Ahmedije su zabludjela sekta izašla iz okvira islama

Bosanskohercegovački muslimani su pred novim iskušenjem, koje se ovaj put zove - Ahmedije. U subotu, 30. jula 2011., ova ekstremna i zabludjela sekta je, u saradnji s uredništvom i redakcijom sarajevskog dnevnog lista Oslobođenje, bez konsultovanja legalnih i legitimnih organa Islamske zajednice, dijelila ramazansku vaktiju, unoseći smutnju i pometnju među muslimanima ovog područja. Ko su, zapravo, Ahmedije, u šta oni vjeruju i šta propagiraju, pročitajte u ovom prilogu.

Piše: dr. hafiz Safvet Halilović
Ahmedije su ekstremna i zabludjela sekta, koja je nastala krajem 19. stoljeća u Indiji. Osnivač ove sekte je Mirza Gulam (Ghulam) Ahmed el-Kadijani, pa se ova sekta prema imenu njenog osnivača naziva Ahmedije, a poznati su i kao Kadijanije, s obzirom da je on rođen i pokopan u mjestu Kadijan u Indiji. Mirza Gulam je rođen 1835. godine, u vrijeme kada je indijski potkontinet bio koloniziran od strane Velike Britanije. On je širio i propagirao brojne zablude, čak i one koje izvode iz islama. Tako je, između ostalog, za sebe govorio da je on Božiji poslanik, i da je najavljeni Mehdija i Mesija (Spasitelj), koji će doći pred Sudnji dan. U svojim djelima, on doslovce kaže: "Ja sam vjesnik (nebijj) ali bez novog zakona, ja sam poslanik (resul) ali bez knjige!"

Interesantno je da je Mirza Gulam bio potpuno vjeran i odan Britancima. Smatrao je i naučavao da muslimanima nije dozvoljeno da se suprotstavljanju kolonizatorima na bilo koji način, naročito putem pobune i oružanog sukoba. Zbog toga je imao svu moralnu i materijalnu podršku Velike Britanije, koja je u to vrijeme okupirala indijski potkontinent.
Mirza Gulam je naučavao da sa poslanstvom Muhammeda, a.s., nije završen ciklus slanja Božjih poslanika. Vjerovao je i govorio da će se Allah, dž.š., i dalje javljati ljudima preko novih poslanika a sebe je smatrao jednim od njih. U početku svoga djelovanja govorio je da je on samo reformator, zatim da je najavljeni Mehdija, da bi se u zadnjoj dekadi 19. vijeka proglasio poslanikom. Pored toga, propagirao je i druge zablude i nastranosti, poput npr. da alkohol i druga opojna pića, čak i droga, nisu zabranjeni. Zbog toga ih je i sam lično konzumirao, a u vezi s tim postoje brojna svjedočenja i kazivanja njegovih sljedbenika.

Mirza Gulam je umro 1908. godine u Lahoru, a pokopan je u Kadijanu. Nakon njegove smrti njegove pristalice, iako su uživali veliku naklonost i podršku tadašnjih okupatorskih britanskih vlasti, podijelile su se u dva ogranka: Kadijanije i Ahmedije.

Kadijanije smatraju da su oni matična Gulamova sljedba, pa stoga nisu ni mijenjali svoje sjedište niti učenje. Vjeruju da je Mirza Gulam Ahmed najavljeni Mehdija, Mesija i Božiji poslanik. Gulamovo učenje smatraju jedinim pravim vjerskim učenjem. Njegove knjige su im glavni kodeks rada i ponašanja a njegov mezar svetište koje hodočaste. Žive u uvjerenju da je Muhammedova, a.s., objava vremenom poprimila niz deformacija i da je bilo nužno slanje novog Božijeg poslanika koji će reformisati islam i postaviti njegovo učenje na "prave" temelje. Svome "mesiji" (spasitelju) pripisuju niz čuda i kerameta, nadnaravnost i veličinu iznad svih Božjih poslanika. Služe se svim sredstvima pa čak i onim najperfidnijim kako bi pridobili nove članove za svoju vjeru i učenje. Njihovo teološko učenje je podložno stalnim promjenama, a njihovo geslo kojem ih je podučio njihov vođa glasi: snalaženje prema mjestu i prilikama. Najjači uticaj imaju na području Indije, ali također imaju jake cente po Americi i zemljama Zapadne Evrope.

