A+ A A-

Tewbom, grijehe pretvori u dobra djela

Tewbom, grijehe pretvori u dobra djela

Pravi put se jasno razlikuje od stranputice. Ko, putem pravim krene i ustrajno njime hodi stići će na sigurno mjesto (fi mekamin emin). Ko pak stranputicu izabere, ko umjesto osvijetljenim, tminom zaogrnutim putem krene i do kraja njime ide, neka posluša ove riječe Objave: „Tako mi Gore, i Knjige u redove napisane, na koži raširenoj i Kuće štovatelja pune, i uzdignutog Svoda i Mora prepunog, doista će se dogoditi kazna tvoga Gospodara“./Tur, 1-7/.

U hadisi kudsijji Allah dž.š., kaže: „O čovječe! Vatru sam stvorio za svakog nevjernika, svakog ogovaratelja, svakog neposlušnika roditeljima, svakog licemjera, svakog onoga koji ne daje zekat, svakog bludnika, svakog onoga koji uzima kamatu, svakog alkoholičara, svakog uzurpatora jetimskog imetka, svakog trgovca prevaranta, svaku narikaču i svakog onoga koji komšiju uznemirava. 'Osim onih koji se pokaju i uzvjeruju, i rade dobro, takvima će Allah zla djela njihova u dobra promijeniti, a Allah grijehe prašta i samilostan je'./Furkan,70./. Smilujte se prema sebi, o Moji robovi! Doista su tijela slaba, a put dalek, tovar težak, a Sirat tanak. On vas neprestance motri, a sudac vam je Gospodar svjetova svih“.

Čovjek može biti vjernik i nevjernik. Šta god da je, sam bira put. Vjernik, samom činjenicom da šehadet svjedoči ima nadu u spas. Njegova nada je makar u obećanju da neće vječno ostati u Džehennemu jer je Poslanik rekao: „Ko kaže LA ILAHE ILLELLAH, ući će u Džennet“. Nevjernik, nema nade. Allah dž.š., o ne postojanju nade u spas za nevjernike je posve jasan: „Allah neće oprostiti širk, a sve druge grijehe oprostit će kome hoće“. Da bi se nevjernik spasio, jasno je kako glase riječi njegove tewbe. To su riječi Kelime i šehadeta. Na te riječi je Poslanik amidžu podsticao ne bi li se spasio.

Ogovaranje je grijeh, i to velik i ozbiljan. Toliko ozbiljan da vjernika, dobročinitelja, klanjača i postača i darežljivca može učiniti gubitnikom, kako to Poslanik kaže, muflisom – bankrotom.

Roditeljima biti poslušan je izuzetno dobro. Takvo je to dobro da čak život poslušniku roditeljima, zbog tog djela, će biti produžen.  Ako si roditeljima neposlušan, ti si tad u ozbiljan i težak grijeh zagazio. Ebu Talib el Meki je u kategorizaciji grijeha ovaj nazvao grijehom cijelog tijela.

Biti licemjer, munafik, e to znači sebi otvoriti put, kako to Svevišnji kaže: „u najdublje dubine Džehennema“. Licemjer ne šteti samo sebi, on je džematu, Zajednici, društvu štetan jer ga djelovanjem svojim rastače, pa nam Poslanik govori kako da ga prepoznamo i iz društva izolujemo. Osobine su mu, kazuje Poslanik, da laže, iznevjeri, svađa se i nepotrebno raspravlja.

Zekat je obaveza prema džematu i Zajednici, a sadaka prema čovjeku, pojedincu. Zekat je Božiji hakk u našem imetku a sadaka ljudski. Zekat je farz a sadaka dobrovoljno davanje. Ko ne daje zekat, grijeh veliki čini i neka zna da će Bog svemoćni pravo svoje iz imetka našeg uzeti. Kako? Zar treba pitati kako, kad znamo da su Allahu na raspolaganju svi načini, i vatra i voda i zemljotres i bolest i još bezbroj načina koji nama ni na um pasti ne mogu.

Allah dž.š., zapovijeda da se od bluda i svake radnje koja njemu vodi, držimo što dalje. Zapovijeda nam da se tom grijehu nikakao ne približavamo, a i kamatu je apsolutno zabranio i težinu tog grijeha, da bi nam njegovu pogubnost jasnijom učinio, izjednačio sa bludnom radnjom sina i majke.

Alkohol je Allah dž.š., zabranio i svakoga ko spasu teži  pozvao da se tog poroka kloni. On je, tako Poslanik pojašnjava: „svakom zlu majka“, a ovisnika o ovom grijehu Poslanik je s mušrikom izjednačio.

I tuđe prisvajati, a jetimsko posebno, Allah dž.š., zabranjuje: „Imetku jetima se ne približavajte osim sa najljepšom namjerom“. Eto to su riječi Božije, i neka zna svako, ko tuđe u kuću unosi da u stomaku svom i u porodici svojoj vatru potpaljuje. Ima ljudi koji se izuzetno žrtvuju da djecu odgoje i čine sve da uspiju a onda sve ode krivom stazom. Ulema naša se slaže da uzrok neuspjehu, između ostalog, treba tražiti u haram zalogaju. Neka nas ova spoznaja zabrine.

Od muslimana se traži da šire selam, mir, slogu, da grade bratstvo među sobom i među ljudima svim. Grijeh je uznemiriti komšiju, jer znamo da je komšija u Poslanikovoj praksi i pravo njegovo, toliko naglašavani da je Aiša r.a., i ashabi, pomišljali da će Poslanik komšiju uključiti u red nasljednika.

Kad ove riječi hadisi kudsijje Poslaniku saopšti, Allah dž.š., citira ajet sedamdeseti iz sure Furkan, u kojem kaže: „Osim onih koji se pokaju i uzvjeruju i rade dobro, takvima će Allah zla djela njihova u dobra promijeniti, a Allah grijehe prašta i samilostan je“. Evo nade za svakog ko uzvjeruje, šehadet izrekne i pravom putu se okrene. Imam Ahmed prenosi od Ebu Zerra r.a., da je Poslanik rekao: „Znam posljednjeg stanovnika vatre koji će iz nje izaći, a i posljednjeg stanovnika Dženneta koji će ući u njega. Dovest će se neki čovjek pa će mu se reći:'Otklonite od njega velike grijehe i pitajte ga samo o malim grijesima', pa će biti upitan:'Toga dana si učinio tako i tako, a toga dana tako i tako'?, pa će reći:'Da', i neće moći ništa negirati. Bit će mu rečeno:'Za svako loše djelo, tebi je upisano dobro djelo', a on će reći:'O Gospodaru moj, učinio sam i stvari (grijehe) koje nisi nikako upisao'. Poslanik se nakon ovih riječi nasmijao da su mu se vidjeli kutnjaci“./Ahmed i Muslim/.

Allah dž.š., robove svoje savjetuje, smilujte se prema sebi, tewbom, iskrenim pokajanjem, jer tijela su vam slaba a putujete u vječnost i tovar koji nosite je težak a ćuprija preko koje vam je ići je tanka. Ja vas motrim i Ja ću vam suditi, o robovi Moji.

Uzvišeni Bože, smiluj nam se i snage nam daj da se grijehu odupremo. Pomozi nam da iskrenim pokajanjem naše grijehe u dobra djela pretvorimo. Amin!

Izet ef. Čamdžić

20.10.2017.god.

FaceBook