Promo banner

A+ A A-

Govor reisu-l-uleme na 4. Muslimansko-jevrejskoj konferenciji

U Sarajevu je jučer počela 4. Muslimansko-jevrejska konferencija koja će trajati do 05. jula. Na ovoj međureligijskoj konferenciji prisustvuje 130 učesnika iz 36 zemalja, koji će pored upoznavanja sa osnovama islama i judaizma, govoriti o islamofobiji i antisemitizmu.

reis-musl-jev-konf-07-2013-1

Učesnicima konferencije obratio se i reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovine Husein ef. Kavazović, a ovo obraćanje prenosimo u cijelosti:

- Gospodine Finci, poštovani mladi, dragi prijatelji.

Dozvolite mi da na početku ovoga obraćanja iskažem svoju radost što prisustvujem ovome susretu jevreja, kršćana i muslimana. Naročito sam sretan što se radi o susretu mladi ljudi.

Sarajevo je dobro mjesto da se susretnemo i razgovaramo, da osjetimo bliskost i zajedništvo u našem monoteističkom jedinstvu, a u različitosti kultura i tradicija. Mi, stanovnici ovih lijepih bosanskih krajeva, tokom minulih stoljeća smo živjeli u tom jedinstvenom ozračju, kakvome mnogi narodi još uvijek nisu dorasli. U dobru se nismo uznosili, a u teškim vremenima zla i stradanja držali smo se zajedno. Obični ljudi, koliko su i kako mogli, pomagali su jedni drugima, brinuli se jedni za druge, čuvali imovinu i duhovna nasljeđa.

Muslimani i jevreji u Sarajevu i drugim bosanskim čaršijama žive zajedno, stoljećima. Naši domovi su u komšiluku, naši dućani u čaršiji, a bogomolje jedna uz drugu. Tako je bilo i tako će, uz Božiju pomoć, i ostati.

Hvala Bogu, kako smo narodi Knjige i čitanja, u našim svetim knjigama i živim tradicijama lahko nalazimo spoznaje da smo, ustvari, braća i sestre, po zajedničkim precima Ademu i Havi. Također, i jevreji i muslimani su zajednice zakona, kako nas uči Kur'an: „Ko ubije jednog jedinog čovjeka na pravdi Boga računa se da je ubio cijelo čovječanstvo“.

Danas, kako kaže dr. Enes Karić, nadaleko se čuje medijska dreka o judeo-kršćanskoj civilizaciji, a odbacuje se mogućnost da se muslimani «uračunaju» kao treći ravnopravni i konstitutivni element judeo-kršćansko-muslimanske civilizacije. Možda je srednji vijek o tome imao više reći od ovoga našeg XXI stoljeća.

Priznaje to čak i Bernard Lewis, koji nije uvijek naklonjen muslimanima. On kaže: „Islamska civilizacija bila je prva koja se može nazvati univerzalnom, u smislu da je obuhvatala narode mnogih različitih rasa i kultura na tri različita kontinenta. Ona je bila europska, jer je cvala u Španiji, južnoj Italiji, na ruskim stepama i na Balkanskom poluostrvu“. Muslimani i jevreji živjeli su zajedno na prostorima muslimanskih hilafeta, razvijajući svoju kulturu i tradiciju. Tradicija Kabale nastala je u velikim periodima mira jevreja, kršćana i muslimana.

Muslimani i jevreji u sjećanja prizivaju Španiju, vrijeme kada su napisana najznačajnija djela koja će preporoditi Evropu. To je vrijeme velikih umova, muslimana Ibn Rušda i jevreja Majmonidisa, bez kojih bi svjetlo renesanse i prosvjetiteljstva  mnogo slabije sjalo.

Dugo je vremena bilo uobičajeno mišljenje da je srednji vijek – pusto mjesto u umnoj historiji čovječanstva. No, ono je porodilo toliko mislilaca i takvu raznolikost u mišljenju kao ni u jednoj drugoj epohi, kako primjećuje Nikolaj Berđajev.

Danas je o tim vremenima dobrosusjedstva muslimana i jevreja potrebno govoriti.  Sarajevo je bilo mjesto naših lijepih susretanja, prožimanja kultura i tradicija. Posebno o tome treba govoriti na Zapadu, nakon užasa dva svjetska rata tokom XX stoljeća, koje su inspirirale nacionalne šovinističke ideologije, kada je jevrejsko stanovništvo gotovo nestalo u Holokaustu, a muslimani u Genocidu. Nadam se da ćete vi, mladi jevreji i muslimani, u tome naći zajednički imenitelj i iskovati prijateljstva i poduhvate koji će nas približiti jedne drugima.

Svijet koji se nazvao Zapadom, kako primjećuje dr. Karić, od XVII stoljeća naovamo je iskusio mnoge ideologije i nauke, kao objašnjenja univerzuma i čovjeka. Svaka ideologija je veličala „svoga“ čovjeka, bilo na račun Boga ili na račun drugih ljudi, drugih kultura i civilizacija. Slično je bilo i s naukom. Šta je evolucionizam i biologizam ako ne veličanje čovjeka na račun drugih živih organizama?

Dobrobit svakog naroda zavisi danas od stanja cijeloga svijeta. Kultura koja nastaje unutar različitih duhovnih tradicija, prestaje bili lokalna, ona postaje općeljudska, univerzalna.

Susretanja, razmjena iskustava, kako duhovnih tako i materijalnih, neophodna su i s muslimanske i s jevrejske strane. Bez obrazovanja duhovne aristrokratije, život neće procvjetati, neće napredovati. A ona neće nastati bez sučeljavanja različitih mišljenja o esencijalnim pitanjima ovozemaljskog života. Život u susjedstvu, kakav mi u Bosni poznajemo, ublažavao je životne nedaće, koje su se nadavale.

Potreban nam je novi susret, susret sinova onih koji su u prošlosti znali razgovarati, sarađivati i graditi mostove. Naši preci su vjerovali da je čovjek Božije stvorenje, a onda smo mi bili prestali vjerovati u to, kao što kaže Theodor Adorno da naš susjed nije više Božije stvorenje, niti smo više mi Božija stvorenja.

Na kraju, dopustite mi da još jednom kažem da sam sretan da se mogu obratiti mladim ljudima i zamoliti ih da razmisle o zajedničkoj sudbini muslimana i jevreja. Ta sudbina na ovom kontinentu nije nam uvijek bila naklonjena. Moramo se držati zajedno, jedni od drugih učiti i voditi brigu o onome što nas može snaći.

Još jednom vam, u ime Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, želim iskazati dobrodošlicu, u nadi da će ovakvih susreta biti još mnogo, kazao je na kraju svog obraćanja reisu-l-ulema Kavazović.