Ahmedije su lahorski ogranak Kadijanija. Smatraju da su oni jedini ispravni sljedbenici Mirze Gulama Ahmeda, priznajući ga za obnovitelja vjere i reformatora a za širi krug ne spominju da je i poslanik. U osnovi, nema suštinskih razlika između Kadijanija i Ahmedija. Kadijanije otvoreno iznose sve karakteristike i učenje svog vođe dok Ahmedije prešućuju njegove brojne zablude i zastranjenosti, smatrajući da će tako efikasnije prodrijeti među muslimane. Zato ne iznenađuje da se Ahmedije odriču kadijanizma, ali ne i Mirze Gulam Ahmeda i njegovog učenja. A on je, između ostalog, govorio "da mu melek Džibril spušta Objavu, kao što je spuštao Kur'an Muhammedu, a.s."(!?)
I ono što se desilo pred ramazan ove godine, kada su Ahmedije, koji egzistiraju i na našim prostorima (imaju registrovan centar u Sarajevu pod nazivom "Ahmadija Centar", Buča Potok, ulica Tuzlanska 1b), u saradnji s uredništvom i redakcijom sarajevskog dnevnog lista Oslobođenje, bez konsultovanja legalnih i legitimnih organa Islamske zajednice, dijelili ramazansku vaktiju, unoseći smutnju i pometnju među muslimanima ovog područja, zorno govori o podlom i štetnom djelovanju ove zabludjele sekte.
U uzglavlju svoje vaktije, Ahmedije ukratko iznose osnovne postulate svoga vjerovanja, i kada to čita osoba koja nije upućena u nastanak i stvarna naučavanja ove sekte, mogla bi povjerovati da se radi o nekom novootvorenom "muslimanskom" džematu. U tom proglasu stoji kako oni, navodno, vjeruju "da ne postoji niko vrijedan obožavanja osim Boga i da je hazreti Muhammed, s.a.v.as., Njegov odabrani Vjerovjesnik i Khatamul Anbija...", da bi se potom iznijeli i drugi imanski šartovi. Također, ističu i ovo: "Mi vjerujemo da osoba koja oduzme jednu trunku od islamskog šerijata ili mu doda toliko, ili napusti ono što je obavezno (farz) i započne neke novotarije, jeste nevjernik i otpadnik od islama."

Kojeg li dvoličnjaštva i laži!? Oni, dakle, tvrde da vjeruju u Allaha i da je Muhammed, a.s., hatemul-enbija, tj. potom to demantuju na zvaničnoj stranici svog centra (www.ahmadija.ba), u tekstu Islam moja vjera, na str. 21, gdje se govori o Mirzi Gulamu, doslovce stoji da je on rekao: "Ja sam vjesnik ali bez novog zakona, ja sam poslanik ali bez knjige." Dakle, kada se predstavljaju široj javnosti to ne ističu a kada se pogleda u njihove knjige jasno je da su oni zagovornici Gulamovih zabluda i nastranosti. Upravo zbog takvih iskrivljenih naučavanja, koja, prije svega, imaju za cilj da unesu razdor, smutnju i pometnju među muslimanima, ne iznenađuje da su velike i poznate savremene akademije za fikh i islamska istraživanja, sektu Ahmedija proglasile zabludjelom i otpadničkom od islama. U vezi s tim postoje brojni zaključci i fetve doneseni na zasjedanjima i konferencijama Akademije za islamska istraživanja (Medžme'u el-buhus el-islamije) u Kairu, zatim Rabitine akademije za islamsko pravo, Akademije Islamske konferencije i dr. Također, ulema iz Pakistana i Indije je davno iznijela stav islama i digla svoj glas protiv ove zabludjele i otpadničke sekte a veoma korisna djela su napisali veliki islamski učenjaci i autoriteti Ebul-Hasan en-Nedvi i Ebul-E'ala el-Mevdudi .

Imajući u vidu navedeno, uistinu je zabrinjavajuće da su sarajevske novine Oslobođenje s takvom lahkoćom prihvatile da distribuiraju ramazansku vaktiju ove zalutale sekte, koja je, prema zvaničnoj fetvi Rijaseta Islamske zajednice, još i netačna i šerijatski neispravna. Da li je gospoda koja uređuje ovu novinu svjesna da su s ovakvim činom unijeli pometnju među muslimane na ovim prostorima i nanijeli im štetu? Islamska zajednica je legalni i legitimni predstavnik muslimana i ima ingerencije da organizuje vjerski život Bošnjaka i drugih koji se osjećaju muslimanima. Kako se moglo dopustiti da se putem Oslobođenja promovira jedna zabludjela sekta, o čijoj zastranjenosti postoje zaključci i proklamacije najvećih islamskih akademija i autoriteta? Šta sa ovim činom žele postići uređivači ovog sarajevskog lista?

Pogoto je zbunjujuće to što se uredništvo ovih novina više puta "zalagalo" za tzv. bosansku verziju islama, tj. očuvanje tradicionalnog bosanskog islama, što je, u osnovi, veoma dobro i pozitivno. Međutim, kakav islam se to sada želi? Nije, valjda, ahmedijsko-kadijanijski? Uz nasrtaje na muslimane povratnike u Foči i drugim mjestima u BiH pred početak ovogodišnjeg ramazana od strane četničkog podmlatka, i sarajevsko Oslobođenje je, nažalost, poslalo veoma ružnu poruku o sebi i svojoj uređivačkoj koncepciji, jer ono što je urađeno u subotu, 30. jula, pred početak mubarek ramazana, svakako predstavlja nasrtaj na muslimane i temeljne postulate njihovog vjerovanja.