Pomoć selu Jastrebac u Željeznom Polju stigla i iz Njemačke i Danske
Piše: Aiša Purak
U ime mještana sela Jastrebac u Željeznom Polju, kao i u svoje lično ime, želim da vam se zahvalim na donacijama koje ste uputili i za selo Jastrebac u Željezno Polje. Vaše donacije su stigle u ruke onih najpotrebnijih. Posebno bih željela da vam se zahvalim na donaciji brašna jer je upravo brašno nedostajalo mještanima sela Jastrebac. Vaša donacija, iz dalekog Stuttgarta, je došla u pravo vrijeme i na pravo mjesto.
Elhamdulillah, trenutna situacija u selu Jastrebac je ohrabrujuća, zahvaljujući vama kao i svim ostalim donatorima, koji su svojim donacijama pomogli mještane ovog sela. Atmosfera i moral u selu su zadivljujući, I to prvenstveno zahvaljujući dolasku humanitarne pomoć u selo. Tako da ne samo da su vaše donacije donijele neophodnu hranu stanovnicima Jastrebca nego su im vratile i nadu da nisi zaboravljeni, iako su bili u potpunosti odsječeni od svijeta. Vaša donacija je im vratila nadu da ipak neko misli I na njih i šalje im hranu . Trenutno mještani Jastrebca pokušavaju da spase ljetinu te su se uveliko angažovali oko poljoprivrednih radova i vršenja priprema za berbu malina.
Međutim, iako je situacija u selu Jastrebac bolja ona je daleko od zadovoljavajuće. Selu i dalje trebaju donacije te bih apelirala na vas kao i ostale donatore da ne zaboravite na ovo malo selo u raspodjeli i distribuciji vaših donacija. Kao što niste zaboravili ni prvi put kad su vaši kamioni dijelili hranu i pružali nadu narodu Bosne.
Drage i poštovane džematlije Islamske Zajednice Stuttgart, uvažene gazije na putu dobra, zahvaljujući vama kao i svih drugih džemata, prvenstveno Europe, a zatim širom svijeta, svih humanitarnih organizacija te pojedinaca, narod Bosne je uspio da preživi i ovu tešku kataklizmu koja je zadesila našu milu Bosnu. Bosna je u amanet ostavljena svima nama a taj amanet razumiju i ostala braća i sestre diljem ove naše planete Zemlje. Svojom organizacijom I efikasnošću, cijelom svijetu smo održali lekciju iz humanosti. Održali smo im lekciju kako se treba pomagati narod u nevolju. Bez čekanja, razmišljanja, politike. Sigurna sam da će mnogi pisati i studirati ovaj neviđeni i nezabilježeni fenomen. Ovaj vid pomoći i organizacije kojeg je, prvenstveno dijaspora, ali i narod u Bosni , pružio nastradalima od poplava i klizišta širom Bosne. Iz ovih humanih ljudi nije stajala jaka država sa svojom vojskom I kasom, nego je sve došlo iz džepova naših humanitaraca. Pa kad bi svjetski humanitarci vidjeli, da naš Bošnjo daje I zadnje pare za svoj narod, zaboravljajući na svoje potrebe, zastidili bi se. A opet eto nema Bošnje na prvim stanicama svjetskih medija. Džematlije Islamske Zajednice Stuttgart, položili ste ispit kako vi tako i svi oni koju su čuli vapaje gladnih i nastradalih, kako u Bosni tako i u mom malom zatrpanom selu Jastrebac.
Molim Uzvišenog Allaha dž.š da vas sve obilno nagradi za vaše angažovanje, vaše donacije i vašu podršku. Molim Allaha dž.š da vam svima uveća vašu nafaku. Da vam da bereket u vašem imanju, vašoj familiji i vašem vremenu. In ša Allah, Da još više ojačate i osnažite i kao džemat i kao pojedinci. Jer jačina i moć je u broju i zajednici. Jačinu vaše sloge i zajedništva najbolje je osjetio narod Bosni kroz tone I tone hrane dovezene šleperima iz vaših džemata Bosnu. Ovakva organizacija i količina humanitarne pomoći je nešto novo kako za Bosnu tako I za cijeli svijet. Molim Allaha dš.š da vam da jedinstvo jer je naša jačina i snaga u broju i slozi naših džemata.
