratske dove, jer i lijepa riječ ovih godina o hairli poslovima je od velikog značaja za muslimane u Bosni i Hercegovini. Medrese su bile i ostale rasadnici lijepih riječi i nauke o moralnim vrednotama naše islamske i bošnjačke tradicije, kulture i civilizacije. Medrese su stjecišta nauke u ime Boga, a nauka u ime Boga je konačan cilj našeg ovodunjalučkog bivstvovanja.   Jedna od odlika ovog mubarek mjeseca izdašne milosti jeste i dar spoznaje posljednje Božije Objave ajetima koji upućuju na sticanje znanja i vrijednost imana.

Uzvišeni ističe vrijednosti znanja pa kaže :

,,Allah će na visoke stepene među vama uzdignuti one koji vjeruju i kojima je dato znanje, a Allah dobro zna ono što radite". (El-Mudžadele, 11.)

Imam Muslim bilježi predaju od Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik s.a.w.s., rekao: ,,Ko bude išao putem traženja nauke Allah će mu olakšati put ka Džennetu".

Abdullah ibn Mes'ud r.a. kaže ." Najbolja vrsta okupljanja je radi nauke i učenja, tu je prisutna mudrost i širi se milost". U nekim predajama se govori da je sticanje znanja bolje od dobrovoljnog ibadeta godinu dana ili od ibadeta šezdeset godina, te zbog toga nauka zauzima visoko mjesto. Naši vrli prethodnici su znanje koje vodi do imana smatrali nužnom stepenicom koja se završava u istinskoj predanosti Dragom Bogu. I mesdžidi i džamlje, kao simboli ibadeta usmjerenog ka Allahu dž.š. bili su i prve učionice u kojima se sticalo znanje. Čim su narasle potrebe za sistematskim i organizovanim obrazovanjem muslimani su osnovali posebne centre za učenje, gradi li su medrese. Podržite svojim imetkom i svojim lijepim riječima akciju opremanja nove zgrade Karađoz-begove medrese i pridružite se u nijetu i djelu graditeljima bolje i sretnije budućnosti Bošnjaka u Hercegovini.