A+ A A-

Gdje nestade snaga svjetla?

Gdje nestade snaga svjetla?

Danas je dvanaesti Rebiu-l-evvel, rođendan Poslanikov. Kad nam o tom događaju majka Poslanikova govori, obavještava nas da je u trenutcima porođaja vidjela svjetlo koje je obasjalo sve do Šama dalekog. Četrdeset godina kasnije, a nakon perioda u kojem je Gospodar svjetova odgajao Poslanika, Poslanik je dobio obavezu da svjetlo vjere širi i od nevjerstva i iz tmine ljude spašava.

Nije mu bilo lahko, nailazio je na snažan otpor, pa ako hoćete i u vlastitoj familiji, plemenu svom, ali ustrajnošću i odlučnošću uspio je i još za života svog vidio veliki rezultat svoje misije. Svoj posljednji, oproštajni, govor, održao je pred više od stotinu hiljada ashaba. Vidio je Poslanik i nešto što će mnogo godina poslije njega postati očito svim ljudima. Allah dž.š., mu je pokazao i Istok i Zapad, Zemlju mu je čitavu pokazao i vidio je da je svjetlo vjere, Islama svjetlo, stiglo u sve krajeve planete Zemlje.

Nas je on, s.a.v.s., obavijestio da nam ostavlja svjetlo koje sija noću kao i danju i da nikad ono neće na snazi izgubiti sve dok se mi budemo držali onoga što nam je donio i oporučio. Donio nam je i u emanet ostavio Allahovu Knjigu i svoj Sunnet.

Kad god su sljedbenici njegovi ajete Knjige živjeli i stazom Sunneta hodili, svjetlo je bilo jako i tmina je pred njim nestajala, povlačila se, iščezavala. Svjetlom vjere obasjan je čitav Arabijski poluotok, i Perzija i Vizantija, i Konstantinopolis i Andaluzija... Danas, baš onako kako je Poslasnik najavio na svim kontinentima, svugdje gdje ljudi žive, žive i oni koji ezan uče i sedždu čine.

Danas, kad obilježavamo rođendan Poslanikov treba primijetiti i glasno reći, da iako se ezan čuje na svim kontinentima ove kugle zemaljske, ipak, nema svjetlo tu snagu kojom bi te ljude koji ezan uče i sedždu čine učinilo sigurnim i dostojanstvenim. Zašto??? Zato što smo vjeru sveli na ezan i sedždu, na ders i tribinu, na manifestaciju i formu.

A Poslanik nas je učio da se bogobojaznošću štitimo od grijeha. Rekao nam je : „Klonite se harama, bit ćete najpobožniji ljudi“. Pobožnost se potvrđuje spremnošću da grijehu leđa okrenemo. Činjenica je dragi Poslaniče da danas sljedbenicima tvojim grijeh nije stran niti su od njega daleko. Nestalo je iskrenosti iako znamo da je laž grijeh. Nestalo je povjerenja iako znamo da je emanet, povjerljivost, ono što vjernika krasi. Nestalo je stida iako znamo da je stid dio vjere i da kad stida nema tad ni brane od grijeha nema.

Poslanik nam je naredio da budemo skromni, umjereni, od pohlepe daleko. Rekao nam je: „Budi zadovoljan s onim što imaš, bit ćeš najbogatiji čovjek“. Pohlepa, za dunjalučkim dobrima trka, ugrožava samo biće našeg i svih muslimanskih društava. Ne biraju se sredstva i načini kako da se dođe do nove nekretnine, do nove dunjalučke dobiti, do te prolazne vrijednosti. Poslaniče, danas kad ti rođendan obilježavamo, a to činimo sa namjerom da se na tvoj sunnet i put Islama snažnije usmjerimo, neka znaš da svjetla koje si donio, koje je s rođenjem tvojim došlo, ima sve manje u društvu, jer u njemu nema ko zaštititi slabe, nema ko pomoći ugroženima, nema ko afirmisati pravdu. Zato se danas, tamo gdje si ti voljeni Poslaniče vidio svjetlo kad ti je i Istok i Zapad pokazani, vide samo svjetla kandilja, a tu žive poniženi i obespravljeni sljedbenici tvoji.

Poslanik nam je naredio da u okreženju vlastitom budemo prepoznati kao dobročinitelji. Rekao nam je : „Čini dobro komšiji, bit ćeš mu'min“. Mu'min biti, znači vjernik biti, a vjera se, kako iz ovog hadisa čitamo djelima očituje. „Tako mi Allaha ne vjeruje, ne vjeruje, tako mi Allaha ne vjeruje, onaj od čijeg jezika i ruku nije miran njegov komšija“./Muslim/. Komšiju ni mirisom iz lonca svog vjernik ne bihuzuri, ni hlad mu svojom voćkom ne pravi, ni gradnjom svoje kuće pogled mu ne zaklanja. Ko je taj ko će u ovom gradu i svim gradovima domovine naše zaštititi ljude koji su zalogaj svoj polovili i stanove i kuće kupovali a uz čije se prozore sad grade kafane i dvorane. Pita Poslanik, ko je taj ko će običnog, slabog i nemoćnog zaštititi?

Poslanik nam je naredio da ako hoćemo da kao muslimani budemo prepoznati od drugih i da u nama vide svjetlo istine, da vide ono svjetlo što ga Poslanik donese, tada treba da drugima želimo što i samima sebi. Rekao je: „Želi ljudima što sebi želiš, bit ćeš musliman“. Tvoji sljedbenici Poslaniče danas ovo znaju, puno više od ovoga znaju, ali njihova praksa, život njihov to ne svjedoči. Ima dersova i tribina, ima ezana prejakih, ima manifestacija i hvale se tvoji sljedbenici svojom vjerom, a nema niko od Ummeta tvog da ode našu braću iz Mijanmara prognanu, pomilovati po glavi i sigurnost im garantovati. Ovih dana će Poslaniče tamo otići papa Franjo da se za njih zauzima a prvaci tvoga Ummeta će držati dersove i hvaliti ljepotu naše vjere i svi ćemo nastaviti živjeti poniženje.

Poslanik nam je naredio da budemo ozbiljni, da se ne opuštamo i da neprekidno bdijemo na granicama koje je Allah dž.š., postavio. To su granice ljudskosti, dostojanstva, rekao nam je: „Nemojte se previše smijati, jer prevelik smijeh umrtvljuje srce“. A tvoji sljedbenici su se Poslaniče upravo tome prepustili. Oni su čitav svoj život Dunjaluku podredili smetnuvši s uma da Dunjaluk nije ništa drugo osim igra i zabava, a da je Ahiret život stvarni.

Uzvišeni Bože, pomozi nam da nosioci svjetla Istine budemo. Amin!

Izet ef. Čamdžić

01.12.2017.god.

FaceBook