Naša briga o (našim) džamijama

"Allahove džamije održavaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju i koji namaz obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Allaha ne boje; oni su, nadati se je, na pravom putu." (Et-Tevbe, 18) 

Ibn Kesir, tumačeći citirani kur'anski ajet navodi da Uzvišeni Allah, dž.š., potvrđuje iman onome koji održava džamije, a nakon toga navodi hadis o onima koji ih posjećuju. Ajet definira one koji vode brigu o najdražim mjestima na Zemlji Uzvišenom Allahu dž.š.Iako je pomenuti kur'anski ajet često citiran na ulazima ili mihrabima naših džamija, o njemu se nedovoljno razmišlja.

Indikativno je kako se dominantnija briga i preokupacija čovjeka o svojoj vanjštini  u odnosu na unutrašnjost bića, refelektira i na primjeru džamija gdje se više fokusiramo na vanjsku ljepotu džamija dok unutrašnjost džamije često zapada u drugi plan.

Kroz ovaj tekst želim skrenuti pažnju na dvije bitne stvari: čistoća (urednost) i inventar džamija.

Džamija princa Selmana u Tuzli

Džamije su odraz ili ogledalo jednog džemata, sredine, mahale, čaršije ili grada. Percepcija džamijskog prostora je najbolje ilustrirana kroz našu kolektivnu brigu o tom časnom prostoru.

Poneki smatraju kako brigu o čistoći, urednosti naših džamija trebaju da vode oni koji su im najbliži, hodža i hodžinca ili neki stari dedo, hadžija koji ima mnogo vremena.

U mnogim manjim mjestima praksa tako i pokazuje.

Svidjela mi se ideja jednog respektabilnog i jakog džemata koji je uveo lijepu praksu po pitanju održavanja čistoće i urednosti džamijskog prostora. Na oglasnoj ploči dotičnog džemata, izvješen je papir na koji se mogu upisati familije koji će jedan mjesec u godini voditi brigu o čišćenju i uređenju džamije. Takva ideja naišla je na odličan prijem jer su zauzeti svi mjeseci u godini po pitanju prijava familija za čišćenje. Kroz ovakvu ideju najbolje možemo praktično primjeniti islamsku lekciju brige o našim džamijama.

Ukoliko je prethodna ideja neodrživa, onda se to može primjeniti kroz mektebsku nastavu posebno sa starijim grupama, tj. tinejdžerima koji uvijek imaju višak energije.

Inicijativa jednog džemata u tom pogledu je zaista pohvalna i inovativna. Prvi vikend u mjesecu nosi naziv „Volim čistu džamiju", a mektebske grupe se izmjenjuju u dežurstvu za čišćenje. Dražesno je vidjeti kako svaki od polaznika revnosno sa zadovoljstvom izvršava svoj zadatak: netko usisava džamiju, drugi briše prašinu, a sve je popraćeno smijehom.

Zar i to nije praktična mektebska lekcija o čistoći u islamu, a posebno čistoći naših džamija?! Naravno da ne možemo očekivati generalno čišćenje od naših mektebskih polaznika ali kroz ovakav primjer senzibiliziramo njihovu svijest kroz djetinjstvo o potrebi održavanja džamije.

Džamijski harem je također priča za sebe. Dolaskom proljeća polaznicima mekteba se može dati velika važnost i čast na način da im se kupe sadnice cvijeća koje će oni lično posaditi u haremu. To će im biti posebno zadovoljstvo, ostati u trajnom sjećanju i razvijati njihovu ekološku svijest. Ne košta mnogo ali zato znači mnogo.

Sve se to može izvorno uklopiti kroz nastavne mektebske lekcije, a znamo da praktična nastava ima najbolji efekat i rezultat.

Koliko znači kada uđete u jednu džamiju i zapahne vas ugodan miris, a koliko je ružno kada vas zapahne miris ustajalog zraka i čarapa. Koliko je danas rješenja u tom pogledu ne treba ni govoriti, reklame nas svakodnevno pozivaju na mirise u kućnom ambijentu.

Ukoliko džamiju ili džemat percipiramo kao naš drugi dom, onda ćemo naše ponašanje uskladiti s tim. Poneke džematlije kada ulaze u džamiju, zaboravljaju da je to Allahovo najdraže mjesto na Zemlji, prema hadisu Allahovog poslanika što nas dovoljno upućuje i poziva na bonton ponašanja u džamiji. Ostaviti iza sebe prljav i neuredan nužnik, peškir ili papirnate papire na podu rijetko ćemo kada učiniti kod svojih kuća, a nije tako teško isprazniti kantu za smeće u veliki kontejner.

O inventaru naših džamija također treba afirmirati svijest. Većina džemata danas posjeduje knjigu inevntara koja se redovno ažurira i unose sve izmjene, dopune ili promjene. Sve što je dio džamije ili džemata jeste dio vakufa i naša briga je u tom smislu velika, a knjiga inventara je najbolji preglednik imovine i stvari džemata ili džamije.

Kao imama vrlo često me ljutilo što su ljudi kupovali određene stvari (levhu, sat, tepih) te uzeli za sebe ekskluzivno pravo da to postave na određeno mjesto i napravili rezervaciju da to mora tu biti dok je on živ. Kao posljedica toga, od džamije napravimo muzej različitosti bez ukusa i stila. Hvala Allahu dž.š., svijest se o tome popravlja iako i danas postoje oni koji odu na hadž i kupe „nešto za džamiju" što bi voljeli da se postavi na vidno mjesto.

Samo jedna komparacija u tom pogledu je dovoljna da džematlijama objasnimo kako takve ideje nisu korisne za džamiju. Da li bi iko volio da mu kupimo (po svome ukusu) ukras, suvenir (sat, tepih) te od njega zahtjevamo da to postavi u svojoj kući na vidno mjesto ili mjesto koje mi odredimo?!

Naravno, ukoliko netko želi nešto kupiti za džamiju, onda je poželjno da imam ili predsjednik-mutevelija dotičnog džemata sugeriraju potrebnu stvar, a ne da to bude prepušteno na (ne)ukus hajirlije koji želi sevapa na takav način.

Ima džamija i džemata koji su to još bolje riješili kroz odluku odbora da se za džamiju može uvakufiti jedino u novčanoj vrijednosti iako svaki džemat određuje po svojoj potrebi.

Rijetko u kojoj džamiji se vide dvije potrebne stvari koje trebaju biti dio inventara, a tiču se prevencije i sigurnosti te zaštite. Riječ je o protupožarnim uređajima i funkcionalnim kutijama za prvu pomoć. Ovo je danas standard svih pravnih lica odnosno tijela i institucija. Iako srećom rijetko dolazi do požara u džamijama, prevencija je uvijek dobrodošla. Kada je riječ o kutijama prve pomoći, ne aludiramo na, ne daj Bože, tučnjavu u džamiji, ali dešavaju se spontane ozljede ili krvarenja u kojima je prva pomoć nužna.

I na kraju, knjiga žalbe ili sandučić za primjedbe je dobro rješenje u džamijama na ulazu/izlazu za one koji imaju uvijek nešto više za reći. Bolje je džematliji prepustiti da pismeno obrazloži svoju primjedbu nego da usmeno govori više nego što je potrebno.

Nadam se, da se ovaj tekst kojeg sam upriličio povodom Dana džamija neće shvatiti kao prozivanje i „pametovanje" već skroman dobronamjeran pokušaj u razmjenjivanju ideja za poboljšanje kvalitete naših džemata i džamija.  

Alem Crnkić