Završena 503. Ajvatovica

Nakon klanjanja podne namaza i učenja dove na platou Ajvatovice, jučer (30.06) je završena centralna svečanost kulturno-vjerske manifestacije "503. Dani Ajvatovice".

Konjanici, bajraktari i više desetina hiljada vjernika iz Bosne i Hercegovine, Turske i cijele Evrope pohodilo je podnožje planine Šuljage, sedam kilometara od starog grada Prusca, nekadašnjeg Akhisara (Bijeli Grad).

Tamo se, prema vjerovanjima, učenjak Ajvaz-dedo 40 jutara molio Bogu za vodu. A u sjećanju na uslišenu mu molitvu, zahvaljujući kojoj je Prusac dobio vodu, vjernici već pet stoljeća pohode ovaj kraj.

Vjernicima se na Ajvatovici po prvi puta obratio novi reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović, kazavši:

Hvala Allahu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od poroka i ružnih djela naših.

Onoga koga Allah na pravi put uputi – niko u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi – niko na pravi put ne može uputiti.

Svjedočimo da je samo Allah bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik, koga je On poslao da radosnu vijest donese i da opomene, prije nego što nastupi Sudnji dan.

Onaj ko se pokorava Allahu i Njegovom poslaniku na pravom je putu, a onaj ko se – Njemu i Njegovom poslaniku – ne pokorava, u velikoj je zabludi.

Molimo Allaha, našeg Gospodara, da nas uvrsti među one koji se Njemu i Njegovom Poslaniku pokoravaju, koji slijede Njegovo zadovoljstvo i koji se čuvaju Njegove srdžbe. Mi smo Njegovi i Njemu pripadamo.

U Svojoj Knjizi, On je kazao:

A Gospodar vaš je rekao: ''Dovu mi činite, Ja ću vam se odazvati.'' (Al-Mu'min, 60)

A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi onoga ko Me zamoli. Zato, neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na pravom putu. (Al-Baqarah, 186)

Gospodaru naš, daj nam ono što je dobro i na dunjaluku i na Ahiretu i sačuvaj nas od patnje u vatri. (Al-Baqarah, 201)

Draga braćo i poštovane sestre.

Allahov Poslanik je rekao: „Vidjet ćete svoga Gospodara kao što vidite Sunce i Mjesec, pa nemojte sumnjati u Njegovo viđenje.“  (Hadis qudsi)

Danas na Ajvatovici, kao i tokom ranijih pet stoljeća, upućujemo dovu Uzvišenom Allahu. Molimo Ga za hajr našem narodu i ljudima koje je pritisla nevolja. Utječemo Mu se i od grijeha naših, moleći za oprost.

Danas glasno svjedočimo da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik.

Došli smo iz svih krajeva naše domovine Bosne i Hercegovine na ovo mjesto na kojem su se, u skrušenoj dovi i iskrenoj pokornosti, Ajvaz dedo i hiljade muslimana obraćali Stvoritelju. Tražili  su pomoć i Njegovu zaštitu, u čvrstoj nadi da će je dobiti, oslonjeni na Njegovu moć. Prilika je danas da i mi tako učinimo, da se u dovi susretnemo i sjedinimo, da se na ovom mjestu toga našeg susretišta, čvrsto i snažno, ali i skrušeno i ponizno, oslonimo na moć našega Gospodara i učvrstimo nadu u Njegovu milost.

Stojimo na mjestu na kojem je dova jednog pobožnog starca, kako nam predaja govori, promijenila život ovoga kraja. Tokom stoljeća, naši preci su, uvjereni u snagu dove, nastavili je činiti. I danas osjećamo tu duhovnu snagu Ajvaz dedine dove i uvjerenost naših predaka, koje nas okupljaju na ovom mjestu i u ovolikom broju.

Kao pred Ajvaz dedom, i pred nama je danas stijena, jednako velika i čvrsta i jednako nam se čini nesalomljivom. No, tu je i Ajvaz dedina spoznaja da je svaka prepreka pred ljudskom odlučnošću, vjerom i znanjem, ustvari, samo opsjena, koju, uz Božiju pomoć i snagom vlastitog htijenja i dove, možemo savladati. Tome smo svjedočili i mi, kada smo mislili da se pred nama neće ukazati put iz tjesnaca u kojem su nas dušmani držali više od jednog stoljeća.

I danas iznova, stojeći ovdje na mjestu gdje se stijena raspukla, svjedočimo da smo potpuno ovisni o pomoći Svemogućeg. Samo je Allah kadar izvesti naša srca iz tjesnaca ovodunjalučkog života, podariti ono što je dobro, a udaljiti kušnje koje nismo u stanju podnijeti.