Džematlije Islamske Zajednice Stuttgart, svima vam se od srce zahvaljujem. Još bih ovdje istakla nekoliko osobe koje su se odazvala mome apelu za pomoć mještanima Jastrebca, upućen preko facebooku i koje su direktan bile sebeb dolaska vaše pomoći i u moje selo Jastrebac. Prvo bih se zahvalila vašem uvaženom i cijenjenom imamu, Hamzi ef. Subašiću. Zatim našem uvaženom Željeznopoljcu a vašem džematliji, Muhamedu Aganoviću, te cijenjenoj sestri Zineti, koja me je, preko facebooka i kontaktirala i saopštila da će nešto pomoći iz džemata Islamske zajednice Stuttgart, biti upućeno i za selo Jastrebac u Željezno Polje. Zineta je tražila informacije moga brata Hilme Bećirovića kako bi mogli organizovati prijevoz vaših donacija do sela Jastrebac. Ovom prilikom bih se zahvalila i Hilmi Bećirović koji je sebe odmah prvog dana kataklizme u Bosni, u potpunosti stavio u službu mještana Jastrebca i Željeznog Polja.
Još bih dodala da sam malo zakasnila sa ovom zahvalnicom jer sam čekala na fotografije koje su mi trebale biti poslane od mještana sela Jastrebac. Ali, kako je se ispostavilo samo jedna ili dvije osoba u cijelom selu imaju telefon ili kameru koje mogu uzimati i prebacivati fotografije na internet. Na žalost ni te osobe nisu bile prisutne pri dijeljenju vaših donacija jer su bile u akciji čišćenja puteve. Tako da me upravo to čišćenje puteva podsjeti na jedan muhabet ili razgovori koji sam vodila sa jednim mještanom Jastrebaca. Naime, ja sam insistirala da mi se pošalje nekoliko fotografija uzete direktno u selu pri distribuciji donacija, koje bi popratile moj tekst. Mještani su mi javili da nemaju kamera niti telefona da uzimaju slike i prebacuje ih na internet. Ja sam ih tada pitala šta je još potrebno mještanima sela Jastrebac, te mi je moj sagovornik odgovorio: “DOSTA LOPATA.” A ja dodam “Pa možda vam treba i koja kamera da možete uzimati i slike.” Evo što mi je moj sagovornik, onako otresito, odgovoreno: „Ne, nama trebaju lopate da mi možemo čistiti put, a ti eto piši i slikaj koliko ti duša želi. NEKO TREBA I RADITI!. KAKO ĊEŠ DOĊI U JASTREBAC AKO NE OČISTIMO PUT, I ZATO NAMA TREBAJU LOPATE A NE KAMERE.” Ovaj odgovor me je podsjetio na odgovor Alije Sirotanovića, kad je na pitanje pokojnog Tita, šta mu treba, naš Alija odgovorio da mu treba samo veća lopata I da mu ništa drugo nije potrebno. Tako i ovim radišama iz Jastrebca, TREBA JOŠ LOPATA.
Zahvalnica mještana sela Jastrebac džematu Næstved i Hasanu Salihoviću
U nedjelju,1. juna, 2014. godine stanovnici sela Jastrebca u Željeznom Polju su primili pomoć iz džemata Næstved iz Danske. Iz ovog džemata u selo Jastrebac je ušlo sedamdeset paketa hrane i sedamdeset paketa odjeće. Radost i sreću stanovnika Jastrebca najbolje ilustruje Eldina Bećirović koja mi se javila tim povodom i obavijestila me o stizanju paketa iz Danske. Evo šta Eldina piše o sadržaju i količini dobijenih paketa iz Danske, džemata Næstved . “Hvala dragom Allahu dž.š, danas smo dobili pomoć iz Danske, kako sam čula da je pomoć došla preko nekog Hasana Salihovića. Da ga Allah dž.š nagradi svakim dobrom a i ostale džematlije. Molim te zahvali se džematlijama Danske a posebno Hasanu, jer kako smo čujemo, on je se izborio da ova pomoć dođe i do našeg sela. Dobili smo dva dobra paketa pomoći. Jedan paket je bio sa hranom i svega za higijenu a drugi paket je sadržavao odjeću I dvije deke. Baš je bilo dosta stvari za higijenu i to me čini posebno sretnom. Svega je došlo. U paketu za odjeću je bilo I obuće a čizme kao da su mjerili za moju djecu, taman im pašu a i nisu imali dobre obuće. Da ih Allah dž.š sve nagradi. U paketu za odjeću smo dobili I pismo od familije koja je to poslala. U pismu se nalazi i njihov broj telefona i adresa pa ćemo im napisat pismo, djeca žele da im se zahvale za obuću. Možda ću ih i nazvati I zahvaliti im se, kad se ovo ovdje malo smiri.”
Eldina Bećirović, mještanka sela Jastrebac u Željeznom Polju, je svojim javljanjem i pisanjem iskazala svoju radost zbog primanja pomoći iz Danske, ali i radost ostalih mještana sela Jastrebac te se na ovaj način zahvalila Džematu Næstved iz Danske i Hasanu Salihoviću koji je organizovao ovu donaciju za Jastrebac. Hasan je doista pokazao veliku odlučnost i gotovo nevjerovatnu upornost u nastojanju da pomoći iz Danske stigne i do ovog malog sela u Željeznom Polju. Primjer Hasana Salihovića, vrijednog i upornog Bošnjaka, me uveliko podsjeća na primjer jednog vojskovođe i njegove pouke koju je primio od mrava. Naime, u jednoj bici hrabri i uzoriti vojskovođa za kojeg je vojska bila uveliko emotivno vezana, pao je ranjen na zemlju i od bola i umora nije imao snagu ni glavu čak da podigne. Njegova vojska vidjevši svog vođu na zemlji, da se ne pomjera i ne pokazuje znakove života, a odveć emotivno vezana za njega, vojska se demoralisala i njihov moral u potpunosti skrhan.
Vojskovođa je i dalje bespomoćno ležao na zemlji jecajući od bola, a njegov umorni pogled se na trenutak zaustavio na jednom malom mravu koji je uporno pokušavao da u svoj mravinjak uvuč mrvicu od hljeba, koja je nekoliko puta bila veća i teža od njega samog. Mrav je istrajno nosio svoju tešku mrvu koja mu je zbog težine tereta nebrojeno puta padala, ali on nije odustajao. Svaki put kad mu se mrva izmakne, on je ponovno uzima u nosi je u pravcu svog mravinjaka. Njegova namjera je bila da je unese u svoj mravinjak što je nakon brojnih pokušaja, i uspio. Upornost mrava i njegov konačan uspjeh je inspirisalo vojskovođu i ulilo mu novu energiju. Pokušao je ustati, po uzoru na mrava i njegovu borbu, I nakon nekoliko pokušaja je napokon uspio. Dao je sve od sebe a i blagi povjetarac ga je osvježio te je osjetio da mu se snaga vraća. Ustao je. Uspravno stojeći, ponosno uzdignute glave i podignute ruke. Kad ga je njegova vojska ugledala, svi su dobili novu energiju i polet te uspjeli dobiti bitku.