Jednom je Allahov Poslanik rekao: «Allahova ruka je uvijek puna. Njegovo bogatstvo ne smanjuje ni neprekidno, obilno i danonoćno dijeljenje. Šta mislite, koliko je samo On podijelio otkako je nebesa i Zemlju stvorio, a da se od onoga što je u ruci Njegovoj ništa nije smanjilo?!»

Plemeniti Poslanik, a.s., poučio nas je, a to je bila i Ajvaz dedina inspiracija, koliko je važna ustrajnost u dovi. On je jednom rekao: „Nemojte posustati u upućivanju dove, jer niko uz dovu neće nastradati.“

Zbog toga je dova sigurnost, utočište Gospodaru svjetova od poteškoća koje nas pritišću. Ona otvara perspektive i širi duh optimizma. Poslanik je rekao: „Najveća radost moga oka je u namazu.“

I još je rekao:  ''Allah svake noći, u njenoj zadnjoj trećini, silazi na nama najbliže nebo i pita: 'Ima li koga da Me zove, pa da mu se odazovem? Ima li koga da od Mene šta traži, pa da mu dam? Ima li koga  da Me za oprost moli, pa da mu oprostim?'''

Dova je, doista, djelotvoran lijek za ljudsku dušu. Ona rasterećuje, unosi smiraj i sigurnost u naše živote. Povećava ljudsko dostojanstvo, oslobađa nas od robovanja ljudima i strastima i upućuje na Gospodara svjetova, Koji je rekao: Ti (Muhamede) reci: «Za mog Gospodara beznačajni ste vi, ako nema dova vaših». (Al-Furqan, 77)

Braćo i sestre.

Muhamed, a.s., rekao je: „Pastir ne obmanjuje svoje stado. Tako mi Allaha, kada bi cijelom svijetu lagao, vama to ne bih učinio. Kada bih cijeli svijet obmanuo, vas ne bih u zabludu odveo.“

Sebi i vama preporučujem bogobojaznost, činjenje dobrih djela, ustrajnost u poslu i strpljivost u iskušenjima. Teška bremena nosimo, a put na kojem to činimo je neizvjestan i trnovit. Stoga, ne rasipajmo snagu u svađama i optužbama koje će nas odvesti u stranputicu. Nemamo je za toga. Raspravljajmo o našem halu argumentima i međusobno se uvažavajmo. Umjesto galame, potreban nam je razgovor.

Poslanik, a.s., imenovao nas je pastirima, odgovornim za naše porodice i za naš narod. Dobri pastiri razgovaraju kako da povjereni emanet očuvaju; loši pastiri se svađaju i ostaju bez stada. Tako je i s nama, našom porodicom, društvom i narodom. Čovjek je, uči nas Kur'an, Allahov namjesnik na zemlji. Sva djeca Ademova sudjeluju u dostojanstvu koje im je Božija providnost dodijelila. Svako ima svoj put Allahu, vođen Njegovim svjetlom.

Svaka zajednica, narod, ima svoje planove, ciljeve, zadatke i prioritete. Niti jedan narod se nije održao bez rađanja djece, a mi kao da to zaboravljamo. Kao što se nije mogao razvijati bez odgoja i obrazovanja. Vjerska je obaveza roditelja povesti računa o sklapanju brakova među svojim evladima, dati im odgoj i obrazovanje, razvijati kod djece ljubav prema ljudima, svom narodu i domovini.

Budimo posvećeni našoj porodici i domovini, pobrinimo se o našoj imovini, stečevini generacija naših djedova i očeva. Ne rasipajmo ono što su oni stekli i ulažimo rad, trud i napor da to očuvamo za našu djecu. Upozoravam vas da zemlju i imanja moramo očuvati u domovini, tamo odakle smo bili protjerani. Ne prodajite ih, ona mnogo više znače od pregršti novčanica u ruci.

Isto tako, pred nama je popis stanovništva, koji je ozbiljan ispit naše bošnjačke zrelosti. Više od jednog stoljeća su nas negirali i nazivali kako je njima odgovaralo. Nisu nas mogli iskorijeniti, ali su nas nastojali negirati. Odbijali smo te atake, a sada je do nas da potvrdimo naše narodno ime Bošnjak i ime našeg bosanskog jezika, zbog kojih smo dugo bili proganjani i zatirani.

Čuvajmo prijatelje, jer prijateljstvo se teško stječe, a lahko gubi. Pazimo na komšije, oni su nam najpreči.  Poslanik, a.s., rekao je: „Niko se neće ubrojati u muslimane sve dok ljudi ne budu sigurni od njegovih ruku i jezika, niti će dosegnuti stepen mu'mina, vjernika, sve dok njegov komšija ne bude siguran od njegove zlobe.“

O komšijama nam se valja brinuti i u dobre odnose s njima ulagati trud. Sjetimo se kako nas je Poslanik, a.s., upozorio na brigu o komšiji, o kome mu je Džibril toliko govorio da je pomislio da će jedni druge nasljeđivati. Poslije rodbinskog prava, komšijsko je najpreče. Imajmo to na umu! Pozivajmo naše komšije zajedničkom životu i tražimo one koji će prihvatiti taj naš poziv i živjeti s nama u domovini u kojoj ćemo svi biti sretniji nego što jesmo.

Svijet oko nas sarađuje, razgovara i napreduje. Svi ispred sebe imaju neki cilj i grade osnovu za budućnost. Zašto da mi našoj djeci to isto uskratimo?

Braćo i sestre.

U tokove duhovnog zrijenja Europe i muslimani su ugradili svoja znanja, trud i dostignuća. Još od davnih vremena, mi smo u stalnom doticaju s jevrejima i kršćanima. U našoj vjeri, kulturi i tradiciji nema isključivosti. Islam nas je poučio da ljudsko dostojanstvo i spasenje nisu ograničenog dometa. Božija milost obuhvata sve ljude. Allah kaže: „Oni koji vjeruju, bili oni Jevreji, kršćani ili sabejci, svi, koji u Boga i onaj svijet vjeruju i dobra djela čine, ne treba da se boje: oni neće ni za čim tugovati“. (Ali Imran, 69)

Neka naše ovogodišnje okupljanje na Ajvatovici bude zalog da ćemo, kao muslimani, upućivati dove za našu braću, za komšije i sve ljude. Zamolimo Allaha da između nas ukloni zid nepovjerenja, isključivosti i podjela.

Neka duša našega čovjeka nađe puta do Božijeg okrilja, u kojem će se smiriti i odmoriti. Uputimo dovu za sebe, ali i za svoju braću i sestre, za one što su skrenuli s pravog puta, za nesretne i obespravljene, za našu rođenu djecu i one nad kojima se provodi nasilje u našoj domovini.

Na kraju, poslušajmo riječi plemenitog Poslanika: «O ljudi, vi imate putokaze, pa ih slijedite. Vi imate svoj cilj; stoga, idite tom cilju. Vjernik živi između dva straha: prošlosti, za koju ne zna šta je Allah s njom uradio, i budućnosti, za koju ne zna šta mu je Allah u njoj odredio. Zato, neka svako od vas uzme od sebe za sebe. Od dunjaluka svog za Ahiret svoj. Od mladosti za starost. Od života za smrt. Tako mi Allaha, u čijoj ruci je Muhammedov život, poslije smrti nema pokajanja, poslije dunjaluka nema staništa, osim Dženneta ili Džehenema. Kažem vam ovo i molim Allaha da nam oprosti, kazao je na kraju svog obraćanja reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović.

Obraćajući se vjernicima travnički muftija i predsjednik Organizacionog odbora Ajvatovice mr. Nusret ef. Abdibegović upoznao je vjernike da će se narednih godina obilježavanje Ajvatovice prilagođavati mjesecu ramazanu.

Rekao je da su ovakva dovišta utemeljena na višestoljetnoj tradiciji. Upozorio je na praksu nošenja kamenja sa raspukle stijene na Ajvatovici, kazavši da to ''nije u skladu sa našom vjerskom tradicijom''. Pozvao je na očuvanje mira, jedinstva, suživot i tolerancije.

Inače, konjanici različitih starosnih dobi, odjeveni u tradicionalnu nošnju, učenjem ilahija i ajvatovičkih dova, još jednom su, kako kažu, oživjeli vrijeme u kojem je živio Ajvaz-dedo, derviš i učenjak iz Manise, grada na području današnje Turske.

Bajraktare, zadužene predstavnike džemata iz BiH i dijaspore za nošenje zastava, koji su nosili bajrake prema platou Ajvatovice, slijedilo je više stotina posjetitelja ove manifestacije iz BiH, Turske i drugih zemalja. Nakon dolaska na mjesto za koje se vjeruje da je lokalitet na kojem se odvojila stijena kako bi pitka voda došla u Prusac, mnogi vjernici iskoristili su priliku da okuse vodu koju smatraju ljekovitom.

Tradicionalni turski vojni orkestar mehter, koji je ove godine došao iz općine Osmangazi u Bursi, nastupio u okviru obilježavanja "503. Dana Ajvatovice". Svečanost je svojim nastupom uveličala i derviška grupa poznatija i kao "nebeski plesači" ili Semazem, hafiz Mustafa Akbaš, izvođač ilahija Orhan Čakma, te domaći horovi i izvođači.

(Foto: Anadolija)