Slično gore navedenom primjeru, ni put za Hasana i njegove saputnike iz Danske, nije bio nimalo lahak. Nakon tri noći i četiri dana provedenih na putu i u kamionu, prolazeći kroz velike procedure na graničnom prelazu, bezbrojnom komunikacijom sa svojim džematlijama u Danskoj oko donacija i njihove distribucije, napokon na graničnom prelazu su dobili instrukcije da humanitarna pomoć treba da se istovari u Sabirnom Centru u Nemilu i Podrinju. Četiri šlepera su određena za Nemilu a jedan za Podrinje. Posigurno ne na mjesta gdje su Hasan i njegov tim planirali da voze humanitarnu pomoć iz Danske i gdje ih je njihov džemati uputio. Na samom početku Hasan kao ni njegov tim, nije bio zadovoljan odlukom da humanitarna pomoć iz njihovih džemata ide u bilo kakve Sabirne Centre. Međutim nakon posjete i rada sa neumornim volonterima Sabirnog Centara Nemila, Hasan kao i njegov time mijenja mišljenje i evo šta Hasan izmeđuostalog kaže o Sabirno Centru u Nemili:” Danas sam posjetio Sabirni Centar u Nemili. Pozitivno sam iznenađen kako ovi vrijedni momci I djevojke klasiraju humanitarnu pomoć i distribuiraju pakete po okolnim mjestima, a sve uz prisustvo naših ljudi iz Džemata Ezbjerg”
Aldin Lemes na ovu temu kaže sljedeće: “Danas smo počeli sa džumom u Nemili. Posle smo u kasarnoj pakovali pakete, koji će sutra biti spremni za dijeljenje. Mogu vam reći, da smo stigli u pravo vrijeme, što se tiče raspakivanja, slaganja i pakovanja paketa. Ja sam vrlo zadovoljan sistemom, po kojim mi radimo, jer imamo listu preko 600 familija, i pakuje se otprilike, da svako dobije isto, sve zavisi koliko članova ima u porodici…”
Inače Islamska Zajednica Bošnjaka u Danskoj broji 14 džemata i odmah nakon kataklizme u Bosni je pokrenula humanitarnu akciju za skupljanje pomoći ugroženom narodu u Bosne. Za samo nekoliko dana, Islamska Zajednica Bošnjaka u Danskoj uspjela sakupiti deset šlepera pomoći u hrani i odjeći te 150 hiljada maraka. Pakovanje donacija iz džemata se vršilo u Næstved, Nakskov, Odense i Aalborg. Pet šlepera pomoći je već stiglo za Bosnu a ostalih, četiri u Sabirni Centar Nemila i jedan u Sabirni Centar Podrinje. Pet novih šlepera se očekuje da stigne u narednih nekoliko dana. Trenutno se sedam ljudi iz Danskih džemata nalazi u Bosni i lično učestvuju u distribuciji paketa nastradalom narodu Bosne i pri tome im uručuje i jednokratnu novčanu pomoć. Ovih četrnaest džemata u Danskoj je sakupili 150 hiljada maraka u novcu. Novac će se kasnije dostaviti u BIH nakon analize I dogovora džemata u koje svrhe je najpotrebniji i najefikasniji.
Na kraju bih se još jednom zahvalila svim džematima Danske kao i njihovim džematlijama i zamolila Allah dž.š da ih sve obilno nagradi i uveća im njihovu nafaku. Ovim vrijednim Bošnjacima koji su putovali i provodili tri noći i četiri dana vozeći i čekajući na graničnom prijelazu do konačnog dolaska u Sabirne Centre, molim Allah dž.š da im ukabuli njihov rad I trud. Oni su primjer upornosti i ustrajnosti poput primjera vojskovođe i mrava. Ovaj članak ću završiti sa izjavom Hasanu Salihoviću koji je i bio glavni sebeb da i selo Jastrebac dobije pomoć iz Danske i koji između ostalog kaže. “Pa šta da ti kažem. Meni je drago da sam obišao bar jedan dio Željeznog Polja i vidio strahote i kataklizmu koja je zadesila ovaj narod. Drago mi je da će mještani Jastrebca sutra dobiti 70 paketa u hrani i 70 u odjeći. Drago mi je da smo imali priliku obići dosta dijelova Bosne i bar malo obradovati i ublažiti bol naroda pogođenog ovom nezapamćenom prirodnom kataklizmom. Sve drugo je manje bitno. Ja najviše volim da tajno pomognem, ali u ovakvim situacijama je to nemoguće. Da su akcije bile tajne, ni pola pomoći ne bi bilo sakupili. Na kraju krajeva, bitno je da Allah dž.š vidi sve, za ostale manje više. Javne akcije podstaknu više naroda da pomognu.”
